Vladimir Vanja Gudelj - Radim u Selti, a srce na Policama

Trebinje - Stariji ljubitelji fudbala u Trebinju kažu da je Vladimir Vanja Gudelj bio predodređen da bude odličan fudbaler. Njegova rodna kuća je u krugu stadiona u Policama pa je on, htio ne htio, odrastao uz fudbalsku loptu.

U Leotaru, nekada najstarijem drugoligašu bivše Jugoslavije, počeo je karijeru, u mostarskom Veležu bio član generacije koja je osvojila Kup Jugoslavije u nezaboravnom finalu sa zagrebačkim Dinamom, a u Selti iz Viga postao je legenda kluba.

On je treći najbolji Seltin strijelac u Primeri sa 68 postignutih golova, te drugi najbolji u istoriji kluba kad su golovi u bilo kom od takmičenja u pitanju. Postigao je ukupno 94 gola.

- Živim u Vigu u Španiji, u Selti se staram o prvoj ekipi. Nekako je prirodno bilo da ostanem u tom lijepom gradu i klubu koji ima posebno mjesto u mom životu, ali srce mi je na "Policama" u mom Leotaru gdje sam ponikao - rekao je u telefonskom razgovoru za "Glas Srpske" Vladimir Gudelj.

Na pomen Leotara glas mu je zadrhtao.

- Često se sjećam svojih početaka na "Policama", dana mladosti... jer dijete sam Leotara i uvijek ću biti vezan za njega. Mnogo sam naučio od trenera Dušana Radoje. Kod njega sam proigrao, a rado se sjećam i Envera Marića koji me je trenirao dok sam nosio dres mostarskog Veleža - naglašava Gudelj.

Posebno ističe da mu je ostao žal što Leotar nikada nije ušao u Prvu ligu bivše Jugoslavije, iako je nekoliko puta bio na samom pragu.

- Imali smo kvalitet za elitu ali isto tako uvijek ostajali nekako nedorečeni. U izuzetno jakoj konkurenciji bilo je vrlo teško ući u Prvu ligu i održati se u njoj. Tada smo za rivale imali odlične ekipe - prisjeća se Gudelj.

Kaže da prati i dešavanja u bh. fudbalu, naročito rezultate Leotara kojeg vodi njegov veliki prijatelj Vlado Gaćinović.

- Stalno sam u toku svih zbivanja, a otkad je Vlado trener jedva čekam svaki rezultat i mislim da će dok vodi ekipu imati puno uspjeha i Leotar i on kao trener.

Kaže da u Trebinje najčešće dolazi kada je pauza u španskoj Primeri.

- Dođem, odmorim se i napunim baterije… Jedan dio mene uvijek će biti na "Balaidosu" u Vigu, a drugi na mojim "Policama" - naglašava Gudelj.

 Leotar je bio na pragu meča sa ekipom Selte u kvalifikacijama za Ligu šampiona 2003. godine. Do tog susreta, ipak, poslije poraza Leotara od Slavije iz Praga, nije došlo. Za koga bi tada navijao, Gudelj nema dilemu nijednog trenutka:

- Srce mi je počelo da kuca u Leotaru… Sve je jasno!

Kaže da se rado sjeća dana dok je igrao za Velež iz Mostara.

- Velež ima specijalno mjesto u mom srcu. Mostar me je prihvatio raširenih ruku. Tu sam stasao kao profesionalni fudbaler i stekao puno prijatelja za cijeli život. Sjećam se 1986. godine kada je Velež osvojio Kup Maršala Tita, što je za nas tada bio nevjerovatan uspjeh. I sada kad se sjetim tih dana, srce mi zaigra, Mostar je živio za fudbal. Sjećam se i pobjede protiv Dinama u finalu kupa, pobjede nad Crvenom zvezdom u ligi od 5:0. Imali smo jak tim u kojem su mi saigrači bili Goran Jurić, Semir Tuce, Sead Kajtaz, Vladimir Matijević, Predrag Jurić, Anel Karabeg...

Moćni tim iz Viga

Navijači su Gudelja voljeli gdje god da je nastupao ali čini se najviše u Vigu dok je igrao za Seltu.

- U Španiji je jako velika razlika između prvih pet ekipa i ostalih klubova u kupovnoj moći i to utiče na sastav ekipa pa i na rezultate. Mislim da se ljubitelji fudbala više sjećaju ekipa koje prikazuju lijep fudbal pa se rezultati često zaborave. U moje vrijeme Selta je imala kvalitetan tim. U odbrani su igrali Salgado i Kaseres, u veznom redu Mostovoj, Karpin, Makelele, a u napadu Revivo i Katanja. Lijepa vremena… - kaže Gudelj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.