Foto: Vladimir Karalić: Tata mi je rekao: Nemoj biti golman
Napadač Vladimir Karalić ima tek 26 godina, a u karijeri je igrao u Grčkoj, Sloveniji, Švedskoj i Poljskoj. Sticao je iskustvo i tresao mreže. Ponikao je u Borcu, a u Premijer ligi BiH je nastupao još za Sarajevo, tuzlansku Slobodu i Laktaše. Posljednju sezonu igrao je za poljskog prvoligaša Poloniju iz Bitoma.
- Trenutno se nalazim na odmoru u Banjaluci gdje čekam da riješim situaciju sa klubom za koji me veže ugovor. Desile su se neke stvari, došlo je do promjena u rukovođenju kluba, osim toga novčana situacija u klubu nije zadovoljavajuća. Najvjerovatnije ćemo se sporazumno rastati - počeo je priču Vladimir Karalić.
* GLAS: Šta i kuda dalje?
KARALIĆ: Iskreno postoje neke ponude, ali ne želim ni o čemu da razmišljam dok ne riješim status s Polonijom. Nadam se da će to biti za nekoliko dana, a onda mogu da razmišljam u drugom pravcu.
* GLAS: Promijenili ste mnogo zemalja u Evropi, koja je sljedeća destinacija?
KARALIĆ: Rekao sam da je još rano pričati o tome. Možda i ostanem do ljeta u Republici Srpskoj.
* GLAS: Postoji li mogućnost povratka na Gradski stadion?
KARALIĆ: Borac je moja druga kuća, tu sam se afirmisao kao igrač, postigao prve golove, postao to što sam danas. U ovom momentu odlazak u inostranstvo je prioritet, ali vidjećemo...
* GLAS: Gdje ste proslavili novogodišnje i božićne praznike?
KARALIĆ: Tradicionalno, iako sam svake zime obasut raznim ponudama menadžera i klubova Božić, jedan od najradosnijih hrišćanskih praznika, dočekujem u krugu porodice. Tu je najljepše i najbolje, rijetka prilika da svi budemo na istom mjestu i da se ispričamo. Prošle godine zbog probe u Poljskoj nisam bio kod kuće 7. januara.
* GLAS: Koje su vaše želje u 2011. godini?
KARALIĆ: Prije svega želim da me posluži sreća i zdravlje, a kada je sve u redu biće i golova. Svim sportistima i građanima Republike Srpske želim da čestitam novogodišnje i božićne praznike i Dan Republike.
* GLAS: Karijeru ste počeli u Borcu 2001. godine kada je osvojena prva titula u Republici Srpskoj. Kako danas gledate na taj period?
KARALIĆ: Tada smo imali najjači tim ne samo u Srpskoj već i BiH. Nažalost, nije bilo zajedničkog takmičenja. Ono je došlo tek dve sezone kasnije. Baš šteta.
* GLAS: Jedno vrijeme vas je u Borcu trenirao i otac Slobodan, nekadašnji golman. Kako je bilo pod očevom komandom?
KARALIĆ: Bila je to poprilično nezgodna situacija. Svi su mislili i pričali da me gura otac. Pred svaki trening saigrači su mi prilazili i pitali: "Šta danas radimo?" Nisam im odgovarao jer nisam ni ja znao, Slobodan mi nije govorio ništa. Tretiran sam kao i ostali fudbaleri, čak je bio strožiji prema meni nego prema ostalima.
* GLAS: Je li bilo i nekih situacija koje su vam ostale urezane duboko u sjećanje?
KARALIĆ: Kako da ne. Dva puta me je otac istjerao sa treninga što je na mene djelovalo stimulativno. Rekao sam sebi: "Pobijedićeš i ovu dodatnu barijeru iako svi misle da mi je put čist". To nikada neću zaboraviti.
* GLAS: Ipak, kao mlad napadač dobili ste šansu u prvom timu. Kasnije zaigrali i za mladu reprezentaciju BiH. Recite nešto o tome?
