Carstvo snijega i tišine

Tu u bjelini govorom zvižduka oglašavaju se vjetrovi sa obližnjih kosa i prevoja, šapuću planinski potočići sakriveni cjelcem, ponekad preleti polusmrznuta ptica i grakne gavran na osušenom stablu kruške divljake

NA planinskoj visoravni ispod Velikog Žepa čiji vrh sa 1.537 metara gospodari nad visovima Javornikom, Studenom gorom i Trešnjevcem ozon se , kažu u šali stručnjaci, može rukama da zahvati. Oni ističu da je Han Pijesak prava vazdušna banja i po količini ozona najznačajnije mjesto u Evropi. Bijeli snježni pokrivač se u Han Pijesku, u samom gradu i njegovoj okolini zadržava punih 120 dana a naiđu godine, kažu njegovi građani, "kad se zima i više odulji k'o gladna godina". I dok su na Savindan u Višegradu stidljivo na livadama provirivale prve jagorčevine, visibabe su se već odomaćile. I dok u dolinama Drine i drugih rijeka snijegu nije bilo ni trga, pa i u susjednom Sokocu, Han Pijeskom je carovao bijeli pokrivač dubok četrdesetak centimetara. Malo je gradova na ovim prostorima u kojima smrče i jele, kao u svom prirodnom staništu rastu skoro u centru, mjesta, gdje je, kako kažu meteorolozi, jesen toplija od proljeća. Ovdje je srednja godišnja temperatura samo 6,5 stepeni Celzijusovih. Teritorija ove opštine ili obiluju izvorima ili vode nema nikako pa se seljaci njom, kao u hercegovačkim mjestima, snabdijevaju iz čatrnja... U toku sušnog ljeta vatrogasci iz Han Pijeska cisternama dopremaju kako od žeđi ne bi poskapala i stoka i ljudi. Surova klima, oštri vjetrovi, duga zima nisu vijekovima pogodovali za stvaranje većih naselja na ovoj visoravni. S obzirom na to da je ovim pravcem iz Sarajeva preko Romanije ka Drini vodio stari karavanski put oko njega su počeli da niču hanovi. Ova dionica puta jedinstvena je po tome što su po njima i mjesta dobila imena . Tako i sad pored Han Pijeska postoji Han Pogled, Han Mačkovac, Han Hanić... Od jeseni, pa sve do maja, sela oko Han Pijeska kao da spavaju zimskim snom. Umotana u debeo pokrivač blješte iskonskom ljepotom, zrače onim nedirnutim dijelom prirode koji se rijetko gdje može vidjeti. Kućice šćućurene ispod krošanja ponosnih omorika vijugavim tragovima dima govore da u njima ima još života i suve bukovine da stvori toplu porodičnu atmosferu. Tu u bjelini govorom zvižduka oglašavaju se vjetrovi sa obližnjih kosa i prevoja, šapuću planinski potočići sakriveni cjelcem, ponekad preleti polusmrznuta ptica i grakne gavran na osušenom stablu kruške divljake. I život ovdje usporeno teče. U mjestu Pjenovcu tek su na Savindan dobili signal mobilne telefonije a u centru sela nemoguć je prijem bilo kog televizijskog kanala. Opštinari su obećali da će se na novoizgrađeni stub postaviti i televizijski predajnici. Tekst i fotografije Radoje TASIĆ

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.