Foto: Privatizacija jedni spas za klubove
Banjaluka - Teška materijalna i finansijska situacija u kojoj se nalaze svi fudbalski klubovi iz Republike Srpske jasan je pokazatelj da se nešto treba mijenjati u vlasničkoj strukturi i načinu njihovog organizovanja.
Sadašnji klubovi uglavnom su organizovani kao Udruženja građana i po tom sistemu teško mogu da privuku zainteresovane privredne subjekte koji su spremni da ulože novac jer se ne zna ko je u suštini vlasnik i odgovorno lice. Shodno toj teškoj situaciji kao jedno od realnih rješenja za prevazilaženje svih problema nameće transformacija klubova na osnovu Zakona o javno-privatnom partnerstvu (JPP).
Banjalučka Gradska razvojna agencija (Cidea) napravila je dokument "Model pretvaranja statusa fudbalskih kolektiva grada Banjaluka na osnovu Zakona o javno-privatnom partnerstvu". U njemu su do detalja razrađeni modeli pretvaranja.
Javno-privatno partnerstvo je oblik saradnje javnog i privatnog sektora koje se realizuje kroz udruživanje resursa, kapitala i znanja radi zadovoljavanja javnih potreba. JPP se ostvaruje da bi se osiguralo finansiranje izgradnje, rekonstrukcije, sanacije upravljanje ili održavanje infrastrukture, izgradnja objekata, a opet u svrhu zadovoljavanja javnih potreba. U mnogim zemljama ono se pokazalo kao veoma koristan i fleksibilan način angažovanja kapitala, znanja, vještina i drugih lokalnih potencijala. Partnerstvo se može ostvariti institucionalno, osnivanjem zajedničkog preduzeća ili ugovornim regulisanjem ulaganja u zajednički poslovni poduhvat.
JPP u sportu mahom se odnosi na izgradnju sportskih objekata, ali se ono može grupisati u četiri kategorije: ugovore za upravljanje i najam, koncesije, projekte izgradnje od nule i ustupanje vlasništva. Osnovni pravni okvir za JPP kao model organizacije u Republici Srpskoj predstavlja zakon o javno-privatnom partnerstvu u RS iz 2009. godine i njime se regulišu osnovna načela uopšte, što predstavlja polaznu tačku za ovaj oblik organizovanja i u fudbalskim klubovima.
JPP ne mora na prvi pogled izgledati kao poželjno rješenje jer većina organizacija želi ostati na tragu starih praksi i onoga što već dobro radi. Prednosti JPP u organizovanju fudbalskih kolektiva su: veće mogućnosti finansiranja kroz angažovanje privatnog kapitala; viši nivo usluga; povećanje obima i vrsta usluga; optimizacija rizika, a javnom sektoru se ostavlja da se bavi svojim izvornim funkcijama. S druge strane, nedostaci su: potreba značajnih ulaganja od strane privatnog sektora; privatni sektor zasniva opravdanost ulaganja prema visini prinosa na uložena sredstva što generiše rizik od neprihvatanja partnerstva zbog nedovoljnog interesa (rizik pronalaženja partnera)... Pošto je JPP prilično nepoznato područje za stručnu i širu javnost, postoji rizik nerazumijevanja i lošeg izbora opcija i primjene i zato je upitno koliko će postojeća zakonska rješenja olakšati, a koliko otežati ovakav oblik organizovanja fudbalskih kolektiva.
Finansijska tehnika na kojoj se zasniva JPP je projektno finansiranje. Njome se finansiraju projekti koji postaju nezavisni ekonomski subjekti. Projektno finansiranje obično uključuje i investitore i kreditore. Investitori obezbjeđuju kapital i pri tome imaju pravo da upravljaju projektom. Kreditori (banke, osiguravajuća društva i investicioni fondovi) obezbjeđuju dug i moraju biti sigurni da će poslovanje proizvesti dovoljne novčane tokove za njegovo podmirenje. Projektno finansiranje kao oblik finansiranja javnih potreba udruživanjem privatnog i javnog sektora je privlačan oblik finansiranja jer se njime nadoknađuje nedostatak javnih (buyetskih) sredstava za podmirenje finansiranja infrastrukturnih projekata.
