Staniša Mandić, član Mure i “zlatni orlić” sa Novog Zelanda: Crnu Goru izabrao iz revolta

CELjE - “Zlatni orlić” sa Novog Zelanda Staniša Mandić skrasio se u Muri, gdje je stigao prije godinu i po te stigao do titule šampiona Slovenije.

Povreda metatarzalne kosti prošle sezone onemogućila ga je da zablista u najboljem svjetlu, baš onako kako je to učinio kada je prije šest godina cijeli fudbalski svijet saznao za njegovo ime. Bio je član najsjajnije U20 selekcije Srbije, koja je postala šampion svijeta trijumfom nad Brazilom u finalu sa 2:1 i postigao prvi gol na tom meču. Uspomene ne blijede ni pet godina od najvećeg uspjeha u karijeri.

- Uvek se lepo setiti svega toga, jer je to bilo jedno prelepo iskustvo koje smo prošli zajedno. Bili smo kao jedan, a da nije bilo tako, ne bismo došli do rezultata. Svi momci su bili sjajni, nisu bili zavidni, samo smo igrali fudbal i na kraju osvojili trofej - rekao je Mandić.

Selektor Veljko Paunović odlično je uklopio ekipu koja je startovala porazom od Urugvaja, zatim dobila Mali i Meksiko u grupi, a onda u osmini finala izbacila Mađarsku nakon produžetka. SAD su pale nakon penala, Mali poslije produžetka, baš kao i Brazil.

- Atmosfera nas je vodila do cilja. Veljko je donosio energiju i ophodio se prema nama na fenomenalan način, a mi smo više igrali za njega nego za nas i davali sve od sebe na terenu. Ipak, to je bio jedan poseban momenat za sve nas tokom celog prvenstva i na kraju se isplatilo. Finale sa Brazilom je nešto što se jednom dešava u karijeri. Kada sam postigao prvi gol, imao sam neki neopisivo fenomenalan osjećaj. Radujem se svakom golu na treningu, a kamoli u finalu SP, koje je bilo finale iz snova. U tom trenutku jedina misao u glavi bila mi je kada će kraj da podignemo pehar. Primili smo gol brzo nakon toga, ali srećom Nemanja Maksimović nam je donio pobjedu pred sami kraj - istakao je Mandić.

Za razliku od saigrača nije napravio iskorak u seniorsku reprezentaciju pa je prihvatio poziv Crne Gore da nastupa za nju, jer je rođen u Herceg Novom.

- Ostao je žal što nisam išao u korak sa ostalim članovima svoje generacije, jer sam bio vezan pet godina za ekipu. Sticajem okolnosti to se promijenilo. Igrao sam dok je Veljko bio selektor, a poziv novog nisam dobio pa mi je bilo krivo, jer znam da sam bio pošten prema svemu što sam radio. To mi se nije vratilo i odlučio sam kako sam odlučio - naglasio je Mandić.

Kada je postao šampion svijeta, bio je član Čukaričkog, iz kojeg je prešao u norveški Sogndal, a prije dolaska u Muru nastupao je za Zrinjski.

- Norveški fudbal se razliku od onog kakav se igra na našim terenima. Dosta je tvrd, sa dugim loptama i sve sve svodi na fizičke karakteristike fudbalera. Ima nekoliko klubova koji malo igraju na način kao što se igra kod nas - kazao je Mandić.

Očekivanja

Mandić se nada da će u narednoj sezoni doći do izražaja.

- Kada sam stigao u Muru, slučajno se desila ta povreda koja me sputala da igram kako znam, ali sada sam se vratio nakon osam i po mjeseci, što mi je teško palo, u punom sam treningu. Stanje u klubu je dobro, igrači su fenomenalni, pošteno rade i ovo bi trebalo da bude moja sezona - rekao je Mandić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.