Foto: Zdravko Mamić -alfa i omega- Dinama i HNS-a na udaru
ZAGREB - Da li će kontroverzni potpredsjednik Fudbalskog kluba Dinamo Zdravko Mamić preživjeti pad HDZ-a u Hrvatskoj, hoće li ostati na "Maksimiru" i da li će i dalje biti vulgaran i prost u javnim nastupima, glavna su pitanja poslije neviđene bruke u utakmici Lige šampiona protiv Liona (1:7) i hapšenja visokih funkcionera FS Hrvatske, Željka Širića i Stjepana Djedovića?
Javnost i navijači traže glavu popularnog Maminja, žele da se skloni iz Dinama, a transparentima javno ističu svoje želje. Pritisak na starijeg Mamića je neviđen, a velikoj halabuci pridružila su se i dva maskirana tipa sa transparentom: "Mamiću, Lepoglava te čeka". Fotografija je napravljena na brdu izdan kompleksa najpoznatijeg zatvora u Hrvatskoj. Mamić je za danas najavio konferenciju za novinare, a tema je zaista mnogo. Niko ne zna hoće li uslijediti novi atak ili možda veliko pokajanje.
Očigledno promjenom vlasti u Hrvatskoj Split je napravio ofanzivu, krenuo je da ruši HNS u kojem je upravo Zdravko Mamić sačuvao za predsjednika Vlatka Markovića, postavio svoje ljude da bi Dinamo "žario i palio" hrvatskim fudbalom. Sada je sav sistem počeo da se raspada hapšenjima i akcijom USKOK-a, a Mamić je na velikom ispitu. I ne samo on već i njegovi ktitori, Dinamo, FS Hrvatske, kao i dosadašnja hrabrost u kojoj nije prezao ni da prijeti policajcu da će mu lupiti šamar.
Karijera jednog od danas najmoćnijih ljudi hrvatskog fudbala rođenog 16. jula 1959. godine u Bjelovaru počinje dolaskom harizmatičnog trenera Miroslava Ćire Blaževića u Zagreb 1982. godine. Kasnije su se i okumili. Tada 23-godišnji Zdravko Mamić radio je kao trgovački putnik jedne kompanije iz Vranja. Živio je u Sesvetama, gdje se doselio iz Bjelovara sa dva brata, Stojanom Antom i Zoranom. Bez oca, koji je, da bi ih izdržavao morao da radi u Njemačkoj, braća Mamići svoju priliku za bijeg iz siromaštva vidjeli su u fudbalu. Dok je Stojan Ante nastupao čak i u šampionskoj ekipi Hajduka iz 1979. godine, a igrački put puno mlađeg Zorana tek je bio pred njim, Zdravko je prestao aktivno da igra, ali je još uvijek bio prisutan na utakmicama Dinama u kojem je nekad i trenirao. Tribine maksimirskog stadiona bile su njegov poligon. Kako danas zna često reći, kada ga "bed blu bojsi" uzmu na zub, da ne razumije zašto to rade jer je i on ponikao upravo iz njihovih redova, je zapravo istina. Mada tih godina organizovani Dinamovi navijači kakve danas poznajemo nisu postojali, Zdravko je upravo to pokušavao da napravi. Mogli bismo ga nazvati moderatorom tadašnje zagrebačke publike, izrađivao je transparente, okupljao plave "drukere" i putovao s Dinamom na gostovanja. Novac je sakupljao prodajući podmetače od stiropora za betonske tribine koje je poslije svake utakmice kupio i opet prodavao.
