Zajednička liga spas za fudbal

Početak moje karijere na "Grbavici" nezaboravni su trenuci u mom životu i uvijek ih se rado sjećam.

Ovo je u intervjuu za "Glas Srpske" rekao nekadašnji reprezentativac Jugoslavije, fudbaler sarajevskog Željezničara, beogradskog Partizana i zagrebačkog Dinama Vlado Čapljić.

- Imao sam desetak godina kada sam došao na Grbavicu u Željezničar. Prošao sam sve selekcije, najdražeg kluba i u 16. godini debitovao protiv Hajduka. Bila je to njihova čuvena selekcija koja je žarila i palila gdje god je nastupala. Trener Ivica Osim je imao povjerenje i naravno ukazao mi priliku koju nisam propustio.

* GLAS: Koja je to uloga bila na debiju, protiv nekadašnjih asova?

ČAPLjIĆ: Kako danas kažu popularno, desni spoljni. Preživjeti duele, a ispred vas Ivica Šurjak ili Slaviša Žungul, pa to je bilo umjetnost. Po završetku debi meča, sa svih strana pohvale i ispalo je da sam položio test pripravnika.

* GLAS: Uslijedila je uzlazna putanja, sve do reprezentativnog dresa Jugoslavije?

ČAPLjIĆ: Prošao sam sve reprezentativne selekcije, učestvovao i na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1984. godine, kada smo osvojili i bronzanu medalju i svojim nastupima oduševili fudbalsku naciju.

* GLAS: Menadžeri su tada dobili kvalitetnu robu za fudbalsko tržište?

ČAPLjIĆ: Nisam mogao spavati, bio sam stalno u žiži njihovog interesovanja, nudili me, prodavali, bez mojih konsultacija i na kraju 1985. godine kaparisan sam od strane Partizana. Žarko Zečević i Nenad Bjeković su odlučili da obučem "crno-bijeli" dres i nisam pogriješio. Četiri lijepe sezone u Beogradu, dvije titule prvaka sa trenerima Todorom Veselinovićem i Milošem Milutinovićem, koji su mi dali punu podršku u igri na mjestu štopera.

* GLAS: Poslije epizode u Partizanu otišli ste u Dinamo?

ČAPLjIĆ: Dinamo je odriješio kesu i kupovao sve što je zanimljivo na fudbalskom tržištu Jugoslavije. Miroslav Ćiro Blažević je izrazio želju da obučem dres "modrih". Josip Skoblar je započeo veliki projekat sa sjajnom selekcijom, nastavio Josip Kuže i Vlatko Marković da bi se to jednog dana sve raspalo, kao kula od karata, a u ostalom i nekadašnja domovina.

* GLAS: Igračku karijeru završili ste u Portugaliji?

ČAPLjIĆ: Nije bilo vremena ni za šta. Mislilo se o porodici o opstanku i osvanuo sam u Portugaliji, lijepoj mediteranskoj zemlji. Nastupao sam u Esposendeu, dvije sezone, opterećen svim i svačim ali igralo se malo za dušu, malo za srce. Uslijedila je povreda koljena, operativni zahvat, rehabilitacija i okončanje karijere.

* GLAS: Da li se neko sjetio od klubova za koje ste nastupali da Vam pruži bilo kakvu pomoć?

ČAPLjIĆ: Partizan je velika institucija i po povratku iz inostranstva radio sam marketing pet godina za "crno-bijele". Od 2003. godine sam u trenerskim vodama, od Obrenovca, Srema, Bežanije i niškog Radničkog, gdje sam bio direktor omladinske fudbalske škole. Posljednji trenerski poziv bio mi je u Radničkom iz Kragujevca gdje smo iz Treće lige ušli u Drugu, a zatim smo izborili plasman u Superligu Srbije. Tu sam stao, jer nemam profi licencu, za koju ću nadam se uskoro u Vogošći steći uslove i ići na praktično stažiranje.

* GLAS: Čuvali ste neugodne napadače, a neki su Vam bili i uzori?

ČAPLjIĆ: Dragan Vujović iz Budućnosti i Abid Kovačević iz Borca su sve znali sa loptom i bilo je majstorstvo zadržati ih u duel igri. Ivica Šurjak je opet bio nešto moderno u ono vrijeme i tu je trebalo znanje i brzina da bi se ukrotio igrač takvih kvaliteta. Osim pokojnog Josipa "Škije" Katalinskog koji nas je usmjeravao kako da postanemo njegovi nasljednici u sjećanju mi je ostao i Vladislav "Bleki" Bogičević zbog svoje harizme. U trenerskom pozivu mnogo sam trenera promijenio, ali vjerujte da je jedan Ivica Osim.

* GLAS: Imate porodicu, dva sina, gdje su oni u sportu?

ČAPLjIĆ: Imam divnu porodicu, suprugu Zoricu koja mi daje podršku, sina Nikolu koji pohađa sedmi razred i nisam siguran da će biti u sportskim vodama, dok sin Marko (25) je sportski komentator na kanalu "Arena sport". Majka i sestra su u mom rodnom gradu i često ih posjećujem. Naravno, svaki dolazak u Sarajevo je susret sa starim prijateljima.

* GLAS: Da li fudbal na bivšim prostorima SFRJ ima budućnost?

ČAPLjIĆ: Imam svoje mišljenje i ono se bazira kroz ekonomski razvoj ovih prostora. Što više unija u privredi to će produktivnost biti veća. Tako i u sportu i fudbalu. Kada budu zajedničke lige, onda se mogu očekivati veća djela, novi asovi, jer su ovi prostori i ove nacije puni talenata, koji mogu imati svjetske domete ali u nekvalitetnim ligama i oni ostaju na marginama.

Igračka karijera

Vlado Čapljić rođen je 22. marta 1962. u Sarajevu. Pionir, junior i na kraju i prvotimac sarajevskog Željezničara. Stipendista ovog kluba bio je od 1978. do 1980, a profesionalac od 1980. do 1985. godine. Najvrednije rezultate ostvario je u dresu Željezničara sa kojim je igrao polufinale Kupa UEFA. Potom je od 1985. do 1988. nosio dres, sa kojim je dva puta bio šampion Jugoslavije (1986, 1987). Tri godine igrao je i u prvom timu zagrebačkog Dinama (1988 - 1990), a, potom se vratio u Željezničar (1990 -1991). Karijeru je završio u portugalskom Esposendeu, za koji je nastupao od 1992. do 1994. godine. Igrao je za sve reprezentativne selekcije bivše Jugoslavije, od pionirske do seniorske. U generaciji koja je 1979. bila šampion Evrope u konkurenciji fudbalera mlađih od 21 godine. U dresu olimpijske reprezentacije osvojio je bronzu na igrama u Los Anđelesu (1984). U A selekciji odigrao je četiri utakmice. Debitovao je 1984. u prijateljskom susretu sa Mađarskom (2:1) u Subotici, a posljednji meč za "plave" odigrao je 1985. protiv Demokratske Republike Njemačke (1:2) u Beogradu.

Trenerska karijera

Vlado Čapljić je završio Višu trenersku školu. U Radničkom iz Obrenovca bio je i pomoćni i prvi trener, zatim je sjedio na klupi Srema iz Jakova, pa bio direktor omladinske škole u Bežaniji. Radio je i u Timočaninu iz Knjaževca, Potom je bio direktor mlađih kategorija u Radničkom iz Niša, a posljednji klub u kojem je boravio bio je kragujevački Radnički.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.