Ultramaratonac Željko Blagojević Čak otvorio dušu

ČELINAC - Od kada sam sa mjesta referenta za sport u Centru za sport i kulturu Čelinca "prekomandovan" na rad u parking službu, moj život se totalno promijenio. Uslovi su katastrofalni i gotovo je nemoguće da uradim sve što se od mene traži. Kola su mi krenula nizbrdo.

Rekao je ovo za "Glas Srpske" Željko Blagojević Čak, ultramaratonac i planinar iz Čelinca. On je, emotivno, nastavio dalje da priča.

- Opslužujem osam parkinga na kojim naplaćujem karte, obavljam kontrolu, pišem mandatne kazne, postavljam blokade... Službujem šest dana nedjeljno i jednostavno nemam vremena, ni snage za bilo kakve druge aktivnosti, a pogotovo za ono što najviše volim, trčanje - rekao je Blagojević koji je do samo prije sedam mjeseci pun radosti prepričavao svoje neobične sportske podvige.

Ovaj Čelinčanin, iza sebe je ostavio više od 300.000 kilometara, trčao protiv nepravde, za srpske svetinje, za djecu, za medalje, za humanost... Blagojević nikada nije odustajao. Pobjeđivao je hladnoću, teške terene, povrede... Međutim, sasvim neočekivano pojavila se nova prepreka i to tamo gdje se najmanje nadao - u rodnoj opštini Čelinac čiji je svojevrsni sportski zaštitni znak.

Prema njegovim riječima, zasnivanje stalnog radnog odnosa bio je veliki korak u njegovom životu.

- Kada se to desilo prije 20 mjeseci niko od mene nije bio srećniji i vjerovao sam da sam riješio jedan od najvećih problema u životu. Ali... Od kada sam premješten na novo radno mjesto krenulo mi je sve nizbrdo. Iz čista mira su me premjestili na novo radno mjesto, i čini mi se, da politika stoji iza svega. Izgleda da neko preko mene pokušava da poravna neke neraščišćene račune i toj čitavoj priči im ne odgovaram. Nikada nisam bio član nijedne stranke, niti ću biti, jer politika me apsolutno ne zanima - nastavio je tužnu ispovijest poznati ultramaratonac iz Čelinca.

Po njegovim riječima, mnogo bolje je živio kada se bavio sportom.

- Ni tada nisam imao novca za rasipanje, ali sam se snalazio. Uz mene su bili mnogobrojni prijatelji sporta, koji su me finansijski pomagali, imao sam adekvatnu opremu za treniranje, ali i dovoljno vremena da se posvetim trčanju... Sada moja porodica živi od 440 maraka mjesečno, ali kada vratim ratu kredita, koja je skoro u visini polovine moje plate, poplaćam račune, gotovo da ništa ne ostane - istakao je Čaki. 

Novo radno mjesto "koštalo" ga je i zdravlja...

- Čitavu zimu proveo sam na kiši i snijegu. Po osam sati smrzavao se na ulicama, a sve se odrazilo na moje zdravlje. Sada sam na bolovanju, svaki dan idem na terapije u Zavod za rehabilitaciju "Dr Miroslav Zotović" i pitanje je dokle će trajati moj oporavak - dodao je Blagojević.

Veliki humanitarac iako je u teškoj situaciji ne želi da ga niko sažaljeva.

- Jednostavno, ovo nisam zaslužio. Nisam od onih koji žele da se uvale u fotelju, u njoj sjede po osam časova, jedva čekaju kraj radnog vremena, ali i prvi u mjesecu kada treba da dobiju platu. Tražim samo normalne uslove za život svoje porodice, ali da i dalje kroz sport i trčanje predstavljam Republiku Srpsku i svoj grad - naglasio je Blagojević.

U izuzetno zahtjevnom sportu nema mu ravnog na Balkanu, a u Evropi nalazi se u samom vrhu. Pozivi za učestvovanje na međunarodnom takmičenjima na njegovu adresu stižu sa svih strana i gotovo svakodnevno. Dok o tome priča jedva suzdržava uzdahe.

- Već sedam mjeseci nisam nastupio ni na jednoj trci. To je ono što me najviše boli. Propustio sam nekoliko velikih sportskih manifestacija, a jedini razlog je nerazumijevanje pretpostavljenih od kojih ne dobijam ni slobodne dane, ni godišnji odmor. Eto, prije nekoliko mjeseci nisu mi dopustili da u Banjoj Luci budem gost jednog takmičenja gdje sam djeci trebao dodijeliti medalje, a tražio sam da budem slobodan samo nekoliko časova - istakao je Blagojević.

Uprkos svim nevoljama koje su ga snašle njegov trud i uspjesi nisu ostali potpuno nezapaženi.

- Hvala Bogu, još ima dobrih ljudi koji cijene sve ono što sam do sada uradio. Panevropski univerzitet "Apeiron" omogućio mi je besplatno školovanje. Kada su primijetili da ne mogu redovno dolaziti na predavanja poklonili su mi kompjuter i obezbijedili nastavu u elektronskoj formi. Uz mene je uvijek i Administrativna služba grada Banja Luka. Svima, koji su uz mene želim da posebno zahvalim, ali i da im obećam da ću ih i dalje predstavljati na najbolji način. Ubijeđen sam da ću i iz ove neravnopravne trke izaći kao pobjednik. To sam uostalom u životu mnogo puta dokazao - dodao je na kraju Željko Blagojević.

"Prošetajmo do Kosova i Metohije"

O ovom ljudskom fenomenu pisali su i izvještavali brojni domaći i mediji iz svijeta i okruženja, a jedan od njegovih najvećih podviga u karijeri je maraton "Prošetajmo do Kosova i Metohije". Za osam dana, u znak podrške Srbima na na jugu Srbije, prevalio je 800 kilometara od Banje Luke do Kosovske Mitrovice gdje mu je priređen veličanstven doček. O njegovom podvigu snimljen je i dokumentarni film "Prošetajmo do Kosova i Metohije", autora Igora Požgaja.

Povratak otpisanog

Za vrijeme otadžbinskog rata Blagojević je od posljedica smrzavanja preležao potpuno nepomičan punih 17 dana.

- Ljekari su me već bili otpisali. Oštećena kičma, a dijagnoza - trajna invalidnost. Ali, nisam se predavao. Jednog jutra sam ustao i počeo lagano da hodam. Za nekoliko dana počeo sam da trčim - rekao je Blagojević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.