Proslavljeni italijanski košarkaš Đanmarko Poceko za Glas Srpske: Bio sam idiot i to me koštalo

Bio sam idiot kao igrač. Obožavao sam košarku, možda i previše i zbog toga sam se stalno svađao sa trenerima. Često sam ispaštao zbog takvog karaktera.

Ovo je za "Glas Srpske" rekao bivši italijanski košarkaš, a sada trener u stručnom štabu Cedevite Đanmarko Poceko. Legenda evropske košarke već drugu sezonu provodi kao prvi asistent trenera Zagrepčana Veljka Mršića i golim okom je vidljivo da ima mnogo uticaja na ekipu. Stariji ljubitelji košarke Poceka pamte kao izuzetno temperamentnog igrača, koji je trošio mnogo emocija na terenu. Otkako je uskočio u trenersko odijelo, Italijan je dosta mirniji, ali je i dalje pun energije.

* GLAS: Kao igrač ste često ulazili u sukobe sa trenerima. Jedan takav se desio sa Bogdanom Tanjevićem, koji Vas je 1999. godine izbacio iz reprezentacije. Kako sada gledate na taj konflikt?

POCEKO: Mnogo volim Tanjevića, on je fantastičan trener. To ljeto sam došao u reprezentaciju poslije sjajne sezone u Varezeu. Postali smo šampioni Italije i bio sam najbolji plejmejker lige. Na pripremama sam veoma malo igrao i nisam bio srećan. Rekao sam mu da hoću da idem kući i on mi je direktno poručio da idem. Italija je osvojila Evropsko prvenstvo bez mene i niko nije mogao ništa da prigovori Tanjeviću. Bio je veoma iskren prema meni i to mnogo cijenim. U takvim situacijama najvažnije je da trener bude iskren.

* GLAS: Niste dugo čekali da mu se revanširate?

POCEKO: Kada sam došao u Fortitudo, na prvom derbiju trener Virtusa bio je Tanjević. Pobijedili smo i on je dobio otkaz i u tom momentu sam bio srećan zbog toga. Dobio sam priliku da mu se revanširam i iskoristio sam je, ali Tanjević je sjajan čovjek, jedan od najboljih koje sam upoznao.

* GLAS: Propušteno ste nadoknadili osvajanjem srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Atini. Da li je taj uspjeh sa nacionalnim timom došao kao nagrada?

POCEKO: Takav je život sportiste. U karijeri ćeš imati priliku da se dokažeš kod nekog drugog trenera i u drugačijem sistemu. Kao igrač susrećeš se sa raznim problemima. Tu su povrede ili neslaganje sa trenerom, ali je odlična stvar što na drugom mjestu imaš priliku da to nadoknadiš.

* GLAS: Ta 2004. godina bila je fantastična za Vas. Sa Fortitudom ste igrali finale Evrolige, ali ste u utakmici za trofej zabilježili najubjedljiviji poraz u istoriji. Šta se desilo tada protiv Makabija?

POCEKO: Nismo imali šanse u Tel Avivu pred njihovim navijačima. Sve je moglo biti drugačije da je bek Žalgirisa Gustas Gjedrius pogodio oba bacanja protiv Makabija i tako Izraelci uopšte ne bi igrali Fajnal for. Pogodio je jedan penal, ostale su dvije sekunde do kraja i Derek Šarp je uhvatio dodavanje preko cijelog terena i ubacio trojku za produžetak. Da je Litvanac pogodio bacanje, vjerovatno bi Fortitudo osvojio Evroligu, ali ovako smo izgubili sa 44 razlike i ostalo je nebitno.

* GLAS: Italijanski Palakanestro je krajem prošlog vijeka bio najbolja liga u Evropi. Može li se uopšte uporediti sa današnjom ligom i da li je novac jedini problem italijanskih klubova?

POCEKO: Nedavno sam pročitao da je Virtus sa Manuom Đinobilijem, Markom Jarićem i Antoanom Rigodoom proglašen za treći najbolji evropski tim svih vremena. Najbolji igrači bili su u Italiji, krenuvši od Predraga Danilovića i Karltona Majersa, pa onda do odličnih Amerikanca Dominika Vilkinsa, Dejvida Riversa, Rašarda Grifitsa i ostalih. Danas je novac ogroman problem, veliki klubovi su u nižim ligama. Fortitudo, Virtus, Trevizo, Udine, Sijena više nisu u najjačoj ligi i igrači odlaze u druge zemlje. Kada sam bio igrač, klubovi su imali bogate vlasnike, a danas to nije slučaj. Ne mogu ni da pretpostavim da li će se situacija popraviti i kada.

Cedevita i Mršić

* GLAS: Sada ste pomoćnik Veljku Mršiću u Cedeviti, koji su Vaši trenerski planovi?

POCEKO: Oduševljen sam Zagrebom, grad je prelijep i zaista uživam. U ovom regionu svi pričaju engleski, za razliku od Moskve gdje sam živio i ni sa kim nisam mogao da razgovaram. Cedevita je sjajan klub, odlično organizovan, sa vrhunskim uslovima. Za sada sam tu, pomažem bivšem saigraču, sa svima imam odličan odnos. Ne znam šta nosi budućnost, možda ponovo budem glavni trener.

Nedostaje talenta

* GLAS: Čini se da je košarci oduzeta ljepota, da se talenat ne ističe, koliko se igra promijenila?

POCEKO: Kada sam bio igrač, klubovi su mogli da dovedu vrhunskog igrača sa velikim talentom koji je mogao sam da nosi ekipu i okrene sezonu. Danas to nije slučaj, nema takvih igrača, važnije je da dovedete košarkaškog znalca sa iskustvom koji zna kako se igra i pobjeđuje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.