Veslač koji rešeta mreže očarao Singapur

Aleksandar Durić, kako ga u Singapuru zovu, apsolutni je rekorder po broju postignutih golova u tamošnjoj ligi (301) iako ima 41 godinu.

U stvari, riječ je o Dobojliji Aleksandru Đuriću, nekadašnjem veslaču koji se opredijelio da nastavi sportsku karijeru u fudbalu. I nije pogriješio. U subotu uveče u prijateljskoj utakmici Sungapur je pobijedio sa 2:0 Južnu Koreju, učesnika posljednjeg Mundijala. Oba pogotka postigao je upravo Srbin iz Republike Srpske.

- Srećan sam, zdravlje me služi, golovi se redaju kao na filmskoj traci. Nadam se da će ih biti još - počeo je svoju priču Đurić, koji je u dresu singapurskog nacionalnog tima čiji je kapiten u 27 utakmica postigao 13 golova.

Njegova životna priča nije "šablonska" kao većine sportista. Relativno kasno je stigao do dresa reprezentacije, 2007. godine, ali se pokazao kao najveća zvijezda u Singapuru. Tamo ga slave, fudbalsko je božanstvo.

- Sasvim slučajno sam došao u Singapur. Pored ponuda klubova ove zemlje imao sam pozive i iz Hongkonga. Nešto mi je tu bilo čudno, rekao sam sebi: "Zovu te iz Singapura". Nisam ni znao da imaju profesionalnu ligu. Vukla me znatiželja da se upoznam i sa tim podnebljem. Ovo je zemlja za 22. vijek. Oduševljen sam - rekao je Đurić.

Malo ko zna da je golgeter koji se u FIFA statistici nalazi među deset najboljih strijelaca svijeta svih vremena autostopom putovao na Olimpijske igre u Barseloni 1992. godine. I to kao veslač.

- Osvajao sam medalje na prvenstvima Jugoslavije, ali je fudbal bio moja velika ljubav. I prevagnuo je. Kada je u BiH počeo rat potpisao sam ugovor s mađarskim Segedom. Bilo je to vrijeme haosa, nisam mogao da dobijem papire iz Jugoslavije, ali FS Mađarske mi je ovjerio ugovor. U fudbalu sam počeo kao golman, ali su me promašaji napadača nervirali i na jednoj utakmici sam otišao u napad. Shvatio sam da mi to bolje ide - kaže svestrani Dobojlija.

A onda se desilo iznenađenje. Fudbaler, golgeter odlazi na najveći svjetski sportski događaj kao veslač.

- Neko iz Olimpijskog komiteta BiH me se sjetio, dobio sam poziv da putujem u Barselonu. Nisam se bavio politikom, porodica mi je ostala u Doboju. Saigrači u Mađarskoj su mislili da se šalim kada sam im rekao da idem na OI. Čelnici kluba su smatrali da je to za Seged čast i pustili su me u Španiju - prisjeća se Đurić.

Tek tada su, dobijanjem "zelenog svjetla", nastale velike nevolje i putešestvije.

- Jugoslaviju je zahvatio ratni plamen, uvedene su sankcije, moj pasoš nije važio. Bio sam čovjek bez zemlje, a krenuo sam na Olimpijske igre. Okupljanje reprezentacije je bilo u Sloveniji. Na mađarsko-austrijskoj granici su mi se smijali kada sam im rekao gdje idem. Umjesto pasoša moja propusnica je bila pozivnica za Igre. Poslije velikih provjera policajci su me pustili. Isto je bilo i na austrijsko-slovenačkoj granici. Stopirao sam, išao pješke i na kraju stigao na odrednicu - ističe dešavanja iz 1992. godine Đurić.

Po dolasku u Sloveniju, tek su onda nastali problemi.

- Nikada nisam krio da sam Srbin i ponosim se time. To se pojedinim Hrvatima i muslimanima nije svidjelo, htjeli su da me otjeraju iz tima BiH. Vrijeđali su me, ali im nisam ostao dužan. Želio sam na Olimpijske igre, to je san svakog sportiste - jasan je Đurić.

Đurić je nastupio pod olimpijskom zastavom, ali na borilištu se nije mnogo zadržao.

- Dovoljno je bilo učestvovati. Bio sam fizički nespreman, a konkurencija vrhunska. Ipak, učešće na OI je za mene životno iskustvo. Imaću šta da pričam djeci i unucima - rekao je Đurić.

U Singapuru živi sa porodicom, suprugom porijeklom iz Rusije koju je upoznao u Australiji. Otac je Izabele i Aleksandra, a nedavno je porodica Đurić usvojila jednog azijskog dječaka.

- Sada nam je porodica veća, a ja ću imati nekoga ko će me podsjećati na godine provedene u Singapuru. Ne znam gdje ćemo živjeti za godinu ili pet, ali djece nikada nije previše. Planiram uskoro da dođem i do Doboja, tamo imam brata. Trudiću se da dolazimo što češće da djeca nauče srpski jezik - istakao je Đurić.

Prema njegovim riječima, oprostiće se od dresa reprezentacije Sungapura vrlo brzo, ali još uvijek ne razmišlja da okači kopačke o klin.

- U životu nisam popio čašicu alkohola ili zapalio cigaretu. Živim sportski. Na ovom nivou mogu još da igram nekoliko godina. Gazde sadašnjeg kluba Tampin Roversa nude mi ugovor na još pet godina. Razmišljam da prihvatim. U ligi Singapura postigao sam 301 gol, a prethodni rekorder je bio Hrvat Rabovac sa 237. Moj cilj je 320 pogodaka. Vjerujem da to mogu da postignem - optimističan je Aleksandar Đurić, Srbin o kome se priča u Singapuru i Aziji. 

Doboj

Životna priča Aleksandra Đurića (Durića) ima i teške dijelove, pogotovo kada je izgubio dva najveća oslonca u životu, roditelje.

- Predstavljao sam reprezentaciju BiH u Barseloni, a Armija BiH mi je ubila majku 1993. godine u granatiranju Doboja. Ni na sahranu nisam mogao da joj odem. Iz Doboja sam otišao 1992, a vratio se 2000. da vidim oca. U tri dana sam ga vidio i sahranio. U Doboju imam još brata - rekao je Đurić. 

Sporno slovo "Đ"

Srbin iz Doboja je u Singapuru Durić. To objašnjava ovako:

- U Singapuru nisu prepoznali latinično slovo "Đ", sa crticom. Tako sam postao Durić. Ali, ne smeta mi, znam ko sam i odakle sam. Imam singapurski pasoš, ali se srpskog porijekla na odričem - jasan je Đurić. 

Lična karta

Ime i prezime: Aleksandar Đurić

Datum i mjesto rođenja: 12. avgust 1970. u Doboju

Visina: 192 centimetra

Pozicija u timu: napadač

Klubovi: Sloga Doboj, Seged, Južni Melburn, Port Melburn Šarks, Gipslend, Lokomotiva Šanšan, Vest Adelaid, Hejdelberg junajted, Adelaid Šarks, Tanjong Pagar junajted, Markoni, Sidnej Olimpik, Hom junajted, Gejlang junajted, Singapur Armed forses, Tampines Rovers.

Reprezentacija: Singapur 27 (13)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.