Svetlana Ceca Kitić: Igrala bih rukomet i na drugoj planeti

Dejan Marić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Svetlana Ceca Kitić: Igrala bih rukomet i na drugoj planeti

Bila je i ostala ikona ženskog rukometa, istinska rukometna kraljica, ljepotica bez mane i straha, koju su fanovi nedavno promovisali u najbolju svih vremena.

Svetlana Ceca Kitić u sedamdesetim je bila najuspješnija juniorka planete, u osamdesetim i najbolja seniorka, a ove godine je, u anketi IHF-a dobila i treću krunu, ovog puta u trajno vlasništvo.

- Često kažem svojima da je ovih dana lepo biti Ceca Kitić. Prolazim ulicom i čujem aplauze. Ljudi me zaustavljaju i čestitaju, dobacuju: "Bravo Ceco". Osećaj je predivan. Zaista sam ponosna. Priznanje godi i ono je nešto najlepše što se sportisti može dogoditi. Bolje od ovog nema. Jedino da se rukomet počne igrati na nekoj drugoj planeti. Ali, i tamo bih ga igrala, sa istim žarom i željom. Život sam posvetila rukometu, mnogo sam mu dala i mnogo ga volim, a lepo je znati i da me narod nije zaboravio - rekla je u razgovoru za "Glas Srpske" Svetlana Kitić.

* GLAS: Osvojili ste pregršt medalja sa reprezentacijom, klupskih trofeja, individualnih priznanja. Je li Vam, kada je rukomet u pitanju, ostao neki nedosanjani san?

KITIĆ: Ne mogu da budem nezadovoljna ostvarenim, ali bih istakla činjenicu da u seniorskoj konkurenciji nikada nisam pobedila Ruskinje. One su uvek bile "za dlaku" ispred. Ostaje žal zbog toga, iako bismo ih možda i dobile na Olimpijskim igrama 1992. godine u Barseloni. Imale smo dobru ekipu, međutim, politika je umešala prste tako da nismo ni nastupile.

* GLAS: Može li se današnji rukomet porediti sa igrom iz Vašeg vremena?

KITIĆ: Teško je povući paralele između ta dva perioda. Mislim da bi "stari" rukomet pobedio. Sve je u ono vreme bilo bolje. Živelo se bolje, sportisti su bolje shvatali ono što rade, bilo je više stručnjaka, više ljudi u klubovima... Danas ne vidim nijednu komponentu rukometa koja bi bila bolja od onog iz mog vremena.

* GLAS: Šta nedostaje domaćem rukometu da bi i ovaj region "uhvatio" korak sa Evropom?

KITIĆ: Pre svega, problem je u sve manjem interesovanju za ovu igru. Uporno tvrdim da imamo talenata, ali treba da radimo sa njima. Ne znam kakva je situaciju u BiH, no, u Srbiji sve manje klinaca trenira rukomet. Odbojka, tenis i košarka su preuzeli primat. Sve je manje dobro organizovanih klubova, a više onih koji tavore. Teško je igračicama obezbediti optimalne uslove za rad, nedostaje nam i više stručnjaka, finansijski momenat je loš, pa zato i ne čudi da mnogi talenti vrlo mladi napuštaju zemlju.

* GLAS: Zaštitni ste znak i direktor ŽRK Radnički. Šta Vas je natjeralo da obnovite rad kluba?

KITIĆ: Moj večiti motiv je ljubav. Ona mi daje inspiraciju i tera me da guram napred. Radnički je moja druga kuća. Kad uđem u klupske prostorije, izađem na teren, osećam se kao svoj na svome. Ta neizmerna ljubav me vratila i ona mi daje smisao života. Vratila sam se i iz inata, spremna da ljudima pokažem da se sa malo para, a sa puno ljubavi i pravim ljudima, može postići mnogo.

* GLAS: Klub se vratio u Prvu ligu, a sada slijede nova iskušenja u eliti. Šta očekivati od nove sezone?

KITIĆ: Pored velikih poteškoća i hronične besparice, uspeli smo da dovedemo dva mlada trenera, Vesnu Bojković i Ivanu Tasić. Okupili smo mladi tim ljudi oko nas u marketingu i menadžmentu. Napustile su nas samo dvije rukometašice, imamo najperspektivniju i najtalentovaniju ekipu u Srbiji. Nadam se da, uz malo sreće, možemo biti peti i izboriti nastup na međunarodnoj sceni.

* GLAS: Pratili ste reprezentaciju Srbije kroz kvalifikacije za Evropsko prvenstvo. Koliko nacionalni tim može na kontinentalnoj smotri?

KITIĆ: Volela bih da grešim, ali mislim da ne možemo daleko dogurati. Svi znaju koliko volim nacionalni tim, međutim, mnogo kaskamo za najboljim. I kvalifikacije smo jedva prošli. Volela bih da na šampionatu napravimo korak dalje. No, naš najveći problem je što sve zavisi od Andree Lekić. Ona je vrhunska igračica, a mi ekipu ne smijemo graditi samo na jednoj rukometašici. Trebaju nam tri ili četiri igračice takvog ili sličnog kalibra da rasporede teret jer Andrea ne može sama.

* GLAS: Najavili ste da biste rado odigrali oproštajni meč u srpskom dresu?

KITIĆ: To sam rekla malo u šali, malo u zbilji, ali iz našeg Saveza sam vrlo brzo dobila obećanje da će upriličiti jednu utakmicu na kojoj bih zaigrala. Nastupala sam za Jugoslaviju, a želela bih da se oprostim u dresu Srbije. Biću veoma ponosna kada se i to desi.

Politika

* GLAS: Imali ste "izlet" van sporta, pošto ste bili poslanik u parlamentu Srbije?

KITIĆ: Verovatno bih se kajala da se nisam oprobala i u politici. Mislila sam da mogu nešto da uradim za sport, porodicu i zaštitu ljudskih prava. No, brzo se pokazalo da to nije mesto gde bih ja na svoj način mogla da rešavam stvari. Puno je priče i praznog hoda, a ja sam više operativac. Želim da nešto uradim i da se odmah vide rezultati. U politici to ne pije vode. Zato sam i odustala i vratila se svojoj ljubavi, rukometu.

* GLAS: Pored oreola najbolje, pratio Vas je i epitet jedne od najljepših rukometašica. Koliko Vam je to pomoglo, odnosno odmoglo u karijeri?

KITIĆ: Sigurno da mi na parketu uopšte nije pomoglo. Kada igram, uzdala sam se samo u sebe i svoju razornu desnicu. S druge strane, kao i svakoj ženi, godilo mi je da me prati epitet lepe žene. Mi to volimo da čujemo. Još kad su mi govorili da sam i lepa i pametna, a još plavuša, ne možete ni da zamislite koliko mi je to prijalo.

Trofeji

Nastupajući za Radnički i reprezentaciju Jugoslavije, Svetlana Kitić je osvojila pregršt odličja. Sa klubom je osvojila Kup evropskih prvaka i IHF kup. Sa nacionalnim timom ima olimpijsko zlato (Los Anđeles 1984) i srebro (Moskva 1980), te bronzu sa Svjetskog prvenstva u Mađarskoj. Godine 1977. proglašena je za najbolju mladu igračicu svijeta, a 1988. za najbolju rukometašicu. U anketi na sajtu Svjetske rukometne federacije IHF Svetlana Kitić je ubjedljivo, sa čak 84,1 odsto glasova, proglašena za najbolju rukometašicu svih vremena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.