U METU: Žito i kukolj

U svakom žitu ima kukolja. Ali kada u jednom sportskom kolektivu, slavnom Rukometnom klubu Borac, kojem je sada, više nego ikada, potrebno jedinstvo, ima kukolja, onda ga je neophodno odstraniti, da bi se taj kolektiv vratio na pobjednički put i zauzeo mjesto koje mu pripada.

Godinama unazad velikan iz Gospodske ulice bio je poligon za ostvarivanje ličnih interesa, što ga je dovelo, svi dobro znamo gdje, na ivicu ambisa.

Srećom po sve nas, Borac je uhvatio posljednju slamku spasa i to zahvaljujući ambicioznim ljudima, koji su preuzeli klub, odlučni da mu vrate stari sjaj. I dan danas ti isti ljudi se bore za "crveno-plave", ulažu maksimalne napore i vlastita sredstva, sve sa samo jednim ciljem - da Borac ponovo bude rukometni brend koji će voditi glavnu riječ na domaćoj sceni i biti važan činilac rukometne mape Evrope.

Nažalost, pojedini dušebrižnici, koji kažu da vole Borac, iz dana u dan opstruišu rad kluba, zagovaraju štrajk, narušavaju međuljudske odnose, huškačkom politikom se rješavaju svih koji im stanu na put, istupaju u medijima sa izjavama kako klub tone sve dublje i dublje...

Ali zašto?

Da li oni zaista vole Borac i sve rade iz najbolje namjere? Ili žele da vode glavnu riječ i liječe komplekse što nikada nisu imali značajniju funkciju u klubu?

Prije da je ovo drugo, jer kako neko može voljeti Borac, a na sav glas se hvaliti: "Ja sam doveo Jovicu Elezovića u sarajevsku Bosnu? Pa da li taj "Borčevac" radi dobro za Borac ili Bosnu?

To nije jedini primjer kako taj isti "Borčevac" pomaže svom klubu. Opštepoznato je da je pomenuti dušebrižnik desna ruka predsjednika "studenata" Nermina Salmana i da je njegovim posredstvom iz Banje Luke ka Sarajevu otišla respektabilna ekipa, iz koje se većina kasnije dokazala i u Evropi.

Davorin Ljubišić, Srđan Trivundža, Mladen Čaćić, Branislav Obradović, Nebojša Grahovac i Đorđe Stevanović tim je sa kojim bi se Borac danas prošetao do domaće titule.

Nažalost, opet, sada pokušava da isto uradi i sa Nebojšom Golićem - momkom koji se nakon što je izgradio ime u najjačoj ligi na svijetu, vratio u svoj grad i opet obukao dres najdražeg kluba, s ciljem da ga vrati na stazu uspjeha. Rukometna Banja Luka tih dana je bila u euforiji, ponosna što Borac ima najboljeg srednjeg beka Bundeslige. Zapravo, većina je bila ponosna, a taj "Borčevac" razočaran i ogorčen!

Na kraju, moramo se zapitati treba li Borcu "ljubav" tog pseudoprijatelja ili je vrijeme da se jednom za svagda očisti žito od kukolja? Za dobrobit Borca i banjolučkog rukometa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.