Ujed trebinjske kobre

Grad na Trebišnjici je čekao i dočekao svog svjetskog šampiona. Olja Žerajić, članica Kik-boks kluba "Kobra", nakon balkanske i evropske, bogatoj riznici trofeja dodala je i svjetsku titulu, na maestralan način porazivši Cvetomiru Pandovu iz Bugarske.

- Krajnji doživljaj je zaista fenomenalan. Veoma mi je drago i polaskana sam što sam uopšte imala priliku da se borim za ovu titulu. Sjajan je osjećaj biti najbolji na svijetu, a pogotovo kad znam koliko je prolivenog znoja i rada za mnom. Ali ne žalim uopšte, jer se na kraju sve isplatilo - rekla je Olja u razgovoru za "Glas Srpske".

* GLAS: Kako je izgledala sama borba, pošto je Bugarka bila veoma nezgodan protivnik?

ŽERAJIĆ: Prije borbe sam imala tremu, ali čim sam izašla u ring, ona je nestala. U potpunosti sam se skoncentrisala na meč. Prva runda je bila ispitivanje snaga. Nisam znala ništa o stilu protivnice pa nisam htjela da se upuštam u preveliku borbu. Nakon toga je uslijedila priprema taktike. Sam meč je stvarno bio veoma težak. Pandova je imala lijevi gard, što je prava rijetkost u

kik-boksu, pa mi je trebalo vremena da se prilagodim.

* GLAS: Kako su izgledale pripreme za ovaj meč?

ŽERAJIĆ: Pripremala sam se za ovaj meč mjesec i po dana. Radila sam dva puta dnevno, ujutro i uveče. Imala sam jedan dan odmora u sedmici. Subotom smo trčali prema Ublima na dužoj relaciji. Večernji treninzi su bili rezervisani za sparing i za tehniku.

* GLAS: Da se vratimo na početak karijere. Otkud baš opredjeljenje za kik-boks?

ŽERAJIĆ: Željela sam da popunim slobodno vrijeme sportom, a pošto sam oduvijek bila zainteresovana za borilačke vještine, izbor je pao na kiks-boks. I prije sam trenirala nekoliko sportova, ali ništa ozbiljno.

* GLAS: S obzirom na to da studirate na Tehnološkom fakultetu u Banjoj Luci, kako stižete da uskladite sve obaveze?

ŽERAJIĆ: Za razliku od ostalih kojima je prvo škola, pa sport, meni je kik-boks na prvom mjestu. Treniram u Banjoj Luci u Kik-boks klubu "Draženko Ninić". Ipak, znam da će mi školovanje u životu mnogo značiti, pa se trudim da ispunjavam redovno svoje obaveze i na fakultetu.

* GLAS: Šta je najbitnije da bi se došlo do svjetske titule u nekom sportu?

ŽERAJIĆ: Ne samo u kik-boksu, nego u svemu što radite u životu potrebna je velika volja i podrška ljudi koji vas okružuju, koji vam svaki dan daju snage da idete dalje. Naravno, uz sve to treba i veliki rad.

* GLAS: Ko je najzaslužniji za ovaj veliki uspjeh?

ŽERAJIĆ: Svakako trener Maksim Bošković, koji je od prvog dana sa mnom i uz mene i zajedno smo krenuli, praktično od nule. On je na početku vidio talenat u meni i mojoj sestri Nataši i posvećivao nam je punu pažnju i nadam se da smo mu vratile na pravi način. Naravno, tu je i moja sestra Nataša, koja mi je najčešće sparingovala.

* GLAS: Kakve su dalje ambicije, šta nakon titule?

ŽERAJIĆ: Za sada samo planiram da se dobro odmorim. Nakon toga ću, vjerovatno, da napadam na veću kategoriju. Titulu evropskog šampiona sam osvojila do 62 kg, a svjetsku do 58 kg, jer je bilo nekih komplikacija. Neću se na ovome zaustaviti. Idem dalje.

Trener

Trener Bošković bio je oduševljen uspjehom:

- Ovo je zaista veliki uspjeh za Olju i za sve nas i malo je vremena prošlo da bismo bili svjesni svega što se dešava. Imali smo neke pretpostavke kako se bore bugarski bokseri, ali me je Pandova iznenadila. Ona je svjetska šampionka u tajlandskom boksu. I pored svega toga, da sam mogao da igram na kladionici, sve što imam bih stavio na Olju.

Sestra

Nataša Žerajić Oljina je sestra blizanka i sparing partner.

- Presrećna sam što je postala svjetski šampion. Znam koliko njoj to sve znači, jer sam non-stop uz nju i znam koliko se trudila, spremala i odricala da bi došla do svjetske titule. Ja nisam ni sumnjala u Olju, jer koliko god da je Bugarka žilav borac, Olja je još žilavija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.