Rukomet pripada rukometašima

DOBOJ - Kada je na posljednjoj konferenciji za novinare organizovanoj na kraju uspješne sezone rukometaša Sloge, predsjednik kluba Enes Suljkanović najavio novu politiku u radu: oslanjanje na sopstvene snage što podrazumijeva i čuvanje vlastitog kadra, niko nije mogao ni da pomisli šta će se dogoditi samo mjesec-dva kasnije.

Sloga ne samo da ne čuva rukometaše ponikle u svojoj školi, već ih i ne zadržava pa oni odlaze kako hoće i kako im se hoće, što je, naravno, njihovo pravo. Ali ni u kom slučaju nije pravo rukovodstva kluba da se tako neodgovorno odnosi prema svom vlastitom proizvodu u koji je godinama ulagan novac da bi ga se tako lako "ratosiljao" i u velikoj mjeri oslabio svoje redove.

A pošto klub ne vodi računa ni o podizanju svojih novih igrača, jer zanemaren je rad sa mlađim kategorijama, postavlja se pitanje šta se onda krije iza najavljene promjene u klupskoj politici i kakva je uopšte budućnost Sloge.

To će, vjerovatno, biti razjašnjeno na sjednici Skupštine Sloge koja se najavljuje veoma dugo, ali nikako i da se održi.

- Upravo nerad sa mladima jedan je od osnovnih uzroka Slogine velike krize. Jednostavno, klub bez dobro organizovane škole rukometa nema perspektivu, pogotovo ako ima ambicije da bude pravi kolektiv, reprezent ovog sporta kakav je Sloga godinama bila - priča osvajač zlatne medalje sa Olimpijade u Minhenu, nekadašnji rukometaš i trener Sloge, Đorđe Lavrnić.

Pri tome se prisjeća predratne Slogine škole koja je iznjedrila veliki broj odličnih rukometaša, jugoslovenskih reprezentativaca, koji su činili okosnicu ekipe: Stojić, Dugić, Todosić, Zubak, Đurđić, Živković, Radomirović, Maglajac, Halilović...

- Sloga je unekoliko navrata igrala i u finalu juniorskog šampionata Jugoslavije, što govori o dobrom radu sa mlađim kategorijama. To pominjem samo zbog toga što u Slogi recept za rad sa mladima ne treba da traže sa strane, kad ga imaju u svojim redovima. Naravno, ne može da to bude sve baš na predratnom nivou, mnoge su se stvari promijenile nagore, ali princip je uvijek isti - smatra Lavrnić.

Veliki problem, prema njegovim riječima, predstavlja činjenica da u radu kluba više praktično ne učestvuju njegovi bivši članovi.

- Velika je to greška, jer rukomet pripada rukometašima. U najmanju ruku nije u redu da se baš niko, koliko mi je poznato, ne nalazi u užem rukovodstvu, a mislim da ih nema ni u skupštini. A u Doboju ima dosta onih koji su nekad davali veliki doprinos u radu Sloge kako u struci, tako i u upravi. Sada nisu ni blizu svoga kluba, a u Doboju su gdje i rade, Goran Stojić, Dušan Drobac, Rade Đurić, Radovan Bašović, Goran Radomirović, Dragan Suvajac i mnogi drugi - kaže Lavrnić.

Iz skromnosti, naš sagovornik neće da kaže, da ni on nije na "usluzi" klubu makar i ne može da pruži onoliko kao nekada, zbog narušenog zdravlja.

Ali od Đoke ili još popularnijeg Žorža uvijek se može dosta toga korisnog čuti. Majstor uvijek ostaje majstor.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.