U toku rata na tlu bivše Jugoslavije, tačnije 1992. godine "klan Mamić" na čelu sa Zoranom privatizovao je, pod još nerazjašnjenim okolnostima, tvornicu iverice "Česma" iz Bjelovara. Klub iz Maksimira u međuvremenu doživio je i prvu promjenu imena tako da je na čelu tada HAŠK Građanskog bio direktor Komercijalne banke Josip Šoić. Poslije jedne sjednice Izvršnog odbora kluba, Zdravko Mamić prvi put je javnosti prezentovao svoju temperamentnu narav. Nasrnuo je na predsjednika Šoića koji je, da bi izbjegao šake Zdravka Mamića, morao bježati i preskakati ogradu maksimirskog stadiona. Navodni povod je bio taj što Šoić nije ispunio dato obećanje da će Mamića imenovati za sportskog direktora. U Hrvatsku se iz Francuske vratio i Miroslav Blažević, odmah se priključio HDZ-u i postao bliski prijatelj predsjednika Franje Tuđmana. Kumovi tada počinju novu fazu saradnje i finansijskim sredstvima "Česme" i "Montmontaže", Ćiro se uključio u privatizaciju kupovinom HAŠK Građanskog, pa 8. aprila 1993. Blažević je postao predsjednik dioničarskog društva, većinski dioničar i trener, a Zdravka Mamića imenovao za direktora. Od međusobne ljubavi dvojice kumova bila je veća jedino njihova ljubav prema novcu, zato idila nije dugo trajala. Ćiro je 1994. godine otjerao Mamića iz kluba zbog svađe oko 300.000 maraka.
Zdravko je bio antipatičan i Franji Tuđmanu kada je poslije susreta Kroacije i Zagreba, u jednoj svađi udario igrača Zagreba Niku Čeku. Cijelom događaju svjedočio je upravo Tuđman koji je poslije toga izjavio da ne želi da vidi tog čovjeka ni blizu kluba iz Maksimirske 128. Mamić je od 1995. bio prisiljen na tumaranje fudbalskim provincijama poput Siska i Osijeka.
Tuđman je 1996. godine ustoličio Zlatka Canjugu na mjesto predsjednika Kroacije, što je ujedno i označilo početak autokratske vladavine klubom. Jedini protivnici bili su BBB-i koji se nikako nisu mirili s činjenicom da se njihov klub ne zove Dinamo. Upravo je tu Mamić uvidio priliku da ostane u igri i ostao je.
Temperamentna narav Zdravka Mamića zaslužna je što je česti posjetilac hrvatskih sudnica. Osim zbog konstantnih prijetnji i tužakanja sa svojim kumom Miroslavom Blaževićem, Mamić je obilazio sudove i zbog ozbiljnijih stvari. U januaru 1995. na raskrsnici Tesline i Gajeve ulice svojim "jaguarom", bježeći od "pauka", naletio je na policajca, lakše mu povrijedivši koljeno. Iako policija danas takve slučajeve redovno tretira kao pokušaje ubistva svojih pripadnika, Zdravkova optužba da je sprečavao policajca u obavljanju službene dužnosti odbačena je u aprilu 2004., jer je tokom procesa koji je trajao devet godina policajac Ratko Mahović zaboravio šta se tada dogodilo. Mamić je novi ispad imao u aprilu 2003. i to ni manje ni više nego u kancelariji tadašnje gradonačelnice Vlaste Pavić. Tom se prilikom potukao s direktorom Gradskog zavoda za planiranje razvoja grada i zaštitu okolne Miljenkom Mesićem. Povod je bio negativno mišljenje Zavoda za projekat izgradnje nebodera čiji je investitor bio Zdravko Mamić. Mesić je poslije toga smijenjen, Zdravko je dobio dozvolu, a sudski epilog je još smješniji. Uprkos nastojanju Državnog tužilaštva poslije odustajanja Mesića od tužbe, na optužnici za napad na službenu osobu, uništavanje službene isprave i prijetnje, Mamić je 2005. oslobođen.
U martu 2006. Maminjo je opet u elementu. Poslije utakmice Dinama i Rijeke, koji su "modri" izgubili, iznerviran komentarima gostiju, u loži je nasrnuo na direktora Rijeke Marinka Koljanina. U naguravanju, Mamić je uspio da ošamari šefa riječke POA-e. Iako se u ovom slučaju mogao primijeniti zakon o navijačima, dio o napadu na službenu osobu, po kojem bi Zdravko snosio puno ozbiljnije posljedice, cijela stvar je završila plaćanjem kazne od 775 kuna zbog remećenja javnog reda i mira na zagrebačkom prekršajnom sudu.
