Titula Majamiju, Džejms briljirao FOTO

Majami - Majami Hit osvojio je treću titulu u istoriji, pošto je u majstorici finalne serije pobijedio San Antonio Sparse 95:88, prenosi B92.

Najbolji igrač planete Lebron Džejms briljirao je sa 37 poena, 12 skokova, 4 asistencije i zaradio naziv najboljeg igrača finalne serije.

Tokom cijele utakmice nijedan tim nije stekao više od sedam poena prednosti, a San Antonio je imao priključak do pola minuta pred kraj.

Utakmica je, kao i serija, donijela kvalitet kakav nismo gledali već godinama, vjerovatno još od onih briljantnih serija Lejkers - Kings.

Amerikan Erlajnz Arena u Majamiju, ostaje dom šampiona.

Lebron je od početka druge četvrtine držao pod kontrolom cijelu utakmicu, igrao netipično, sa serijom trojki i šuteva sa distance, i čak popravio prosjek poena u sedmim utakmicama koji je i do sada bio najveći u istoriji lige.

Završio je seriju sa 25,3 poena, 11 skokova i 7 asistencija. Izjednačio se sa Džordanom po tome što je vezao dvije titule, dvije MVP nagrade za sezonu i dve MVP nagrade za finala lige.

Veliku podršku dao je roviti Dvejn Vejd, kojeg ni nepoptpuno zaliječeno koljeno nije spriječilo da postigne 23 poena uz 10 skokova.

Vejd je u sekundi kad je meč završen otrčao da čestita najvećoj zvijezdi protivnika Timu Dankanu u istinskom fer plej gestu.

- On je heroj, veliki borac, jedan od najvećih igrača u istoriji - objasnio je odmah zatim Vejd.

Šejn Batije je ubacio 6 trojki za 18 poena, a Mario Čalmers dodao 14 poena, a briljantnu epizodnu ulogu imao je ponovo Kris Andersen.

Oni su pokrili potpuni izostanak velikih i važnih igrača kakvi su Kris Boš, Majk Miler i junak meča broj šest Rej Alen, koji su zbirno ostali na nula poena, uz 0/14 iz igre!

Na drugoj strani Tim Dankan je imao 24 poena, 12 skokova i 4 ukradene lopte.

Međutim, u posljednjoj četvrtini promašio je četiri šuta iz blizine, dva od njih odbojkom, kakve obično pogađa, i to očigledno sebi nije oprostio.

Legendarni košarkaš je, kao i trener Popović, prvi put u karijeri izgubiio finalnu seriju, poslije 4 osvojene titule.

Toni Parker je odlično otvorio meč, sa 10 poena u prvoj četvrtini, poslije toga nije ubacio ni poen.

Manu Đinobili je dao 18 poena, uz 5 asistencija i 3 skoka, ali jeponovo imao 3 bitne izgubljene lopte u ključnim trenucima.

Da je San Antonio osvojio titulu, doprinos Kavaija Lenarda bio bi nemjerljiv.

Lenard je uhvatio 16 lopti i dao 19 poena, među kojima i neočekivanu trojku kojom je vratio Sparse u igru u samom finišu.

Podrška je izostala sa druge strane - Geri Nil je pomagao u odbrani, ali je ostao na 5 poena, koliko je dao i Deni Grin, uz nevjerovatnih 1/12 iz igre.

Sparsi su titulu vjerovatno ispustili u finišu šestog meča, kada je Rej Alen ubacio trojku za izjednačenje 5 sekundi prije sirene, a zatim odigrao odlično u odbrani na Đinobiliju i sačuvao minimalnu prednost u produžetku.

Kakav je bio posljednji meč serije najbolje svjedoči podatak da je ubačeno bacanje Dvejna Vejda 15 sekundi pred kraj prvi put razliku u korist pobjedničke ekipe dovelo do 7 poena, taman koliko su na samom početku imali gosti iz Teksasa (11:4).

