Čišćenje Srba (2)

U akciji "Bljesak", početkom maja 1995. godine, ubijena su 283 srpska civila, u međuvremenu identifikovana, dok za 79 Srba nije utvrđen identitet.

"Operacija "Bljesak" je trajala 59 časova: započela je 1. maja u 5 časova i završena 3. maja u 16 časova. Za to vreme, hrvatske snage su uspostavile kontrolu na 500 kvadratnih kilometara teritorije zapadne Slavonije koja je do tada bila pod srpskom kontrolom. Prema hrvatskim izvorima, u operaciji je učestvovalo oko 7.500 pripadnika hrvatske vojske i specijalne policije. Hrvatski izvori procenjuju da je SVK u to vreme brojala 5.500 pripadnika. Krajinski Srbi navode da je u operaciji učestvovalo 17.000 pripadnika hrvatskih snaga nasuprot 3.500 pripadnika SVK. Tadašnji hrvatski ministar odbrane Gojko Šušak izneo je podatak da je u toku operacije poginulo 450 ljudi, većinom civila. Prema podacima "Veritasa", organizacije koja se bavi dokumentovanjem ratnih zločina tokom i posle operacije "Bljesak" i "Oluja", hrvatske snage ubile su tokom 1. i 2. maja 283 srpska civila, koja su u međuvremenu identifikovana, i 79 Srba čiji identitet nije utvrđen. Najveći broj civila i vojnika stradao je prilikom granatiranja izbegličkih kolona, na putu od Nove Varoši do Bosanske Gradiške. Veliki borj ubijenih ostao je na tom putu kojim su se civili i vojska povlačili. Ima indicija da postoji nekoliko tajnih masovnih grobnica u kojima su hrvatske vlasti sahranile ostatke stradalih srpskih civila i vojnika. U toku i posle ofanzive hrvatska vojska i policija zarobile su oko 1.500 Srba, većinom vojno sposobnih muškaraca. Oni su držani i ispitivani u Varaždinu, Požegi i Bjelovaru. Najveći broj njih je oslobođen nakon policijskog ispitivanja. Tokom zatočeništva srpski zarobljenici bili su izloženi torturi, fizičkom kažnjavanju i ponižavanju. Nakon završetka oružanih sukoba, hrvatski sudovi su optužili 4.438 pripadnika Srpske Vojske Krajine i bivše JNA za ratne zločine. U zatvorima u Hrvatskoj nalazi se 107 osuđenih Srba. Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju podigao je 25. jula 1995. godine optužnicu protiv Milana Martića, predsednika Republike Srpske Krajine u vreme operacije "Bljesak", zbog protivzakonitog napada SVK na Zagreb 1. i 2. maja, što je prouzrokovalo smrt sedmorice civila i ranjavanje više desetina civila", kaže se u dokumentu Fonda za humanitarno pravo. Obuka za "Bljesak" Ubistvo Srbina kod benzinske pumpe i srpski odgovor pucanjem u hrvatsko vozilo na autoputu, kojom prilikom su ubijena tri Hrvata, bio je samo "okidač" za aktiviranje već pripremljene operacije "Bljesak" tri dana poslije tog događaja, a ne razlog za vojnu intervenciju, kako je hrvatska strana zvanično saopštila. Evo šta je Stanko Nišić zabilježio na osnovu referisanja načelnika Glavnog stožera HV generala Janka Bobetka tadašnjem predsjedniku Franji Tuđmanu. Navodeći da su "svi planovi uigravani i uvježbavani" i da su "izvođeni trenaži i obuka svih zapovjedništava svih nivoa", kao i da su "značajno osposobljene i domobranske pukovnije", Nišić u svojoj knjizi "Hrvatska oluja", nakon ovih citiranih Bobetkovih riječi, piše: "Početna operacija za akciju 'Bljesak' razrađena je još 5. prosinca 1994. godine, a 16. veljače je predočena predsjedniku Republike. U roku od nekoliko dana naredba je proslijeđena u ZP Bjelovar u Prvu brigadu i svim snagama koje treba da sudjeluju u operaciji (Bobetko). Pošto je opisao pravce napada glavnih snaga i njihove zadatke, Nišić nastavlja: "Tri meseca pre operacije snage su privučene do linije rasporeda i polaznih tačaka i to u borbenom položaju kakvim se vrši udar. Određena je i posebna grupa, na čelu s generalima Stipetićem, Domazetom i Miljavcem, sa zadatkom da objektivno proceni sve elemente tog borbenog sastava i stepen pripremljenosti. Čitav sastav je uvežbavan tri meseca u svim elementima akcije, podrške i koordinacije". U međuvremenu je, kako navodi Bobetko, "došlo do sporazuma o otvaranju ceste (autoputa) za promet, što je funkcioniralo mjesec i pol dana. Kada je došlo do ubijanja naših ljudi na cesti, predsjednik je donio odluku o izvršenju planiranog borbenog zadatka". Bobetko se pri tome hvali kako je sve teklo po planu (dakle i zločini), te da je "ta operacija moja simfonija, jer sam svaki detalj predvidio i gotovo sve se odvijalo kako sam i mislio". Navodeći vijest sa hrvatske televizije da je američki ambasador u Zagrebu, istoga dana kada je ofanziva počela, dobio uvjeravanja od Miloševića da će Srbi ostati po strani, autor spomenute knjige danje kaže: "Dan pred sam napad pripdnici HV i obaveštajci su u uniformama danskog bataljona obišli sve važnije punktove i precizno snimili stanje na terenu" i nastavlja: Lažni mirovnjaci "Prve jedinice su čak ušle (iznenada) u uniformama međunarodnih snaga u Okučane, to je izazvalo zbunjenost. Tek posle toga je usledio snažan napad gardijskih jedinica podržanih dejstvom avijacije. Srpska vojska (18. korpus) ostavljena je bez pomoći i bez teškog naoružanja, koje se nalazilo u skladištima Unprofora. Nisu pošteđeni ni plavi šlemovi. Portparol sektora 'Jug', Roberts, izjavio je: 'Pljusak metaka sručio se na nepalski bataljon u šumi Prašnik, nedaleko od Nove Gradiške. Napadi na položaje Ujedinjljenih nacija bili su osmišljeni i neisprovocirani'". "Jasuši Akaši je ubedio bespomoćne Srbe u zapadnoj Slavoniji da predaju ostatak svog teškog naoružanja, zauzvrat im je obećao bezbedan prelaz preko reke Save. Na desetine hiljada srpskog stanovništva je krenulo u egzodus, ali se našlo pod snažnim udrarom hrvatske avijacije na svim putevima. Na poljima Slavonije ostalo je na stotine leševa srpskih vojnika i civila. Zapadna Slavonija, u kojoj su Srbi činili većinu, ostala je etnički čista. Zato, kao ironija zvuči nova 994 Rezolucija Saveta bezbednosti od 17. maja 1995, u kojoj se traži 'poštivanje prava srpskog naroda, uključujući slobodu kretanja'"... Nastavak priče ispunjen je svjedočenjima izbjeglica koji su se sklonili u istočnu Slavoniju, gdje su tokom juna i jula 1995. godine dali izjave Fondu za humanitarno pravo. (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.