Priča šampiona Švedske Matea Pavića: Novljanin najbolji među "vikinzima"

NOVI GRAD – Mladi, 20-godišnji bokser iz Novog Grada, Mateo Pavić u 2026. godinu ušao je kao šampion Švedske u kategoriji do 86 kilograma.

U rodnom gradu prvi sport bio mu je karate, a okušao se i u fudbalu, te u tekvondou. Plemenitom vještinom momak rođen na krajnjem sjeverozapadu Republike Srpske počeo se baviti još u osmom razredu, a intenzivno početkom srednje škole u zemlji "vikinga", u koju se preselio sa roditeljima, kada je imao deset godina. Kruna svih odricanja dogodila se krajem prošle godine u Karlstadu, kada je u finalu državnog prvenstva u kruzer kategoriji savladao nacionalnog junaka Patrika Sambu sa 5-0, odlukom sudija.

- Ostao sam jedini iz svog kluba Hisingema u jednom od finala. Svi su bili uz mene, trener, klupski drugovi, klinci iz kluba, koji su mi pisali - da "moram pobijediti". Treneri iz mog kluba nikad nisu slavili u finalu prvenstva, ma niko iz kluba 11 godina nije bio prvak države. Morao sam biti taj. Ušao sam u borbu sa ogromnim samopouzdanjem. Znao sam da ako budem dominantan, rival će se predati prije kraja. Tako je i bilo. Na svaki Sambin udarac sam uzvraćao trostruko. On se umorio, a ja sam mogao deset rundi da boksujem, toliko sam bio spreman. U trećoj rundi sam vidio da sam baš dominantan. On je pokušao da me zakači krošeom. Trener je to predvidio, samo to mi je bilo u glavi. Radio sam svoje i držao maksimalnu koncentraciju. Kad se završila borba, trener mi je rekao da sam dobio. Stvarno bilo tako, slavio sam sa 5-0. Uspio sam. Bilo je to veliko olakšanje – rekao je Pavić za "Glas Srpske" i dodao:

- Rekao sam sebi, ako ne pobijedim na ovom prvenstvu Švedske, neću se više ni baviti boksom. Uvijek sam tu, uvijek mi malo fali, jednostavno nikako da "kliknem", da mi se sve poklopi. Sam sam sebi nabio pritisak pred ovo prvenstvo. Naporno sam trenirao. Bio sam baš spreman. Svaki dan sam se pitao: "Što mi ovo treba". Padao sam od umora. Na prvenstvu sam krenuo od polufinala, jer sam bio trećerangirani od nas sedmorice u kategoriji. U polufinalu sam za rivala imao čovjeka sa kojim sam se borio mjesec dana prije prvenstva. Imao sam negativno iskustvo protiv njega, bilo je na ivici tuče, jer me je udario par puta poslije sudijskog znaka. Trener me je tada spriječio da se ne potučemo i sve se smirilo. Sada u polufinalu, trener mi je rekao samo da se koncentrišem na borbu, to isto mi je ponovio i sudija, ali i selektor reprezentacije. Svi su znali šta je bilo mjesec dana ranije. Počela je borba, nikad nisam bio spremniji u životu. Držao sam ga na distanci i "plesao". Sve je bilo korektno, za razliku od prije mjesec dana. Pobijedio sam 5-0 – opisao je Pavić put do finala, odnosno trona.

Do vrha put je trnovit, svjestan je toga ovaj stameni 20-godišnjak velikog talenta, ali u početku i dječije neodlučnosti.

- Kada sam se početkom srednje škole vratio boksu odlučio sam da ću od toga živjeti. Nije mi bilo lako u početku, malo sam trenirao, pa odmarao. Kad sam krenuo sa borbama rekao sam sebi da ne želim da dobijam batine i primorao sam se da intenzivno treniram. Od tri treninga sedmično sam dizao na pet, šest, devet do 12. U početku nisam imao disciplinu. Trebalo je, recimo, ustati rano, pre škole, a vani hladno. Sve je to bio proces koji je trajao – istakao je Pavić.

U plemenitoj vještini Švedske postoje C (do pet borbi), B (od pet do 15)  i A boks (15 + borbi). Mateo nikad nije nastipao u C i B kategorijama, odmah je krenuo od najjače i išao je često u inostranstvo da se bori. Prvu borbu imao je 2022. godine u Finskoj, na jednom poznatom turniru u Skandinaviji.

- Nisam imao tremu, bila mi je totalna nepoznanica. Trener me je gurao. Rekao je za mene: "On ako nastavi trenirati biće najbolji". Dobio sam tu svoju prvu borbu tehničkim nokautom – ispričao je Pavić.

Kroz karijeru imao je dosta izazova. Kao junior boksovao je protiv čoveka koji ima 26 kg više od njega. Dobio ga je i to mu je dalo samopouzdanje. Iza sebe ima dva srebra na juniorskim prvenstvima Švedske 2022 i 2023. godine. Oba puta u finalu u kategoriji više boksovao je protiv šest kilograma težeg reprezentativca "viknga" Elvina Belezike i oba puta je poražen. Shvatio je to Pavić kao lekciju. U seniore Mateo je prešao 2024. godine, kada je napunio 19 godina. Te godine na kampu sa reprezentacijom u Finskoj okušao se protiv profesionog boksera.

- Nisam imao rivala u kategorijama do 86 i 92 kilograma. I onda je trener reprezentacije Finske našao jednog profesionalca da sparinguje sa mnom. Pitao me je da li želim, potvrdno sam odgovorio, jer sam želio da steknem dodatno iskustvo. Duel protiv njega je bio skroz drugi sport. Bio je jako snažan, imao je preko 92 kilograma. Taj sparing sam samo preživljavao. Nisam još bio taj nivo. Povrijedio sam se, ali mi je dobro došlo to iskustvo – naglasio je Pavić.

Mateo je išao i ide postepenim putevima ka svojim ciljevima.

- U martu me očekuje Prvenstvo Skandinavije, na koje idem da pobijedim. Mijenjaće se klasa, na 85 kilograma, pa ću morati spustiti kilažu. Takođe ove godine me očekuje i Evropsko prvenstvo do 24 godine. Što se dugoročnih planova tiče želim otići i na Olimpijske igre, ali ako prije toga osvojim medalju na Evropskom ili Svjetskom prvenstvu odmah ću preći u profi vode. Rekao sam da želim da živim od boksa, a to mogu samo kao profesionalac. Iako imam i svoju firmu, koja se bavi marketingom. Pomaže lokalnim biznisima. Završio sam srednju školu, nisam htio na fakultet, odlučio otvoriti svoju firmu. Slijedim neke svoje snove – zaključio je Pavić.

Roditelji

Najveća Mateove podrška su roditelji Branislav i Brankica.

- Oni su uvijek uz mene. Tata gleda sve mečeve. Mama ne želi toliko ići da me gleda, zbog treme. Bude joj teško. Moji razumiju moje želje i ciljeve – podvukao je Pavić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.