Vještim predstavama u medijima Mamić se promovisao u jednog od rijetkih istinskih zaljubljenika u Dinamo koji bi finansijski mogao da pomogne klubu. Uz lažnu skromnost uvijek u prvi plan gura predsjednika Mirka Barišića, dok je za njega izmišljena funkcija izvršnog potpredsjednika.
Puno iskusniji i snažniji nego 1993. Mamić je počeo zidanje "Mamić junajteda". S funkcije izvršnog potpredsjednika, iznad kojeg je jedino Barišić, koji samo nabavlja pare, počinje nemilosrdno stapanje Dinama i MSA u jedinstveni pogon bez presedana igdje u svijetu. Kumovi se u tom razdoblju mire i Ćiro po četvrti put slijeće u Maksimir na klupu. Blažević, poslije dvije sezone posta, napokon osvaja prvenstvo u sezoni 2002/03. Ali Zdravko usprkos uspjehu tjera kuma iz Dinama. Nije mogao preći preko činjenica što Blažević nije forsirao igrače iz njegove agencije. Da vladavina Mamića sve više počinje ličiti na onu Zlatka Canjuge bilo je jasno i prilikom sazivanja Skupštine Dinama 2003, kada je opasno priprijetio sesvetski trgovac oružjem Zvonko Zubak. Mamić je samoinicijativno povećao kvorum skupštinara s 30 na 80, kad je doveo 50 ljudi koji će dići ruku za njega. Bio je to posljednji pokušaj svrgavanja, i vladar "Maksimira" otada mirno spava, ako se ne uzmu u obzir povremeni mlaki pokušaji BBB-a, koji se bune jedino kada Mamić koketira s nekim iz mrskog im Hajduka. Potpunu orijentaciju fudbalskom biznisu označila je i prodaja, u novembru 2004. godine, već pominjane tvornice "Česma".
Menadžersku agenciju mu službeno vodi sin iz prvog braka, Marijo, čije zaposlenike iz kancelarije u Fijanovoj ulici seli u prostorije podno zapadne tribine pa tako i javno pretvara Dinamo u svoju agenciju. Apetiti Zdravka Mamića rastu neproporcionalno rezultatima koje ostvaruje "njegov" Dinamo. U četiri godine uspio je samo dva puta osvojiti hrvatsko prvenstvo, bez i jednog famoznog "Božića u Evropi", neostvarenog sna već 35 godina. Nije ga srušio ni najlošiji rezultat u istoriji kluba kada je Dinamo u smiješnoj "ligi za opstanak" završio sedmi. Mamić je tada, u martu 2005., teatralno napustio Maksimir. Bila je to farsa koja je trajala samo dva mjeseca, a okončana je odlukom skupštine o povratku nezamjenjivog Zdravka.
Novija istorija ispada Maminja je poznata široj javnosti u Hrvatskoj i na Balkanu...
Kompletno rukovodstvo Dinama, uključujući i Mamića, prijavljeno je USKOK-u i Državnom tužilaštvu Hrvatske. Podnesena je anonimna prijava zbog "sumnje u počinjenje kaznenih djela".
U prilogu prijave dostavljena je fotografija iz koje se potvrđuje kako je nabavka stolica za uređenje stadiona u Maksimiru išla preko kompanije "Duo-gastronomija", čiji je vlasnik direktor nabave Dinama Dražen Miličević. U prijavi stoji da postoji osnovana sumnja da su se preko trgovačkog društva u vlasništvu zaposlenika Dinama stolice nabavljale za jednu cijenu, da bi klub za drugu cijenu kupovao ista ta sjedišta, koja je mogao kupiti i direktno.
Na pitanje kako to komentariše Zdravko Mamić je odgovorio u svom stilu:
- Boli te k...c koliko sam platio stolice. Platio sam ih sam i sigurno neću polagati račune nekakvim inicijativama ili šta su već ti kao navijači.