Klasični model funkcionisanja fudbalskih kolektiva u RS ogleda se da su oni organizovani kao udruženja građana, ali se zakonom o javno-privatnom partnerstvu ti kolektivi mogu transformisati u sportska preduzeća, akcionarska društva (otvorena ili zatvorena) kao i društva sa ograničenom odgovornošću. Karakteristike klasičnog modela su: fudbalski kolektivi organizovani su kao udruženja građana; vlasništvo nad imovinom klubova ima ili udruženje građana ili lokalna zajednica; prihodi ostvareni kroz obavljanje djelatnosti kluba ide udruženju; rashode finansira udruženje, a višak rashoda uglavnom ide na lokalnu zajednicu ili na sponzore koji se promovišu kroz reklamiranje na stadionu ili dresovima igrača; dosadašnja iskustva vezana za ovaj model pokazuju da je vrlo teško finansirati aktivnosti kluba prihodima koje on ostvari pa je većina fudbalskih kolektiva u finansijskim teškoćama.
Karakteristike modela JPP su ti da su fudbalski klubovi organizovani kao fudbalska preduzeća (društvo sa ograničenom odgovornošću ili akcionarsko društvo). Vlasništvo nad imovinom kluba posjeduje sportsko preduzeće koje je u mješovitoj svojini. Prihodi ostvareni kroz obavljanje djelatnosti kluba idu preduzeću koje zatim iz tih prihoda plaća sve rashode, a eventualni višak isplaćuje kroz dividendu ili dobit. Rashode finansira preduzeće iz svojih aktivnosti. Lokalna zajednica ostvaruje društvenu korist kroz promovisanje sporta i omogućava ljudima da se bave istim. Ovaj model trebalo bi da amortizuje situaciju u kojoj je teško finansirati aktivnosti kluba jer će privatni kapital, količinom i znanjem uticati na povećanje prihoda kluba. Postoje jasne podjele prava i odgovornosti privatnog ulagača s jedne i lokalne zajednice s druge strane.
Potrebno je izraditi model koji će omogućiti ispunjavanje interesa privatnog kapitala (koji se ogleda u stvaranju profita) i interesa lokalne zajednice (koji se ogleda u koristima od funkcionisanja i razvijanja sporta). Kroz ovaj model fudbalski klubovi će omogućiti veće prihode, uz strogu kontrolu troškova, kako bi im omogućili pozitivno poslovanje.
Čelnici pet klubova iz Republike Srpske koji se takmiče u Premijer ligi BiH (Borac, Rudar Prijedor, Radnik, Slavija i Leotar) saglasni su da je situacija loša i da su potrebne neophodne.
Poseban izazov je FK Borac koji predstavlja jedan od simbola Banjaluke.
- Privatizacija je jedini spas za fudbal u BiH. Svi su promijenili organizacioni oblik u posljednjih 20 godina osim sportskih kolektiva. Oni su ostali kao udruženja građana što je neodrživo. Mora se izmijeniti Zakon o sportu i zakon o udruženjima i fondacijama te se omogućiti sportskim kolektivima da iz udruženja građana prerastu u neki od oblika privrednih društava jer sve je bolje od postojećeg stanja. Transformacija na osnovu Zakona o javno-privatnom partnerstvu jedno je od rješenja i prema njemu bi se onaj ko ulaže i pitao dosta toga. Bio bi to zakon jačega i onoga ko bi najviše uložio najviše bi se pitalo - izjavio je direktor Borca Radmilo Šipovac.
Predsjednik Rudar Prijedora Božo Grbić takođe smatra da je spas klubova u privatizaciji.
- U ovoj sadašnjoj situaciji razapeti smo između lokalne zajednice i donatora, sponzora te na razne načine "krpimo" rupe u buyetu. Bilo bi dobro da se krene sa privatizacijom i da se nađe mjera da se klubovi ne ugase. Načelno smo za model javno-privatnog partnerstva, ali ga treba dobro prostudirati i sve regulisati pravnim normama - kazao je Grbić.
