Trojkama Žerebni fudbal urođen u genima

Prnjavor - U istoriji Fudbalskog kluba Ljubić, dres najpopularnijeg sportskog kolektiva prnjavorske opštine nosile su desetine braće, od Dujsića, Mešića, Ihtijarevića, Tomaša, Dervića, Mehića, Deketa do Žižaka, koji su u današnjoj seniorskoj generaciji. Samo su Dalibor i Darko Tomaš blizanci, ali se stariji ljubitelji fudbala sjećaju i vremena petorice braće Dujsić, što je svojevremeno bio raritet i na prostorima tadašnje Jugoslavije.

Na terenima Sportskog centra "Borik" stasava posljednjih godina i prva bratska trojka. Igor, Marko i Nikola Žerebni, rođeni u razmaku od desetak minuta, naslijedili su ljubav prema fudbalu od oca Slavka, koji je branio mrežu Ljubića od 1987. do 1995. godine. Karijeru je ovaj čuvar mreže morao da prekine zbog teške povrede noge. Ostao je bez stopala, ali se nije udaljio od ovog sporta. Postao je trener golmana, jer mu je fudbal, kao i njegovim potomcima, ubjedljivo najomiljenija zabava, ili, kako kažu, neraskidivi dio života.

Braća Žerebni rođeni su 21. avgusta 1998. godine u okolini Štutgarta, u Njemačkoj, gdje je tada privremeno živjela njihova majka Mira. Vratili su se, sa majkom, u svojoj četvrtoj godini života, u Drenovu, svojim korijenima, ocu Slavku, djedu Vladi, baki Anđi i rodbini koju su počeli da upoznavaju.

Roditelji su smatrali da je za djecu najvažnije da odrastaju u porodičnom ambijentu, pa se Mira sa sinovima vratila kući, čime je porodica kompletirana.

Uživali su supružnici gledajući kako njihovi mališani napreduju i uspješno se prilagođavaju kompletiranoj porodici i novoj životnoj sredini. Sve je bilo baš onako kako su to u porodici Žerebni željeli, ali samo do 18. maja prošle godine, kada je iznenada, od srčanog udara, u 41. godini umrla majka mladih fudbalera, Mira. Zadesio ih je šok od koga se porodica još oporavlja.

- Bio je to težak udarac za sve nas, posebno za djecu. Smatrao sam da je najvažnije da momci iz svega treba da izađu jaki kao ličnosti, da ostanu dobri đaci i sportisti za primjer - rekao je otac Slavko.

Marko je u školovanju, poslije završetka osnovne škole, izabrao smjer tehničara telekomunikacija, Igor pohađa informatički smjer u Gimnaziji, a Nikola planira da postane poljoprivredni tehničar. Polaznici su prvog razreda i dobri đaci.

- Mnogo toga lijepog čuli smo od našeg oca, koji je godinama nastupao za Ljubić, pa nam daje korisne savjete i uputstva. Naravno da smo mu zahvalni, kao i našim trenerima Viti Samardžiji, Goranu Kostreševiću, Dragomiru Prodanoviću i Predragu Šobatu. Jedva čekamo nastupe u proljećnoj sezoni Omladinske lige BiH, grupa zapad. Svjesni smo da treba da se formiramo kao ozbiljni, čestiti ljudi, zbog kojih se nikada niko iz naše porodice neće postidjeti - istakao je Nikola, koji kotira kao najveći talenat u poređenju sa braćom.

U svakoj prilici Žerebniji ne propuštaju pomenuti djeda i baku s majčine strane, Dragu i Dragicu Aleksić. Kod njih, u Njemačkoj, proveli su i dio proteklog zimskog školskog raspusta.

Marko, Igor i Nikola uz fudbal, koji je nešto kao simbol porodice, imaju i druge predmete interesovanja.

- Samo da prvenstvo počne. Uželjeli smo se utakmica - kaže Marko.

Na njegove riječi se nadovezuje i Igor:

- Jeste, zima je bila duga a pauza još duža. Sada kad dođe proljeće biće milina trenirati i igrati utakmice!

Proba

Vodeći po fudbalskom umijeću je Nikola, koji je u ljeto pretprošle godine trenirao u podmlatku ljubljanske Olimpije, gdje je ugledni slovenački stručnjak Primož Zver imao o njemu samo pohvalne riječi. Sve ambiciozne planove prekinula je iznenadna smrt majke Mire.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.