Dosije operacije obmana (24)

Čekati još ili preći na završni udarac - dileme oko toga nije bilo. Bolje je vrabac u ruci nego golub na grani - rekao je jedan član ekipe koja je do tada uspješno izvela sve akcije hapšenja ustaša ubacivanih u zemlju.

U kancelariji šefa operacije bilo je te noći naročito živo. Na okupu se nalazila cela grupa - njih petorica. Sastanak je sazvan da se razmotri dotadašnji rad i vidi na koji način da se ubrza Kavranov dolazak u zemlju. Šef je ispred sebe držao radnu kartu operacije. Rekao je: - I sam sam u nedoumici da li je već nastupio trenutak za posljednji čas. Nama potpuno vjeruju u Filahu. Ako budemo uporni u insistiranju da se Kavran prebaci - uspjećemo. Ali postavljam pitanje: šta onda? Poslije njega je, vjerojatno, kraj. Ostao bi nam još Pavelić, a njega čekati to je vrlo neizvjesno, jer smo se već uvjerili koliko se plaši i sopstvenih ministara. Druga dilema pred kojom se nalazimo jeste: ako sada ne pozovemo Kavrana, može nam se desiti da ga sasvim izgubimo. Tko zna kakva će situacija sutra iskrsnuti? Dakle, koju varijantu da usvojimo: čekati dalje, ili preći odmah na završni udarac? Zdenko prvi upita: - A koga bi još, osim njega, od glavnih mogli sigurno da dobijemo? - Sabolića i Blaškova - odgovori šef. - Još ta dvojica su ostala. - Sušić je dobio zadatak da i dalje vodi emigraciju u inozemstvu a Džal je postao upravnik diverzantske škole u Bavarskoj. Jože se zamisli: - Eh, kad bi tog poglavnika mogli dovesti! - Bolje je vrabac u ruci nego golub na grani! - ubaci duhovito Martin. - Na šta misliš?- upita šef. - Mislim na Kavrana - odgovori Martin - u ovom slučaju ako požurimo, on je vrabac u ruci. Čitav sat su o tome raspravljali da bi najzad jedinstveno zaključili - da Kavrana treba što pre dovesti u zemlju. Šef im na kraju saopšti: - To je i mišljenje koje smo dobili od starijih. U stvari nama je već dat zadatak da ga sprovedemo. Ja sam, međutim, ipak htio da vidim kakve su vaše ocjene. - Znači, složili smo se! - sa osmehom upita Zdenko. - Da, potpuno, - odgovori šef i nastavi: - Prvi slijedeći korak je da Joža ponese našu poruku vodiču Bojanu. Drugi je da razmotrimo mogućnost kontakta sa Pavelićem. Tu ideju ipak ne treba do kraja odbacivati. A treći je: da što prije završimo istražni postupak, jer je odlučeno da se - čim Kavran bude uhvaćen, održi svim grupama javno suđenje u Zagrebu. - Jože, znači, opet na granicu! - dodaje on, u stvari, zadovoljan što će direktno učestvovati i u najvažnijem delu operacije. - Opet! - potvrdi šef. - Poruka koju treba da poneseš već je pripremljena. - Možemo li je čuti? - upita Zdenko. - Svakako - odgovori šef i izvuče je iz stola. - Evo, slušajte je: "Danas smo na Bilogori održali sastanak cijelog rukovodstva. Svi su se vratili sa terena. Situacija je vrlo povoljna. Petračić smatra da u Vinkovačkoj oblasti može organizirati oko hiljadu boraca. Slični uvjeti postoje i u Bosni, naročito poslije dolaska Tahira Alagića. To je Vrbanova ocjena, koji je tamo proveo više od tri mjeseca. Gržeta je uspostavio obavještajni punkt u Sarajevu. Inženjerova grupa u Zagrebu počinje sve više da nam koristi u pogledu podataka za "Vezu prijatelj". Smatramo da je sada krajnje vrijeme da se "državno vodstvo" prebaci u zemlju. Sami ćemo nailaziti na teškoće, jer se pokret razgranava, a problemi kompliciraju. Ako se slažete s nama, javite nam odmah, radi pojačanja kanala preko Bojana. Istovremeno nas obavijestite šta je sa putovanjem u Rim. Da li smo dobili potvrdu našeg rada? Vaši Hugo - Mima". - Odlično! - zadovoljno uzviknu Zdenko. I ostali se s tim složiše. - A kad ćemo poslati tu poruku? - upita Martin. - Odmah - reče šef. - Čim se Jože sutra uvečer sastane sa Bojanom. Preko radija ćemo im samo javiti da smo uputili pismeni izvještaj. - Misliš da je to bolje? - postavi pitanje Zdenko. - Mislim. Sigurno je i ubjedljivije - odgovori šef. Ubrzo zatim grupa se razišla na nove zadatke. Poruka koju je vodič Bojan doneo u Filah nije nimalo iznenadila Kavrana. U centru su to i očekivali. Naročito posle odlaska dr Sabolića i Blaškova u zemlju, koji su se upravo tih dana prebacili preko granice. (Upali u zamku, kao i svi prije njih, koji sada leže u zatvoru). Blaškov je imao i specijalnu misiju. Nosio je sa sobom memorandum, koji je "Hrvatski državni odbor" trebalo da preda stranim konzulima u Zagrebu o borbama i pokretu "potlačene Hrvatske" protiv FNRJ. Osim toga, on je zajedno sa Gržetom morao što pre da izvrši izbor nekoliko grupa mlađih ustaša, koji bi se uputili u terorističku školu kod Džala. - Pročitao si šta kažu? - upita Kavran Sušića, kada su se našli u njegovom stanu povodom poslednjeg "pisma sa Bilogore". - Jesam. Mislim da su u pravu. Pogotovo sada kada je i Sabolić otišao. - A šta još misliš? Tko da pođe slijedeći? - upita Kavran, posmatrajući čas njega, čas Frkovića. Sušić sasvim odlučno reče: - Meni se čini da je najbolje da ti pođeš. Stanje je takvo da neko od nas trojice mora ići. Mate ne može, zbog veza sa ovdašnjim centrima. To nam je također neophodno. Ja bih želio, ali moj odlazak poglavnik odgađa. Ti znaš zašto. Kavran ga prekinu: - Imam utisak kao da me uvjeravaš u nešto. - Ma ne, samo iznosim razloge da bi donijeli pravilnu odluku - smireno odgovori Sušić. Ćutali su jedno vreme, u dosta mučnoj atmosferi ovog poslednjeg sastanka, dok Kavran na kraju ne reče: - Kad misliš da pođem? - Ne znam kada je slijedeća veza sa granicom - upita Sušić. - U nedelju - odgovori Kavran. - Onda tada. Kroz tri dana. Sedeli su još dosta dugo i razgovarali o tome šta bi sve trebalo uraditi u zemlji, dok i ostali iz "državnog vođstva" ne dođu. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.