Foto: Vinko Marinović - Fudbal je moj životni pravac
GRADIŠKA - Šef stručnog štaba Kozare, Vinko Marinović već na startu trenerske karijere, poslije godinu i po rada, bilježi uspjeh. U svoju biografiju upisao je jesenju titulu sa fudbalerima iz Gradiške, u Prvoj ligi Republike Srpske. Uspješno je položio kolokvijum sa pečatom jesenje krune.
Marinović koji je rođen prije 39 godina bogatu igračku karijeru započeo je baš u Kozari, afirmaciju je potom potražio u banjalučkom Borcu, a vrhunac je doživio noseći kapitensku traku beogradske Crvene zvezde. U inostranstvu je igrao četiri godine u najelitnijem belgijskom društvu u dresu Žerminal Beršota.
Poslije toga vratio se u Kozaru da bi samo poslije jedne sezone obukao dres Laktaša. S njima je poslije tri sezone ostvario veliki uspjeh i zaigrao u Premijer ligi BiH. Karijeru je završio u Kozari u 38 godini.
Igračka veličina čekala je novi izazov. Nisu mu dali da ode iz kluba. Iz kopački je ušao u trenerske vode. Novi predsjednik gradiškog prvoligaša Mirko Petrović, Marinovića je imenovao za šefa stručnog štaba.
- Pripremao sam se za ovaj poziv jer je fudbal moj životni pravac. Drago mi je da sam s Kozarom osvojio jesenju titulu. Pečat ovom uspjehu dao je prije desetak dana i načelnik opštine Gradiška Nikola Kragulj. Primio nas je sa svojim saradnicima u zgradi opštine, čestitao i najavio još veću podršku ako u nastavku sezone odbranimo titulu i zaigramo u Premijer ligi BiH. To je za nas veliki stimulans, dodatni motiv za nove obaveze u proljećnoj sezoni - rekao je Marinović na početku priče.
Mladi stručnjak se već na startu dokazao u novom poslu i počeo je da krči put ka zvijezdama. Bogato igračko iskustvo, posebno sa "Marakane" i Belgije želi da prenese na mlade fudbalere iz Gradiške. O drugom dijelu sezone Marinović kaže:
- Sportski je vjerovati da ćemo prvi proći kroz cilj i na proljeće. Čitam u štampi izjavu kolege Nikole Bale koji kaže da će sa Radnikom biti šampion jer ima povoljan raspored. I Kozara isto to može reći jer u prvih šest kola četiri utakmice igra kod kuće. Nema teških i lakih utakmica. Prvenstvo je korektno i prilično izjednačeno. Biće "zamki" jer je proljećni dio kratak, svega 13 kola. Neplanirani kiks teško se može nadoknaditi. Međutim, mi imamo malu bodovnu prednost na tabeli ispred novogradske Slobode i Radnika. Kozara će nastaviti i na proljeće sa afirmacijom mladih igrača.
Škola fudbala Kozare je jedna od najpoznatijih u Republici Srpskoj i BiH. Ljetos je Goran Zakarić sa 18 godina pojačao premijerligaša Široki Brijeg i stavio dobru reklamu na gradiški podmladak.
- Sada desetak domaćih i stranih klubova želi u svojim redovima da vidi Ognjena Gnjatića, zadnjeg veznog koji ima 19 godina. Imamo mi supertalentovane Ognjena Petrovića, Aleksandra Malbašića, Igora Pilipovića... o kojima će se tek čuti. U klubu imamo 16 igrača iz Gradiške, a njih osamdeset odsto mlađe je od 21 godine. Zbog tih igrača insistiram na razvoju omladinske škole i plasmanu u viši rang - istakao je kormilar Kozare.
Kao igrač Borca raduje se uspjehu Banjalučana ove jeseni u Premijer ligi BiH. Obradovao se Marinović iz više razloga. U dresu Borca sticao je afirmaciju u periodu od 1991. do 1994. godine.
- Borac je dio mog života. Izuzetno mi je drago što je fudbalska Banjaluka ponovo na onim pozicijama koje joj po tradiciji i svim parametrima pripadaju. Zato čestitam svima u Borcu na ubjedljivo osvojenoj jesenjoj tituli. Drago mi je i zbog mojih prijatelja Vlade Jagodića i Darka Ljubojevića. Veliki korak napravili su ka šampionskoj tituli. Od srca im želim da u tome uspiju, pa da u Banjaluci gledamo utakmice kvalifikacija za Ligu šampiona - optimističan je Marinović.
Uvijek se pričalo, a i sada je tako, kada je Borac jak i fudbal u Krajini cvjeta. Rudar Prijedor je u zlatnoj sredini u eliti BiH, Sloboda iz Novog Grada je viceprvak, Kozara jesenji prvak... Na sceni su novi fudbalski centri: Laktaši, Mrkonjić Grad, Srbac... Marinović potom ističe jedan zanimljiv podatak:
- U Borcu sam igrao više od tri godine, bio standardni igrač, ali nijednu zvaničnu utakmicu nisam odigrao na Gradskom stadionu u Banjaluci što mi je i danas žao. Debitovao sam u dresu Borca protiv Crvene zvezde na "Marakani" u Prvoj ligi SFR Jugoslavije 1991. godine. Raspadom bivše Jugoslavije Borac je zbog ratnih dešavanja svoje domaće utakmice igrao po Srbiji, u Valjevu, Kostolcu, Baču... Iz tog ratnog perioda malo ko pamti da sam igrao za "crveno-plave", gdje sam upisao više od 100 utakmica i postigao 20 golova.