Iako je skoro bio ujednačen, vidjeli smo dvije različite utakmice: U prvoj četvrtini Sparsi su dobro napadali pik'n'rolom, uz veliki doprinos Tonija Parkera, a čvrstom odbranu sveli su četvrtinu na samo 34 poena.

U tim trenucima igru Hita vodio je Vejd, koji je situacije rješavao prodorima i šutevima poslije driblinga.

Od početka druge četvrtine Majamijeva igra se promijenila ka šutu sa distance, počev od Batijeova dva brza ubačaja, preko Lebronove serije.

Tako se nastavilo do kraja, Majami je šutnuo 32 trojke i ubacio 12 (promašili 6 posljednjih pokušaja, kada se i Lebron povukao ka šutu za 2 sa 6 metara).

Gosti su mnogo više spuštali loptu ka košu, pa su mnogo češće i faulirani, odnos u šutiranim bacanjima na poluvremenu (15 SAS, 3 Majami) najbolje govori o tome.

Zahvaljujući velikom broju preciznih šuteva sa penala (samo jedan promašaj do poluvremena) gosti su potpuno držali priključak, iako su imali manje skokova i slabiji procenat šuta, a trojke ih uopšte nisu služile.

Šta god da su dva trenera pokušavala, neraspoložene igrače kakvi su Grin, Boš, Miler, Alen, Nil, nisu uspjeli da ih uključe do samog kraja.

Parker se sveo na razigravanje, što je radio vrlo dobro, a Đinobili naizmjenično blistao i pravio početničke greške.

Dankan je do samog finiša igrao odlično, a onda je serijom promašenih zicera (za svoje standarde) pomogao rivalu.

Jedini igrač koji je svih 48 minuta igrao u visokom ritmu za Sparse bio je Kavai Lenard.

Na drugoj strani Vejd se pojavljivao i nestajao, ali su zato Čalmers i Batije odigrali hrabro i odlično, ne libeći se da preuzmu odgovornost.

Zahvaljujući njima sve nije zavisilo od dominantnog Lebrona.

Najbliži preuzimanju kontrole Sparsi su bili u finišu treće četvrtine - preokrenuli su od minus 6 do plus 3, a igra domaćina potpuno se pretvarala u Lebronovu simultanku.

Međutim, upravo tad su Čalmers i Batije vezali po trojku, da bi pogodak Čalmersa sa 10 metara o tablu, na isteku trećeg perioda, vratio psihološku prednost Hitu.

Iako je dugo izgledalo da će se neizvjesnost produžiti do samog kraja, gosti su počeli da prave nesvojstvene greške pet minuta pred kraj, najprije je Manu bacio dvije čiste lopte u aut, onda su počeli Dankanovi promašaji.

Majamiju je dugo trebalo da to iskoristi, ali je prelomio pogodak Džejmsa sa 6 i po metara na pola minuta pred kraj.

Ako je česta brzopletost Hita omogućavala Sparsima da drže korak sa rivalom uprkos sopstvenim greškama, protiv vremena se nije moglo.

Na kraju je Popovićevu ekipu pobijedio sat - toliko puta su se na meču vratili iz minusa od 5 ili 6 poena, ali u posljednjem minutu to nisu mogli.

Čitava serija morala je da oduševi svakog ko voli i prati košarku, a dramatični posljednji meč zaista je bio šlag na i inače sjajnoj torti.

Fantastičan odnos igrača i trenera dvije ekipe na kraju meča samo je dopunio utisak o tome da smo u prethodne dvije nedjelje gledali najbolju propagandu košarke.

Iako je većina ljudi u našim krajevima navijala za Sparse (što se vidi i kroz anketu i kroz komentare), vjerovatno su na kraju i jedni i drugi, a posebno neutralci, mogli da slože oko toga da su u duelu dvije izvanredne i izjednačene ekipe presudile nijanse, i da nema razloga da se iko loše oseća.

Najbolje je to formulisao Kouč Pop:

- Nije zabavno gubiti, uopšte nije. Ali, izgubili smo od boljeg tima, i to je sasvim u redu – rekao je on.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.