U bijeljinskom Radniku, koji se od ove sezone ponovo takmiči u eliti BiH, podržavaju ovakav način organizovanja klubova.
- Definitivno je to rješenje i privatizacija mora da krene. Ne postoji zakon koji stimuliše privredne subjekte da pomažu sport i to je velika kočnica jer kada bi se to riješilo lako bi se klubovi transformisali po modelu javno-privatnog partnerstva. Već smo imali neke ponude od naših ljudi koji žive u Holandiji koji bi rado "ušli" u klub, ali pošto vlasništvo nad njim nije riješeno oni su se povukli - istakao je predsjednik Radnika Predrag Jović.
Direktor Slavije iz Istočnog Sarajeva Zdravko Šavija takođe je potvrdio da treba tražiti pravo rješenje.
- Sadašnje stanje je neodrživo jer se sve manje izdvaja novca za sport. Privatizacija i javno-privatno partnerstvo moglo bi da bude rješenje i trebalo bi da pogledamo kako je to urađeno u zapadnoj Evropi i da uzmemo onaj model koji nam najviše odgovara, a ne da izmišljamo toplu vodu. Treba jasno da se definišu vlasnici, kao i oni koji su svoje pare ulagali u klub pa da se to pretvori u akcije. Imali smo ponude iz Engleske koji bi pomogli rad našeg kluba, ali to je sada neizvodivo pošto se ne zna vlasnička struktura - rekao je Šavija.
Predsjednik Leotara Luka Petrović smatra da je osnovni preduslov promjena Zakona o sportu.
- Fudbal u BiH mora na nađe stabilnije finansiranje i to se mora urediti izmjenama Zakona o sportu. Privatizacija je nužno zlo i može se napraviti ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji gdje bismo se mi okrenuli prema privrednim subjektima. Mogli bi se napraviti aranžmani tako da oni koji najviše finansiraju klub najviše i odlučuju, ali i najviše uzimaju od eventualnih prihoda - rekao je Petrović.
Treba dodati da su svi klubovi koji dolaze iz Područnog fudbalskog saveza Banjaluka organizovani kao udruženja građana i da smo rijetki u svom vlasništvu imaju zemlju.
Ekonomski analitičari iz Banjaluke Miloš Todorović i Zoran Pavlović smatraju da se prvo moraju postaviti pravni okviri i kada se iskristališe situacija, onda krenuti u privatizaciju po modelu javno-privatnog partnerstva.
- Postojeći model udruženja građana nije dobar i po meni jedini spas je u tome da se to pretvori u Akcionarsko društvo (ad) ili Društvo sa ograničenom odgovornošću (doo). Najveći problem je taj što klubovi nisu vlasnici zemlje kao i objekata i te imovinsko-pravne odnose treba prvo riješiti, da se oni kasnije ne bi prodali ili iskoristili u neku druge, nesportsku svrhu. Zatim treba napraviti dobar koncept i privući zainteresovane privredne subjekte - izjavio je Todorović.
Pavlović smatra da treba razdvojiti amaterske od profesionalnih klubova.
- Iz perioda SFRJ ostao je sistem organizovanja klubova po sistemu udruženje građana, ali on je zastario jer je ekonomija učinila da se klubovi mogu smatrati ozbiljnim privrednim subjektima. Osnovna stvar je da imamo jasnu situaciju. Ako neko finansira klub, mora da ima motiv da to radi, da to ne bude "ispod žita" kao i to da se zna ko je partner i koliko daje. On će obezbijediti pare, ali mora dobiti svoj procenat kao i imati glas pri donošenju odluka. Trenutno nemamo gotovo rješenje i treba da donesemo zakon o javno-privatnom partnerstvu u sportu kojim bi se regulisala ta transformacija - kazao je Pavlović.
Klubovi u zapadnoj Evropi odavno su sproveli privatizaciju i najznačajniji modeli su španski, engleski i njemački model.