Zajedno sa Darkom Ljubojevićem u januaru 1995. godine on je otišao u Crvenu zvezdu i na terenima pisao istoriju ovog kluba.
- Debitovao sam u "crveno-bijelom" dresu na gostovanju u Bečeju. Bio sam strijelac gola i na kraju te sezone 1995. godine osvojili smo duplu krunu - Kup i titulu državnog prvaka Jugoslavije. Za Crvenu zvezdu u četiri i po godine odigrao sam 140 zvaničnih utakmica na poziciji štopera i postigao 22 gola. Na evropsku scenu te godine nismo izlazili jer su nas sankcije spriječile. Sadašnji trener Beograđana Aleksandar Kristić igrao je u toj generaciji u kojoj su još bili: Ivan Adžić, Goran Đorović, Darko Kovačević, Nebojša Krupniković, Perica Ognjenović, Dejan Stanković... Sa Zvezdom sam osvojio četiri pehara Kupa - prisjetio se trofejnih dana Marinović.
Dobre igre u Crvenoj zvezdi gdje je u posljednjih šest mjeseci nosio kapitensku traku lansirale su ga i u reprezentaciju SR Jugoslavije.
- Poziv u reprezentaciju bila je kruna moje karijere. Igrao sam 1998. godine na gostovanju protiv Izraela. Bila je to prijateljska utakmica, ali u jakoj konkurenciji valjalo se izboriti za mjesto u najboljoj selekciji. Bio sam ponosan. Da nije bilo 1999. godine i NATO bombardovanja Srbije sigurno bih upisao još koji nastup - žali Marinović.
Prema njegovim riječima u inostranstvo je otišao u ljeto 1998. godine.
- Potpisao sam četiri godine ugovor sa prvoligašem Žerminal Beršotom iz Antverpena. Bio sam zadovoljan igrom u prve dvije godine, postao zamjenik kapitena Marka Degrisa, fudbalske legende kluba i reprezentativca Belgije. Trener nam je bio Frank Van der Elst koji je u karijeri igrao na pet svjetskih prvenstava za reprezentaciju ove zemlje - kaže Marinović i onda se prisjetio najtežeg razdoblja u igračkoj karijeri:
- Prelom noge u trećoj sezoni u najzrelijim igračkim godinama (32) zaustavio me je. Morao sam pola godine da mirujem. Bio je to najteži period karijere. Kako sam prethodnih godina igrao mislim da sam mogao još četiri ili pet godina uspješno nastupati i u jačim Evropskim ligama.
Po povratku iz inostranstva Marinović se vratio u 34 godini u Kozaru. Poslije provedenih godinu dana na poziv trenera Vlade Jagodića otišao je u Laktaše.
- Ubrzo smo u Laktašima ostvarili istorijski uspjeh. Osvojili smo 2007. godine šampionsku titulu i ušli u Premijer ligu BiH. Te sezone bio sam i prvi strijelac ekipe sa 13 golova. Proglašen sam i za najboljeg igrača Prve lige u organizaciji FS RS. U eliti BiH za Laktaše sam igrao jednu sezonu. U 37. godini osjetio sam da više ne mogu igrati na visokom nivou i vratio sam se u Prvu ligu, u Kozaru gdje sam i završio igračku karijeru - rekao je Marinović.
Prisjetio se Marinović i najsrećnijeg trenutka u svojoj bogatoj karijeri:
- Utakmica sa Hartsom u dresu Zvezde i moj gol u revanšu (1:1) koji nas je odveo u dalje takmičenje Kupa UEFA je moj najsrećniji trenutak u karijeri. Zanimljivo je da je to bio prvi gol neke ekipe iz SR Jugoslavije na evropskoj sceni poslije sankcija. Potom smo prošli i njemački Kajzerslautern, ali smo ispali od Barselone.
Nosilac zlatne olimpijske medalje iz Rima 1960. godine Velimir Sombolac je trasirao fudbalski put Marinoviću.
- Velimir Sombolac je za mene veliko fudbalsko i trenersko ime, čovjek od koga sam puno naučio. On me je uveo u tajne ovog sporta. Savjetovao, hrabrio... Jednostavno, bio mi je otac u fudbalu. To se ne zaboravlja. Isto važi i za mog pomoćnika Sinišu Đurića - rekao je Marinović.
Ime i prezime: Vinko Marinović
Datum roćenja: 3. mart 1971. godine
Mjesto rođenja: Gradiška
Visina: 189 cm
Pozicija u timu: odbrana
Klubovi: Kozara, Borac, Crvena zvezda, Žerminal Beršot, Laktaši, Kozara
Trenerska karijera: omladinski pogon Kozare, seniorski tim Kozare
Reprezentacija: SR Jugoslavija 1 (0)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.