Posljednji trenuci donosili radost, ali i bol

LONDON - Fudbalska utakmica ne traje tačno 90 minuta, traje sve dok sudija ne odsvira kraj. Ove činjenice se često sjete navijači pojedinih klubova koji su na nevjerovatan način gubili dobijene utakmice ili kako se kaže "od gotovog pravili veresiju".

Rijetko se dešava da neka ekipa u Ligi šampiona ispusti veliku prednost iz prve utakmice. Ipak, jedan od najvećih preokreta desio se 2004. godine na "Riazoru", gdje je Deportivo iz La Korunje u revanšu stigao veliku prednost Milana iz prvog meča četvrtfinala elitnog takmičenja.

Prvo je Milan na svom stadionu raznio Deportivo rezultatom 4:1 i za njih je revanš u Španiji trebalo da bude samo formalnost. Samouvjereni Milan, sa Kakom i Ševčenkom, nije ni slutio da mu se sprema pravi potop na "Riazoru".

Do kraja prvog poluvremena Deportivo je već imao rezultat koji ih je vodio u polufinale. Golovima Pandijanija, Valerona i Lukea španska ekipa imala je prednost od 3:0. Razbijena četa tadašnjeg trenera Milana Karla Anćelotija nije znala šta ih je snašlo. Posljednji udarac milanskoj ekipi zadao je Fran u 76. minutu, koji je postigao četvrti gol za Deportivo.

Ta legendarna generacija kluba iz La Korunje došla je do polufinala Lige šampiona gdje je poražena od Porta, a sada taj isti klub, istina sa potpuno novim igračima, tavori u Segundi i bori se da se vrati u prvi razred španskog fudbala.

Na drugoj strani, Milan se još jednom našao na neslavnoj listi nevjerovatno izgubljenih mečeva. Ako su izabranici Karla Anćelotija protiv Deportiva 2004. imali loš dan, godinu kasnije, u finalu Lige šampiona, protiv Liverpula, imali su katastrofalno poluvrijeme.

Prvih 45 minuta u Carigradu između tadašnjih finalista Milana i Liverpula ličilo je na igru mačke i miša. Italijanski klub je poveo već u prvom minutu golom Maldinija, da bi u finišu poluvremena Hernan Krespo postigao još dva pogotka. Sa prednošću od 3:0, Milan je otišao u svlačionicu, šampanjac je već bio u ledu, čekalo se samo da iscuri još 45 minuta i da počne slavlje.

Sa druge strane, jedni od najodanijih navijača na svijetu pjevali su "You'l never walk alone" i kao da su se nadali preokretu, koji je nazvan "čudo u Carigradu".

Kada su Džerard i drugovi izašli na teren, ništa nije ni slutilo da je zajapureni Rafa Benitez spremio čudo.

Gol Džerarda u 54. minutu samo je ublažio gorak ukus iz prvog poluvremena, ali niko nije ni pomislio da je to početak totalnog preokreta. Ali kada je samo dva minuta kasnije Šmicer smanjio na 3:2, navijači Liverpula bili su na nogama. Razgoropađeni "crveni" krenuli su da "grizu", a to im se isplatilo već u 60. minutu, kada je poslije penala Alonso izjednačio rezultat.

Milan je promašivao nevjerovatne prilike, Liverpul se borio, meč je otišao u produžetke, pa penale, u kojima je briljirao golman Jerži Dudek, koji je donio trofej "redsima".

Ipak, nije Milan akter svih (ne)slavnih preokreta u evrotakmičenjima. Bilo je i drugih evropskih velikana koji su na nevjerovatan način gubili mečeve. Kada je legenda engleskog fudbala Geri Liniker izjavio da je fudbal jednostavna igra u kojoj 22 igrača šutiraju loptu, a na kraju uvijek pobijede Nijemci, onda sigurno nije mislio na Bajern iz Minhena.

Ova ekipa, koja ima četiri osvojene lige šampiona, možda bi imala i više da je finale 1999. godine protiv Mančester junajteda odigrala do kraja umjesto da slavi prije sudijskog zvižduka.