KARALIĆ: Te 2002. godine nisam bio u prvom planu. Učio sam uz starije saigrače, tek je trebalo da stasam. Međutim, na pripremama me je htio gol, proradio sam u pravom smislu riječi i dobio šansu da budem starter. Dokazao sam da vrijedim. Kasnije je moja karijera išla samo uzlaznom putanjom.
* GLAS: Da li je otac Slobodan vršio na vas pritisak i usmjeravao vas u fudbal?
KARALIĆ: Nije vršio nikakav vid pritiska na mene i brata Danijela. Pustio nam je na volju da izaberemo profesije i svoj put. Brat je odlučio da se bavi muzikom, ja sam ostao u fudbalu. Jedino što mi je tata rekao je bilo: "Nemoj samo biti golman. To je težak i nezahvalan posao. Ne možeš biti slavan, dok je sa igračima drugačiji slučaj". Dodao je: "Budi golgeter, tresi mreže da te upamte!" Poslušao sam ga jer sam smatrao da je to dobar savjet.
* GLAS: Da li vam pomaže i sada kada ste izgradili svoj fudbalski imidž i karijeru?
KARALIĆ: Savjeti roditelja su uvijek dobronamjerni i kada pričam sa ocem naravno fudbal je nezaobilazna tema. Ima mnogo toga o čemu diskutujemo i razmjenjujemo mišljenja. Pogotovo što je fudbal nauka i što se u svijetu njegovi tokovi uvijek mijenjaju.
* GLAS: Da li ćete se jednog dana vratiti u Borac da završite karijeru tamo gdje ste i počeli?
KARALIĆ: Razmišljaću o tome kada dođe vrijeme. Sada su moje misli usmjerene da pružim maksimum bez obzira za koga nastupao i da opravdam ukazano povjerenje. Za pet ili šest godina ćemo gledati ka kraju karijere. Volio bih da u Borcu okačim kopačke o klin. Tada bi se zatvorio krug. Najljepše je vratiti se tamo gdje si sve počeo.
* GLAS: Koji je za vas najsrećniji trenutak u dosadašnjoj karijeri?
KARALIĆ: Strijelac sam prvih golova za Borac u Premijer ligi BiH i ušao sam u klupsku istoriju po tome. Bilo je to u prvom kolu sezone 2002/03 u Ugljeviku protiv Rudara. Pobijedili smo 2:1, a ja sam oba puta zatresao mrežu domaćina. Bio je to uspješan debi i mene i Borca u eliti. Te golove ću pamtiti dok sam živ.
* GLAS: Bilo je i tužnih trenutaka, koji vas je najviše potresao?
KARALIĆ: Svakako najtužniji sam bio 2005. godine kada je Borac uz pomoć mućki ispao iz Premijer lige BiH. Tada je Željezničar izgubio na "Grbavici" pod sumnjivim okolnostima od Žepča i mi smo morali u Prvu ligu Republike Srpske. Tata mi je rekao da se nešto slično desilo i 1981. godine kada je Borac ispao iz Prve savezne lige porazom u Titogradu od Budućnosti.
* GLAS: Koliko jednom fudbalskom profesionalcu znači podrška najbližih, porodice?
KARALIĆ: Mnogo. Imam veliku podršku od porodice, posebno supruge Bojane, sina Marka i kćerke Marije. Zbog obaveza svaki trenutak koji "uštinem" provodim s njima. Oni su zaista moj čvrst temelj.
Ime i prezime: Vladimir Karalić
Datum i mjesto rođenja: 22. marta 1984. godine u Beogradu
Visina: 186 cm
Pozicija u timu: napadač
Broj na dresu: 9 (devet)
Klubovi: Borac, PAOK, Sarajevo, Primorje, Silvija, GOŠK Gabela, Sloboda Tuzla, BSK, Laktaši, Polonija Bitom.
Reprezentacija: BiH 1 (0)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.