Odlaskom Krunoslava Jurčića sa klupe Dinama mnogo je prostora za spekulacije ko će biti novi trener Dinama. Vahid Halilhodžić je navratio u Zagreb i svi su već smatrali da će se vratiti u Maksimir. Međutim stručnjak iz BiH je otišao za Hercegovinu, a na poziv novinara Mamić je odgovorio:
- Ne javljam se danas niti razgovaram s novinarima.
Braća Mamić, Zdravko i Zoran su navodno umiješani u namještanje utakmica zagrebačkog Dinama što je na sudu u Bohumu iznio UEFA inspektor Robin Bokšić. Ime Zdravka i Zorana Mamića povezuje se s Antom Šapinom koji je na suđenju u Bohumu otvoreno priznao da je lično namještao utakmice.
Pod sumnjom njemačkog državnog tužilaštva bile su utakmice Dinama protiv rumunskog Temišvara, slovenačkog Kopra, finale Kupa protiv Hajduka 2009. godine, ali je posebno zanimljiva bila utakmica protiv Arsenala u pretkolu Lige šampiona u Zagrebu koju su Englezi dobili 3:0.
U aprilu ove godine Mamić je dao jednu izjavu na konferenciji za novinare koja je možda i najavila rasplet.
- Znam da je moj kraj blizu, milom ili silom, jer je ovo nemoguće trpjeti. Vaši heroji su ljudi koji imaju nož u ruci. Niko ne piše da 2000 djece ovdje trenira. Progonite me kao zvijer. Gdje su nevladine organizacije, gdje je HND, gdje je kancelarija predsjednika republike? Je li želite da Dinamo završi kao Kamensko? Danima krvarim da vidim šta će biti s našim generalima i to nije patetika. Učestvujem u svim humanitarnim akcijama - to je Zdravko Mamić. Ponižavaju nas iz dana u dan zbog ulaska u EU - rekao je Mamić.
U februaru ove godine Vlatko Marković je pobijedio Igora Štimca u trci za predsjednika HNS-a, a Zdravko Mamić je bio "alfa i omega" glasačke mašinerije u korist Markovića.
- Sto puta sam rekao i Igora ne lažem, rekao sam mu da ne mogu protiv Vlatka i tu je završena priča. Štimac je čovjek koji ima viziju, pametno priča, ima hrabrost. Čini mi se da on sebi u cijeloj karijeri nije izrekao toliko komplimenata koliko sam ja rekao o njemu. Ali, mi smo na suprotnim stranama, nema tu ništa loše – rekao je tada Mamić.
Britanski "Gardijan" objavio je poglavlje svog velikog članka "Sedam smrtnih grijehova u fudbalu". U poglavlju "Pohlepa" svoje mjesto je pronašao Dinamov izvršni potpredsjednik Zdravko Mamić kojem je pripala čast da bude čak i u naslovu poglavlja.
"Sve će Zdravko srediti - Dinamo Zagreb 2003-2009", podnaslov je dijela koji je posvećen glavnom čovjeku zagrebačkih "modrih".
"Teško je znati od kuda krenuti kada se govori o Zdravku Mamiću", pita se engleski novinar i obrazlaže svoju dilemu:
"Optužen je za namještanje bezbroj utakmica, salutirao je nacističkim pozdravom kada je njegov klub pobijedio litvanski Ekranes, kroz prste mu je progledan napad na čelnika HNS-a, a za to je trebao dobiti zabranu od 15 godina obavljanja dužnosti u hrvatskom fudbalu. Gotovo je pregazio policajca kada mu je auto dizao pauk, štakama je napao službenika gradskog uprave, prijetio je smrću novinarima, a jednom prilikom od njegovog napada novinar se morao skrivati u grmlju".
Na kraju se novinar ironično pita: "Možda bih trebao početi od svega što sam naveo u tekstu."
