Dosije operacije obmana (29)

Glas Srpske
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Dosije operacije obmana (29)

Rok za slanje poruke ističe. Ako se za 18 časova ne javi centru ustaške emigracije, Božidar Kavran će posumnjati da nešto nije u redu i neće krenuti na put. A on je baš najvažnija, najlukavija zvjerka koju treba uloviti.

Čuvanje tajni je do tada bilo apsolutno obezbeđeno. Niko, pa čak ni ljudi koji su radili u zgradi na Savskoj cesti u Zagrebu, izuzimajući rukovodstvo i grupu operacije, niko više nije znao da se već devedeset ustaških ministara, generala i funkcionera nalazi u zatvorima. Sve je obavljeno u najvećoj konspiraciji, kao u ratu. Sada se čekao samo - devedeset i prvi. Ali, devedeset i prvi je bio i najlukaviji. Kako njega dovesti? Čime ga privući u zemlju? Uporedo sa razradom ideje o tome, grupa je već danima pokušavala i da otkrije šifrirane znake i planove koje su ustaški radio-telegrafisti Strmečki i Jagarinec doneli u zemlju za vezu sa centralom strane obaveštajne službe u Minhenu i Nideršau. Specijalni radio-stručnjaci proučavali su svaki detalj zaplenjenih planova. Prvi zaključak do koga se došlo bio je da su oni mnogo veštije napravljeni nego radio-šifre za vezu sa Filahom. To je bilo i razumljivo, jer su Strmečki i Jagarinec školovani od strane iskusnih obaveštajaca jedne strane sile, čiji su agenti razapeli svoje mreže i pipke po celoj Evropi. Osim toga, Strmečki je u početku ćutao. Priznao je samo šifru za uspostavljanje radio-veze, ali ostale znake nije hteo otkriti. Govorio je: - Ne sjećam se više kakvi su. Zaboravio sam. To je praktično značilo da nije ništa rekao. Njegovi učitelji u špijunskim centralama u Nideršau i Minhenu otkrili bi već prilikom prvog javljanja da to nije njihov učenik - Strmečki. I veza bi propala. Oni su dobro znali i način i stil rada svog đaka. Svaki dobar telegrafista ima svoje specifične osobine. Pogotovo, telegrafista-špijun. Šta, dakle, učiniti? Posle mnogih neprospavanih noći, specijalna grupa radio-stručnjaka uspela je da dešifruje sve oznake i planove obeju stanica: i Strmečkog i Jagarinca. Izgledalo je da su time sve otkrili. Ali, kako postići to da šefovi centrala u Nideršau i Minhenu ne osete da im se preko tih stanica ne javljaju njihovi agenti. Telegrafisti UDB-e predložili su šefu operacije da i to reše: - Pošto su i šifre i planovi za razgovor otkriveni, Strmečki neće moći da odbije da otkucava preko stanice naš diktat. - Da, on će to pristati, ali šta ako u toku kucanja upotrebi neki signal koji znači da je uhvaćen, da je primoran da im se javi? - sumnjičavo je upitao šef. - Mi nismo ni mislili da on održava direktnu vezu! U tome i jeste stvar! - nastavio je da objašnjava rukovodilac telegrafske grupe. - Nego kako, šta ste drugo mislili? - malo iznenađeno je pitao šef. - Imali smo ideju da njegovo kucanje izveštaja snimimo na magnetofonsku traku i da tada jedan od nas savlada njegov način kucanja, stil, ton i sve druge karakteristike! Ideja o imitiranju Strmečkog je zaista bila dobra. Možda i jedino sigurna. - A koliko bi vam vremena trebalo za to? - upita on tada. - Najmanje desetak dana, i to za najboljeg telegrafistu. Šef se razočarano uhvati za glavu: - Znači, to nam je propalo! - Ali zašto propalo? - Propalo nam je jer nemamo toliko vremena za čekanje. Videvši da je rukovodilac telegrafske grupe zbunjen ovim argumentom, da mu nije jasno zašto se toliko žuri, šef još dodade: - Nemamo vremena, pošto je od strane špijunskih centara u Nideršau i Minhenu naređeno Strmečkom, prilikom prebacivanja u zemlju, da se prvi put javi 27. maja, a ako bude sprečen, onda 15. juna. - Pa, 15. jun je sutra! - Da, sutra - zamišljeno odgovori šef. - Ako i taj dan propustimo, oni će posumnjati šta je s njim. Ćutali su jedno vreme, bez izlaza, a zatim rukovodilac telegrafske grupe reče: - Znači, ostavljate nam još 24 časa za rješenje? Šef ga pogleda, pogleda i u sat, pa beznadežno odgovori: - Još 18 sati. Sutra ujutru u 5 zakazana je veza sa Minhenom! Rastali su se zatim bez reči. Kakvu je odluku donela telegrafska grupa, kakvo je rešenje našla? Ujutru, u 4 časa, opet su svi bili na okupu. Šef je nestrpljivo upitao rukovodioca grupe: - Ima li, dakle, šta? Jeste li nešto izmislili? Ovaj mirno odgovori: - Jesmo. Poslužili su se sigurnim trikom. Strmečki je doveden iz zatvora pred instaliranu radio-stanicu. Dali su mu depešu koju je trebalo poslati centrima u Minhen i Nideršau. U svakoj od njih je pisalo: "Dobro smo stigli. Kanal siguran. Prve direktive očekujemo sutra u isto vrijeme." Iskusni špijun radio-telegrafista pregledao je stanicu, sve njene uređaje, antenu, šifre i depešu. Za sve to vreme je ćutao. Ostali su ga sumnjičavo posmatrali. Najzad se on okrenu šefu i reče: - U redu je. Možemo im se javiti. Šef mu ponudi stolicu kraj stanice. - Da, u redu je - odgovori i on. I zaista: sve je bilo u redu. Samo jednu jedinu sitnicu Strmečki nije uspeo, niti je mogao da otkrije: naoko ispravna antena imala je nevidljiv prekid u dovodu te nije mogla da "isijava" energiju. Strmečki, dakle, nije radio direktno sa Minhenom, nego sa telegrafistom UDB-e, koji ga je slušao na stanici u istoj zgradi. Kraj njega je takođe sedela čitava grupa stručnjaka. Šta su time hteli da postignu? - Iskrenost Strmečkog! - objasnio je šefu rukovodilac grupe. - Na taj način proverili bi istinitost njegovog prvog kucanja, pa ako je ono bilo tačno, stručnjaci bi ponovo doveli odvod i tada bi se mogla uspostaviti i direktna veza sa Minhenom. Strmečki za to ne bi znao. On bi sve vreme bio ubeđen da radi sa svojom špijunskom centralom. I Strmečki je kucao. Na drugom kraju zgrade proveravali su njegovu "iskrenost". Nekoliko minuta kasnije šefu je javljeno da je sve u redu. Telegrafista ne laže. Tada je antena, opet nevidljivo - dovedena u ispravno stanje, a šef se obratio Strmečkom, koji je uzaludno čekao da mu Minhen odgovori: - Šta je, ne javljaju se? - Još ne. Ne znam zašto! - Pozovite ih opet! - rekao je šef. Telegrafista je ponovio pozivne znake. Sledeće čekanje nije dugo trajalo. Minhen se javio! Tako je još jedan prodor UDB-e u samo gnezdo neprijatelja uspeo: "lažna veza" je sada bila uspostavljena preko tri stanice - sa Filahom, Minhenom i Nideršauom. I svi su verovali da su na pravom putu. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.