Valero Rivera, najtrofejniji rukometni trener za Glas Srpske: Žao mi je što nisam igrao sa Arslanagićem

Sjećam se šampionske generacije banjalučkog Borca. Najupečatljiviji lik je Abas Arslanagić. Bio je najbolji golman u tom periodu i postojala je mogućnost da pređe u Barselonu.

Na kraju se to nije ostvarilo, ali malo je nedostajalo da postanemo saigrači, žao mi je što nismo. Pamtim i Milorada Karalića, bio je vrhunski rukometaš i predvodnik te generacije Borca koja je postala evropski šampion.

Jedan od najboljih rukometnih stručnjaka na svijetu i selektor Katara Valero Rivera u ekskluzivnom razgovoru za "Glas Srpske" prisjetio se prošlih vremena kada su klubovi iz bivše Jugoslavije harali evropskim rukometom. Iskusni španski mag osvojio je gotovo sve u bogatoj karijeri, a prethodnih dana bio je gost na petom međunarodnom turniru "Rukomet je moja budućnost", koji se igra u Bugojnu.

- Šabačka Metaloplastika je tim koji je sa sedam igrača osvojio Evropu. Dva puta su bili najbolji na Starom kontinentu, a uopšte nisu imali širinu. Isti igrači su na terenu provodili po 60 minuta, a to je danas nezamislivo. Bila su to druga vremena.

* GLAS: Možete li da uporedite rukomet iz ovog perioda i prije 20 godina, šta se to promijenilo?

RIVERA: Ključna razlika je u ritmu. Danas se igra mnogo brže sa dosta kontranapada. Sve ekipe moraju da imaju dobra i brza krila koja su za tili čas na drugoj strani terena. Pomenuo sam Metaloplastiku, kada vidite današnje vrhunske ekipe, u oči vam upada da treneri imaju po 12 ili 14 igrača na raspolaganju i stalno ih rotiraju. To je krucijalna stvar za ritam utakmice i tako se održava tempo. Igrači su napredovali fizički i igra se mnogo čvršće nego ranije.

* GLAS: Moderan rukomet zahtijeva da se igra brzo, utisak je da reprezentacije Srbije i BiH nisu najbolje odreagovale na nove tendencije, dok ostale zemlje iz ovog regiona i dalje bilježe dobre rezultate. Šta mislite da je problem?

RIVERA: Srbija ima veliki potencijal. Kroz istoriju je imala odlične igrače i talenat nikada nije bio sporan. Ne mogu mnogo da ulazim u tu problematiku, posljednjih godina nisu u evropskom vrhu, ali očekujem da se tamo vrate. Imali smo priliku da gledamo juniore Slovenije i BiH, vidio sam da ima kvalitetnih igrača i sada je na njima da li će dosegnuti visine.

* GLAS: Skoro 40 godina proveli ste u Barseloni, što kao igrač, što kao trener. Vaša Barselona s kraja prošlog vijeka smatra se najdominantnijom ekipom evropskog rukometa, a šest titula Lige šampiona govori tome u prilog. Kako gledate na taj period i jeste li saglasni sa ovom kvalifikacijom?

RIVERA: Sa 13 godina sam došao u Barselonu i ostao u njoj sve do 2004. godine, a i sin mi sada tamo igra. Period devedesetih godina je najbogatiji u mojoj karijeri. Bilo je to divno vrijeme i rado se prisjećam uspomena koje ostaju za cijeli život. Imali smo veoma snažnu ekipu, dominirali na domaćoj i međunarodnoj sceni. Ta ekipa Barselone je promijenila shvatanje rukometne igre i, slobodno mogu reći, otvorila novu eru. Donijeli smo novo shvatanje, ubrzali ritam i tako napravili novi trend. Zajedno smo osvojili mnogo toga, a dio moćnog tima bili su igrači sa ovih prostora, u prvom redu mislim na Veselina Vujovića, Patrika Čavara i Zlatka Portnera. Barselona je i sada najbolja u Španiji mada Asobal liga više nije toliko kvalitetna. Barselona je finansijski znatno moćnija od konkurenata i to nije loša stvar za mlade španske igrače koji sada imaju mnogo više prostora za igru.

* GLAS: Preuzeli ste Katar i osvajanjem srebrne medalje napravili vrhunski rezultat. Kako se razvija rukomet i raste li mu popularnost u toj zemlji?

RIVERA: Kada gledam iz ove perspektive, donio sam dobru odluku što sam došao u Katar i srećan sam zbog toga. Napravili smo odličan rezultat i na posljednja tri velika takmičenja izborili plasman u četvrtfinale. Pored nas to je uspjelo samo Francuskoj, Sloveniji i Hrvatskoj i priznaćete da je to probrano društvo. Sa svakim uspjehom raste popularnost rukometa, a problem Katara je što ima malu bazu za proizvodnju igrača, jer samo 400.000 ljudi ima pasoš. Što se tiče uslova, tu je sve na najvišem nivou, a Svjetsko prvenstvo u Dohi je najbolje organizovano takmičenje na kojem sam učestvovao.

* GLAS: Za Vas kažu da ste veoma autoritativan stručnjak. Da li je teško trenirati i obuzdati ego velikih zvijezda?

RIVERA: Nikada nemam problema sa velikim igračima koji igraju za tim. Zvijezde tima moraju da budu svjesne značaja ekipe, jer im saigrači omogućavaju da se istaknu, osvoje trofeje i pokupe nagrade. Moraju da pokažu zahvalnost i žrtvuju se, a problem nastaje samo kada je igrač sebičan i misli samo na sebe, ličnu statistiku i promociju. To nikako ne podnosim, jer mi je tim svetinja i svi moraju da budu podređeni uspjehu ekipe. Takvi igrači mogu da idu iz moje ekipe.

Veliki prijatelj sa Šarićem

* GLAS: Golman Katara je Dobojlija Danijel Šarić koji je dugo branio u Barseloni. Kakav je vaš odnos?

RIVERA: Šarić je moj prijatelj i imamo sjajan odnos. Jedan je od najboljih golmana svijeta i pravi je lider naše reprezentacije. Pomogao nam je mnogo na prethodnim takmičenjima, ima još dvije godine ugovora i drago mi je što ćemo još sarađivati.

Glas za promjenu pravila

* GLAS: Na olimpijskom turniru vidjeli smo neka nova pravila. Šta mislite o mogućem ograničenju napada i, generalno, o uticaju sudija na igru?

RIVERA: Igra je živa stvar i podržavam promjenu pravila. U košarci to stalno rade i uvode nešto novo. Ograničenje napada mi se ne sviđa i mislim da je to dobro regulisano pravilom pasivne igre. Sudije su dobre, na visokom nivou i treba da sarađuju sa trenerima kako bi edukovali igrače. Treneri i sudije ne smiju da budu na suprotnim stranama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.