Prvi čovjek zagrebačkog Dinama Zdravko Mamić je prošlog mjeseca izveo striptiz i napio se zbog pobjede Hrvatske u prvoj utakmici baraža protiv Turske u gostima (3:0).
Uoči prve utakmice baraža između Turske i Hrvatske za plasman na Evropsko prvenstvo sljedeće godine, Mamić je obećao da se napiti ako Hrvatska pobijedi u Carigradu.
- Bez obzira na to što me bole leđa, idem da se napijem. Idem da pjevam u čast Bilića, Olića, Mandžukića, Eduarda, Vide, Ćorluke… i svih ostalih, jer su bili heroji - najavio je Mamić.
Hrvatska je ubjedljivo savladala Tursku, a Mamić je pokazao da održava obećanja. U jednom zagrebačkom klubu opustio se do krajnjih granica, zabavljao je društvo govorima o katoličanstvu i hrvaštvu, prenijeli su portali.
Objavljene su i fotografije razuzdanog Mamića.
Krajem prošlog mjeseca Zdravko Mamić je imao i spor sa bivšim fudbalerom Dinama i reprezentativcem Hrvatske, Eduardom oko novca i ugovora jer je zastupao Brazilca koji je pri dolasku u Zagreb imao samo 16 godina. Istakao je da je "Srpsko podzemlje kucalo na vrata zbog tog šmrkavca".
- Ja sam taj koji stoji na braniku Dinama. Zar hoćete da eksplodiram u vazduhu? Ja ne smijem pričati o tome, a mogao sam biti likvidiran, mogao mi je neko oteti članove porodice. Sve je to prouzrokovao taj mali šmrkavac koji je naučio samo glavom kroz zid, a nema ništa u rikverc, nema nikakvih obaveza. Deset godina sam čekao da se taj mali probudi i kaže: Šefe! - rekao je na konferenciji za novinare nedavno Zdravko Mamić.
Mamić je priveden poslije meča kvalifikacija za Ligu šampiona između Dinama i švedskog Malmea kada su Zagrepčani izborili plasman u Ligu šampiona. Razlog privođenja bio je sprečavanje službenih osoba u obavljanju dužnosti. Mamić je pokušao da spriječi policiju da privede trojicu pijanih navijača koji su utrčali na teren.
– Pustite te mladiće, nemojte da ih bijete – trčao je Mamić za organima reda, pa su na kraju i njega priveli.
Potpredsjednik Dinama je proveo noć u policiji, a napustio je stanicu u prisustvu advokata i tom prilikom izjavio:
– Dinamo je organizator utakmice, a ja sam kao potpredsjednik kluba odgovorna osoba. Ali, prije svega sam navijač. Opet bih uradio isto jer su navijači svetinja. Vidio sam da ih odvode. Istina je da nema opravdanja za njihovo utrčavanje na teren. Reagovao sam tako, jer je ovo trebalo da bude noć slavlja.
Iako su postojale indicije da će Mamić da zaradi kaznenu prijavu, ipak se izvukao s prekršajem, jer sa njegove strane nije bilo prijetnji niti fizičkog napada.
Poput Miroslava Ćire Blaževića i Zdravko Mamić je poznat po kontradiktornim izjavama, odnosno istupima koji su prilagođeni okruženju i mjestu gdje se odvijaju.
Zimu na pripremama u Antaliji novinaru "Sportskog žurnala" iz Beograda je izjavio da je zagovornik Regionalne lige bivše Jugoslavije, da je jugonostalgičar, da bi volio opet utakmice Dinama protiv Crvene zvezde, Partizana, Budućnosti, Vojvodine, Vardara...
Poslije žrijeba za EP 2012. u Poljskoj i Ukrajini i saznanja imena rivala Maminjo je rekao:
- Pregazićemo Turke kao plitak potok. Naš problem nisu igrači, nego motivacija. Kada nismo maksimalno motivisani, mi jednostavno kiksamo. Ne smijemo biti kao balkanske bitange Srbi i Bugari koji su siti svega.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.