Ultramaratonac Željko Blagojević blistao u Podgorici

Bilo je teško, milio sam čak i da ne nastupim, jer sam stvarno bio bolestan. Kada sam čuo da Crnogorci navijaju za mene, Banju Luku, bilo je nevjerovatno, publika me ponijela i zaboravio sam u trenutku na sve, rekao Blagojević

U NAJZAHTJEVNIJEM sportu na svijetu, ultramaratonu, Republika Srpska odavno ima svog aduta. Željko Blagojević pripada eliti i jedan je od cjenjenijih među najizdržljivijim trkačima na planeti. To je dokazao i na nedavno održanom Podgoričkom međunarodnom ultramaratonu, odakle se vratio sa zlatom i srebrom na 100 kilometara, a u konkurenciji 68 takmičara iz osam zemalja. Za Blagojevića to ne bi bio nimalo neobičan rezultat da nije nastupio sa teškim gripom. Pod groznicom i temperaturom srpski ultramaratonac još jednom je dokazao zbog čega mu nema premca na prostoru bivše Jugoslavije. Na ulazu u cilj, iako je Crna Gora imala svoja dva predstavnika, orilo se "Željko! Željko!". - Bilo je teško, milio sam čak i da ne nastupim, jer sam stvarno bio bolestan. Trčao sam i plakao u isto vrijeme kada sam čuo da Crnogorci navijaju za mene, Banju Luku... Bilo je nevjerovatno, publika me ponijela i zaboravio sam u trenutku na sve - prepričava Blagojević utiske iz Podgorice, gdje je, inače, branio titulu koju je osvojio prošle godine. Nije Blagojević poznat samo kao vrhunski ultramaratonac. U Srbiji ga znaju kao sportistu velikog srca, koji ne odbija humanitarne trke. Bez obzira na raspored, umor... - Vlada Srbije pozvala me na humanitarnu trku - Pravoslavne svetinje - Srpski vidici. Naravno da nisam odbio. Nas četvorica trčali smo dan i noć. Krenuli smo od manastira Rajinovac kod Beograda, obišli 37 crkava i manastira, sve do manastira Privina glava kod Šida. Tamo nas je blagoslovio vladika Lukijan, odlikovao nas i dao nam medalje. U Srbiji je to dosta drugačije nego ovdje u Republici Srpskoj. Nešto slično pokušao sam da organizujem i ovdje, za djecu iz doma "Rada Vranješević", ali nije bilo sluha za tako nešto. Samo prazna obećanja. Valjda nikom nije jasno šta predstavlja humanitarna trka i da sredstva treba dati djeci, manastirima - istakao je Blagojević. Naš ultramaratonac, koji je, "usput", neporažen već tri godine na dionicama 100 i 200 kilometara, pretrpan je pozivima da nastupa što na evropskim smotrama, što na humanitarnim trkama. Njegova velika želja je da se i u Republici Srpskoj održi jedan takav događaj, jer kako kaže, mnogo je ljudi kojima se treba i mora pomoći. N. DESPOT MINISTARSTVO Pred nastup u Podgorici, osim što je bio bolestan, Željko nije imao ni dovoljno sredstava za odlazak. Dok je trenirao, nekoliko dana prije zakazanog datuma, zazvonio mu je telefon - Ministarstvo omladine, porodice i sporta Srpske. - Javio sam se dok sam trčao, rekli su mi: "Gospodine Blagojeviću", na šta sam se nasmijao, misleći, ma kakav gospodin!? Bio je to Dragan Kuprešanin, koji mi je rekao da Ministarstvo želi da stane uz mene, da znaju moje rezultate i da hoće da mi pomognu koliko mogu, za početak. Platili su mi put i kupili patike, što mi je mnogo značilo. Zahvaljujem im od sveg srca - rekao je Blagojević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.