Španski model: Klubovi su akcionarska društva sa širokom disperzijom vlasništva, koja onemogućava da pojedinac bude isključivi ili većinski vlasnik akcija, pri čemu su Real Madrid, Barselona, Osasuna i Atletik Bilbao zadržali status udruženja, mada posluju kao i sva druga privredna društva. Njihove predsjednike biraju navijači, takozvani sosiosi, dok država štiti klubove garancijom od 50 miliona evra koju polaže onaj koji upravlja klubom.
Engleski model: Svi klubovi su registrovani kao akcionarska društva, što znači da su prodati bez ograničenja udjela u vlasništvu - ponuđeno je svih 100 odsto akcija.
Njemački model: Klubovi mogu biti akcionarska društva ili društva sa ograničenom odgovornošću, gdje se najmanje 51 odsto udjela u vlasništvu nalazi u rukama Udruženja članova kluba
Ministar za porodicu, omladinu i sport Republike Srpske Nada Tešanović smatra da će privatizacija biti neophodna u idućem periodu.
- Ministarstvo podržava privatizaciju sportskih klubova i objekata, ali ovom pitanju potrebno je pristupiti sa velikom pažnjom i oprezom. Prvo je potrebno donijeti novi Zakon o sportu, a da bi taj posao bio kvalitetno urađen, potrebno je bar godinu i po. Potom je neophodno uraditi kategorizaciju sportskih objekata i klubova i utvrditi koji su klubovi i sportski objekti od javnog interesa. To još nisu uradile ni zemlje u regionu, na primjer Srbija, iako imaju zakone koji im to omogućavaju. Bitno je da se zna i koliko je interesovanje za ulaganje u sportske klubove i privatizaciju, s obzirom na aktuelnu ekonomsku situaciju. Ministarstvo će učiniti sve da, kad za to dođe vrijeme, donese kvalitetan zakon i pristupi svim drugim potrebnim radnjama da bi eventualna privatizacija bila obavljena na najbolji način, ali je još rano govoriti o tome kada bi se to moglo desiti - istakla je Tešanovićeva.
Još je dodala da se u važećem Zakonu o sportu Republike Srpske ne tretira pitanje pretvaranja statusa fudbalskih ni bilo kojih drugih sportskih klubova po modelu javno-privatnog partnerstva.
Šef Odsjeka za sport u Administrativnoj upravi grada Banjaluka Jovo Rosić smatra da je neophodno prvo donijeti zakon po kojem bi se krenulo u transformaciju.
- Kada je riječ o javno-privatnom partnerstvu, te privatizaciji u oblasti sporta (fudbalski tereni i državna imovina) ovaj oblik transformacije vlasništva imovine u oblasti sporta trebalo bi da se dodatno zakonski uredi posebnim zakonskim i podzakonskim aktima. Ovdje treba imati u vidu i druge oblasti društvene nadgradnje kada je riječ o državnoj imovini koja bi se privatizovala, odnosno stavila u funkciju javno-privatnog partnerstva. U vlasničku transformaciju državne imovine u oblasti sporta očekujemo u sljedećem četvorogodišnjem periodu - izjavio je Rosić.
Generalni sekretar Fudbalskog saveza Republike Srpske Rodoljub Petković podržava transformaciju klubova po sistemu javno-privatnog partnerstva.
- Ima ljudi koji su zainteresovani za javno-privatno partnerstvo, ali se dolazi do zida jer to još ne postoje pravne regulative koje bi sadržavale određene komponente kojima bi se zaštitili oni koji ulažu u sport. Niko ne želi samo da daje pare, a da ne dobija ništa zauzvrat. Način finansiranja sporta u ovom trenutku je veoma kompleksan i dosta nedefinisan. Veliki broj fudbalskih klubova zavisi od sredstava opština koje sve manje izdvajaju za njihove potrebe. Mislim da bi trabalo da se okrenu modelima koji su primijenjeni u Češkoj ili Rumuniji koji su nam bliže geografski i gdje ti načini organizovanja već daju rezultate. Realno, mi se u ovom trenutku ne možemo porediti sa evropskim gigantima Barselonom ili Bajernom koji su daleko od nas - izjavio je Petković.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.