Velika nagrada Belgije: Trka nad trkama

Tačno trinaest godina čini razliku između najstrašnije i najljepše staze na svijetu, i to zahvaljujući gotovo isključivo Džekiju Stjuartu, fantastičnom trostrukom svjetskom šampionu i osobi kojoj život duguju sve potonje generacije vozača.

Od 1925. godine, kada je na slavnoj stazi održan prvi Gran pri, preko 1950. kada se Spa našla među samo sedam staza na kojima se vozila prva sezona Formule 1, pa do konačnog kraja 1970. godine, četrnaest kilometara koji su u obliku trougla povezivali Spa, Malmedi i Stavelot činili su najopasniji krug u kalendaru.

I bilo bi tako još bar neko vrijeme, da Džeki Stjuart po kiši 1966. godine na sopstvenoj koži nije shvatio da stara staza više ne može da se nosi sa sve bržim automobilima. U to vrijeme, glavnu ulogu nije igrao moćni O Ruž, najomiljenija krivina današnje generacije trkača, već zloglasni Masta kink, jedina šikana na predugačkom i prebrzom Masta pravcu koji je povezivao Malmedi i Stavelot, gdje se od vozača očekivalo da po jednim trzajem ulijevo pa udesno prozuje između zgrada koje su se nalazile tik do staze. Te godine, Džeki je trku završio u podrumu zgrade na spoljašnjoj strani šikane, u naopačke izvrnutom BRM-u iz kojeg je curilo gorivo, uz nekoliko slomljenih rebara i smrskanu ključnu kost. Tridesetak minuta kasnije, uz pomoć Grejema Hila i Boba Bonduranta, koji su i sami izletjeli kod Masta Kinka, Stjuart je napokon izvučen ispod smrskanog automobila i njegova borba sa zloglasnom stazom mogla je da počne.

Prvo je, kao vođa Udruženja vozača, iz bezbjednosnih razloga izdejstvovao otkazivanje trke 1969. godine, a iako je godinu kasnije staza opasana zaštitnim barijerama, Džeki je ipak odneo konačnu pobjedu i posle 1970. godine Formula 1 je, činilo se zauvijek, napustila stazu na kojoj je samo tokom 60-ih izgubljeno deset ljudskih života. Mnogi su se ljutili na Stjuarta, uključujući i jedan broj vozača, jer Spa je bila najbrža i najuzbudljivija staza na svijetu, ali Škotlanđanin je bio siguran da je učinio pravu stvar. Nije imao pojma koliko je bio u pravu.

Sedamdesetih godina trke su se vozile u Flamanskom delu Belgije, na izrazito nepopularnom Zolderu, i mada je Ardenska ljepotica 1979. godine skraćena i modernizovana, djelovalo je da je povjerenje Formule 1 zauvijek izgubljeno. Ipak, što zbog tragične smrti Žila Vilneva na treningu za trku 1982. godine, što zbog tradicionalnog trvenja Flamanaca i Valonaca, Velika nagrada Belgije se prije tačno trideset godina ipak vratila u Valoniju, na novu stazu Spa Frankoršamps.

Iako je od originalnih četrnaest kilometara ostalo samo sedam, iako smo izgubili cio Masta pravac, uključujući i zloglasni Masta kink, nekim čudom je nova staza zadržala šmek originalne piste ali uz značajno veću bezbjednost, učinivši je instant hitom za sve vozače koji su njom prodefilovali u prethodne tri decenije. Umjesto trkanja kroz gradove, pored kuća, drveća i telegrafskih stubova, dobili smo modernu stazu, sa svim neophodnim bezbjednosnim mjerama, ali i dalje magično lijepu, brzu i uzbudljivu kao ni jedna druga. Popularnost današnje Spa i među vozačima i među navijačima više ne može da ugrozi ni jedna druga staza u kalendaru, i za sve fantastične momente u kojima smo u prethodne tri decenije uživali u vještinama Prosta, Sene, Mensela, Šumija, Mike, Hila, Kimija, Hamiltona i svih drugih, možemo reći samo jedno veliko: Hvala Džeki!

Internet je prepun priča o velikim dvobojima, neki put i trobojima ili čak četvorobojima koje smo mogli da gledamo u posljednjih trideset godina, ali najljepše od svega je da Spa svoju legendu tka i dalje, pa svaka nova trka ima potencijal da postane novi klasik. A šansa da se to dogodi baš ove godine, ovog vikenda, uopšte nije mala.

Ne samo da su jučeranje kišno-suve-kišne kvalifikacije lijepo izmješale startni poredak, i ne samo zato što se promjenljivo vrijeme očekuje i danas, već možda ponajviše zato što prethodne dvije trke u Ardenima prema standardima na koje smo navikli ipak nisu bile takve, sva je prilika da ćemo danas uživati u vrhunskoj predstavi.

Poslije Hungaroringa, u lov za svjetskim šampionom se uključio i Hamilton u Mercedesu koji djeluje kao da je napokon spreman da postane pravi izazivač, pa ćemo do kraja sezone gledati fantastičnu bitku četvorice najboljih vozača ove generacije, u četiri veoma različita automobila.

Za Fetelove protivnike upravo dvije naredne trke mogu biti odlučujuće, budući da Red Bul tradicionalno ne prolazi naročito dobro ni na Spa ni u Monci. Međutim, za razliku od prethodnih godina, djeluje kao da su u Red Bulu shvatili da u Belgiji pobjedu donose ultra brzi prvi i treći sektor staze, mjesta gdje je moguće preticanje, a ne krivudavi srednji dio, gdje je austrijski tim obično tražio svoju šansu kroz veće zadnje krilo i bolje prijanjanje. Ove godine, Fetel je podesio automobil tako da je na slobodnim treninzima bio najbrži na ravnom dijelu staze, i biće veoma zanimljivo vidjeti kako će to izgledati na samoj trci.

Uz Hamiltona, koji kreće kao prvi četvrti put zaredom ove sezone, bez šansi nisu ni Alonso, koji doduše nikad nije pobjedio na Spa (ali na stazi na kojoj je sve moguće tradicija vredi veoma malo), a ni Kimi koji od aktuelnih vozača ima najviše pobjeda sa startnih pozicija ispod petog mjesta.

Momenat u kojem kiša počinje ili prestaje, ili možda čak ponovo počinje i/ili ponovo prestaje tokom 120 minuta između 14 i 16 časova, odrediće da li šansu imaju i oni koji inače ne mogu ni da sanjaju o pobjedničkom postolju (npr. Meklaren ove sezone). Najljepše od svega je što ni sve meteorološke službe ovog svijeta čak ni u ovom momentu ne umijeju da nam kažu kakvo će vrijeme biti.

Četiri sušne nedjelje bez Formule 1 su za nama, ali u drugoj polovini sezone neće biti pauze duže od dvije nedelje. Ostaje nam samo da vežemo pojaseve i uživamo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.