Sergej Bubka: Sanjao sam da budem fudbaler

Kao dječak, igrao sam košarku, volio plivanje, sanjao da postanem slavan fudbaler, trčao čak 10.2 sekunde na 100 metara, a zanimljivo je da nisam ni znao za skok s motkom.

Ovo je za "Glas Srpske" istakao legendarni Sergej Bubka (47), ukrajinski atletičar, skakač s motkom, višestruki svjetski i evropski šampion i još aktuelni rekorder u ovoj disciplini. On je boravio u Sarajevu na proslavi 100 godina moderne atletike u BiH. On je došao u svojstvu potpredsjednika Svjetske atletske federacije (IAAF), člana Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) i predsjednika Olimpijskog komiteta Ukrajine.

* GLAS: Otkud onda u atletici, ako ste maštali da igrate fudbal?

BUBKA: Moj najbolji drug me je preporučio treneru koji me je tada vratio u atletiku. Rekao je: ima vremena tek mu je 10 godina. Upornost se isplatila i tako je sve krenulo. Devet godina kasnije sam postao svjetski šampion iako, moram priznati da to nije bilo u planu, trener je tempirao formu da to bude jednu godinu kasnije.

* GLAS: Sjećate li se prvih uspjeha i titula?

BUBKA: To su najljepša sjećanja, uvijek se rado vraćam u prošlost. Čak 35 puta sam oborio svjetski rekord, prvi uspjeh napravio sam kao sedamnaestogodišnjak na juniorskom Svjetskom prvenstvu osvojivši sedmo mjesto, a u svjetsku elitu zakoračio sam na SP u Helsinkiju 1983. godine osvojivši zlatnu medalju skokom 5,70 centimetara.

* GLAS: Sarajevo je olimpijski grad, kako se osjećate u njemu?

BUBKA: Veliko je zadovoljstvo biti u BiH koja ovih dana slavi veliki jubilej što dovoljno govori o tome koliko bogatu sportsku istoriju ima ovo područje. Posebno sam srećan što sam posjetio muzej ZOI 84, koji je otvorio Huan Antonio Samaran, čovjek kojem sam se divio i sada ga smatram herojem.

* GLAS: Ta 1984. godina je bila izuzetno značajna za Vašu karijeru?

BUBKA: Ta godina, kada je Sarajevo organizovalo ZOI, za mene je ostala kao najbolnija i najneprijatnija u karijeri. Spremao sam se za Igre u Los Anđelesu, imao sam dvadeset godina, bio sam u formi, osam puta obarao svjetski rekord i vjerovao da mi niko ništa ne može. Ali, nesrećna politička odluka da se bojkotuju Olimpijske igre spriječila me je da budem učesnik najveće svjetske sportske smotre. Ja sam Ukrajinac, a Ukrajina je tada bila u sastavu SSSR-a. Bio sam tužan, mislio sam da se takva prilika ukazuje samo jednom, rijetko dva puta, a ja sam tu čast imao četiri godine kasnije u Seulu gdje sam pobijedio, potom 1992, 1996. i 2000. godine kada sam se povukao sa scene, ali nikada otišao iz sporta.

* GLAS: Jeste li zadovoljni svojom sportskom karijerom, ima li nešto za čim žalite?

BUBKA: Ostvario sam mnogo, ali, nikada nisam niti ću umanjiti zasluge mog trenera. To je prvo što spomenem kada se vraćam na početak karijere. Ogroman je njegov doprinos, a koliko ga cijenim i koliko mu to priznajem je da smo cijeli moj sportski vijek zajedno ali i dan danas. Veoma je važno da učenik prestigne učitelja i mi smo obojica presrećni da je to slučaj kod nas. On je meni drugi otac, ostao sam uz njega. Pomogao sam mu da otvori Centar za talente, ali i kvalitetan rad sa trenerima i to dosta uspješno funkcioniše. Žalim za Igrama u Los Anđelesu.

* GLAS: Nije bilo lako tokom karijere?

BUBKA: Često vratim film. Škola počinje od osam časova, ja ustajem dva sata ranije, trčim, stižem u školu, po završetku ručam ispišem zadaću i opet na trčanje. Sa svega 15 godina napustio sam roditeljski dom, sam kuvao, oblačio se, prebacivao gradskim prevozom, ali imao i mnogo bolje uslove za treniranje. Nije bilo lako, međutim, dječački san je ostvaren i moram biti presrećan jer sav trud i odricanje nisu bili uzaludni.

* GLAS: Kakva je budućnost atletike, pošto u posljednje vrijeme često čujemo za neke doping afere?

BUBKA: Postoji takmičenje između različitih sportova, ko će pobijediti, fudbal, atletika, plivanje. Ali, atletika je sport broj jedan Olimpijskih igara i mora da se nastavi razvijati, ulagati u nju. Interes sponzora, medija je veliki i to treba iskoristiti. Pa zar fudbal i većina sportova nisu atletika? To je bazični sport i bez obzira na neke probleme koji se dešavaju u posljednjih nekoliko godina, atletika će i dalje biti sport broj jedan.

Biće još rekorda

* GLAS: Očekujete li nove rekorde na budućim takmičenjima, konkretno na Olimpijskim igrama sljedeće godine?

BUBKA: Rekordi su sve rjeđi, pogledajte moj slučaj ili Štefke Kostadinove još od 1986. godine. Moguće je uvijek to očekivati od Blanke Vlašić, Ane Čičerove, divimo se Useinu Boltu, granice postoje, ali, trud i motiv atletičara je usmjeren ka obaranju rekorda i biće ih. Ne vjerujem da će doći na Olimpijadi, jer se na velikim takmičenjima rijetko obaraju rekordi.

Poruka mladima

* GLAS: Imate li neku poruku za mlade takmičare, koji tek trebaju da ostvaruju vrhunske rezultate?

BUBKA: Ništa ne dolazi samo, veliki trud i odricanje donose uspjeh. Moj karakter je uraditi danas više nego juče. Moto mog života je: "Ako pobijedite sebe, pobijedićete i ostale".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.