Žarko Pejović već godinama karijeru gradi u Norveškoj: Evropske šampionke uči rukometu

TONSBERG - Nekadašnji rukometaš Kotor Varoša, Borca i još nekih klubova Žarko Pejović već nekoliko godina živi i radi u Norveškoj i pravi je dokaz da trud, posvećenost i na kraju kvalitet uvijek isplivaju.

Zvuči pomalo nenormalno da čovjek sa naših prostora gdje je ženski rukomet već decenijama u zapećku ima šta da radi u zemlji koja je sinonim za ovaj sport. Od starta sezone sjedi na klupi Flint Tonsberga, člana elitnog ranga najjače ženske rukometne lige na svijetu.

- Ostale lige imaju dva, tri jaka kluba, dok ovdje svih 12 ekipa ima svjetski kvalitet. Ženski rukomet u Norveškoj ima poseban status, mnogo se ulaže, dobro je organizovan i mnogo su ispred svih ostalih, ne samo nas. Uostalom, titula prvaka Evrope najbolje govori o svemu. Zato je ovaj posao za mene dodatno priznanje, jer nije mala stvar biti trener u zemlji evropskih prvaka - sa ponosom ističe Pejović na startu priče za “Glas Srpske”.

Rođeni Kotorvarošanin bio je jedan od prvih sportista sa ovih prostora koji je inostranu karijeru počeo na Farskim ostrvima, odakle ga je put odveo u današnju destinaciju.

- Odiseju u Norveškoj počeo sam u malom klubu TIF Tdžnsetu. Tu sam proveo četiri divne godine, podigli smo ga na respektabilan nivo. U to vrijeme sam imao zaista mnogo pomoći od igrača sa prostora bivše Jugoslavije, između ostalog i klubova gdje sam sam igrao, Kotor Varoša i Borca. Uz mene su najduže bili Nikola Tešić i Duško Petrušić, a jednu sezonu i Duško Hercegovac. Nakon četiri godine odlučio sam da napravim iskorak. Bilo je tu dosta interesantnih opcija, a ja sam se odlučio da prihvatim poziv Džonija Jensena da mu budem pomoćnik u Falk Hortenu, ekipi koja se takmiči u muškoj Eliteseriji - prisjetio se Pejović.

Rad sa Jensenom mu je širom otvorio vrata rada u cijeloj Norveškoj, što je na kraju i iskoristio.

- Dobio sam poziv da radim na Vang sportskoj akademiji gdje dolaze njihovi mladi reprezentativci i tu kombinuju školu i klupski rukomet. Na istoj akademiji rade Jensen, Robert Hedin, nekadašnji selektor Norveške, koji sada vodi reprezentaciju SAD, Tonje Larsen, pomoćni trener A reprezentacije Norveške i mnoga druga poznata imena. Istovremeno, uz posao na akademiji i klubu, radim i kao eksterni resurs i trener za razvoj igrača u NHF u svom regionu, Vestfold i Telemark, za generaciju 2005/06 - pojasnio je Pejović.

Iako je u Norveškoj, Žarko i dalje prati sva dešavanja u BiH.

- Pratim uglavnom Borac i ono što se dešava u reprezentaciji. Sa Vladimirom Brankovićem, koji mi je bio saigrač i cimer, se redovno dopisujem, tako da sam dobro informisan o stanju u Borcu i mislim da u klubu rade dobar posao. Sa trenerom Mirkom Mikićem sam odrastao i znam koliki je zaljubljenik u rukomet. Izuzetno je inteligentan sa velikim igračkim iskustvom, tako da ne sumnjam da je pred njim velika trenerska karijera. Moj Kotor Varoš je i dalje rasadnik talenata, kao i svi mali klubovi imaju problem da učvrste sistem koji će dati rezultate - tvrdi Pejović.

Iako je na sebe preuzeo dosta obaveza ipak, mada rijetko, nađe vremena za porodicu, kao i sopstveni hobi, pecanje.

- U toku sezone baš i nemam mnogo vremena. Putovanja su daleka i najviše koristimo avionski saobraćaj. Uz to, najčešće je ritam utakmica srijeda - nedjelja, ali sam navikao i ne pada mi baš teško. Ono malo vremena što mi ostane najviše koristim da budem sa porodicom ili da odem na pecanje. Mislim da je supruzi Arijani najteže jer ona, osim što se brine za mene, mora kod kuće da se izbori i sa troje djece - otkrio je Pejović.

Umro na pet sekundi

Poznat kao veliki šaljivdžija Žarko i u Norveškoj ne miruje, stalno pravi neke smicalice, a nedavno je od igračica doživio”puni revanš”.

- Imam veoma dobar odnos sa igračicama i navikavam ih na balkanski humor. Većina njih su već bile “žrtve” mojih sitnih smicalica pa su se zajednički odlučile na revanš. Nakon poslednje gostujuće utakmice u Bergenu bili smo u hotelu i dođe mi jedna igračica koja mi kaže da naš golman ima problema s koljenom. Ušao sam u sobu u kojoj su već bile sve rukometašice dok je povrijeđena sjedila na prozoru. Kada sam prišao da vidim šta je, jedna od igračica joj je dobacila led, a ova je, u želji da ga uhvati, izgubila ravnotežu i ispala kroz prozor. Ja sam umro na pet sekundi, jer je soba bila na četvrtom spratu! Onda su se sve one počele smijati i shvatio sam da su me baš žestoko nasankale. Ispod prozora je bio ravni krov na visini od možda metra i one su tu postavile dušeke. Sve je snimljeno, tako da su svi portali za moj rođendan dobili video i emitovali po cijeloj Norveškoj - sa smijehom je ispričao Pejović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.