Situacija je izgledala ovako, Mario Basler je iz slobodnog udarca doveo Bavarce u vođstvo od 1:0. Do isteka regularnog vremena Mančester nije uspio da izjednači, a napadački tandem Kol-Jork bio je maltene neprimjetan. Onda ser Aleks, koji je tada bio samo Aleks, u igru ubacuje "ubicu dječijeg lica" Ole Gunara Solskjera i veterana Tedija Šeringema. Ono što se dogodilo od 90. do 92. minuta najbolje je vidjeti na facama navijača Bajerna, a posebno upečatljiva slika je tuga Samjuela Kufura, koji u nevjerici šakama udara o teren.

Iako je Bajern primjer da i uporni Nijemci ponekad mogu da posrnu, ima primjera nekih drugih njemačkih klubova koji su znali da naprave nevjerovatne preokrete. Jedan od najvećih izvela je ekipa Urdingena 05, kojoj se danas gubi svaki trag jer igra u nižim njemačkim ligama. Ipak, ovaj tim je osamdesetih godina igrao i u Evropi.

Ostala je upamćena njihova utakmica četvrtfinala Kupa pobjednika kupova 1986. godine, kada je, poslije poraza na gostovanju u Drezdenu protiv Dinama od 3:1, došao revanš. U prvih 45 minuta na semaforu je pisalo 3:1 za Dinamo, što je značilo da samo čudo može spasiti Urdrigen. Čudo se i desilo. Ova ekipa je od 58. minuta pa do kraja meča postigla šest golova, pobijedivši sa nevjerovatnih 7:3. Malo je ekipa koje su se poslije ovoga približile sličnom preokretu.

I Barselona je prije vremena Romarija, Ronaldinja i Mesija često znala neprijatno da iznenadi svoje navijače. U prvom kolu tadašnjeg Kupa pobjednika kupova 1984. godine "blaugrana" je igrala protiv Meca. Katalonci su već u prvom meču u Francuskoj zabilježili ubjedljivu prednost od 4:2, tako da je revanš na "Nou Kampu" trebalo da bude lakši trening.

I u revanšu Barsa je golom Karaska u 33. minutu povela sa 1:0, što je značilo da je ukupna prednost Katalonaca bila 5:2. Navijači su u tim trenucima već razmišljali o idućem protivniku, kada je na scenu stupio Slovenac Kurboš. On je prvo izjednačio rezultat na 1:1, a do poluvremena, autogolom Sančeza, Mec je poveo sa 2:1. Niko nije ni slutio da će francuski tim u nastavku skroz anulirati prednost iz prethodnog meča. Maestralni Kurboš tada je postigao još dva pogotka postavivši konačan rezultat 4:1. Takav poraz "Nou Kamp" nije doživio.

Ovo su samo od nekih legendarnih preokreta, svaki od njih ima nekoliko razloga da bude najveći, a vi procijenite koji je zaslužio da ponese laskavu titulu najvećeg.

Partizan

Jedan od najnevjerovatnijih preokreta u istoriji evrokupova napravila je i ekipa Partizana koja je 1984. godine uspjela da stigne minus od četiri gola protiv Kvins Park Rendžersa. Ova dva tima prvi meč drugog kola Kupa UEFA odigrali su u Londonu, gdje je engleski tim došao do, naizgled, nedostižne prednosti od 6:2.

Onda je došao revanš u Beogradu. Već na izlasku na teren, Engleze je dočekala vatrena atmosfera, od koje su, kako su neki priznali, počele da im drhte noge.

Golovima legendarnog Mancea, Kaličaina, Ješića i Živkovića "crno-bijeli" su eliminisali engleski tim. Inače, Partizan je ovom pobjedom u to vrijeme postao tek druga ekipa koja je u evropskim takmičenjima u revanšu stigla zaostatak od četiri pogotka.

Nijemci

Za veliki preokret u evropskim utakmicama smatra se i onaj u finalu Kupa UEFA 1988. godine. Tada su se igrale dvije utakmice, a Bajer Leverkuzen i Espanjol su bili finalisti. Prvi meč u Španiji pripao je Espanjolu 3:0. U revanšu u Leverkuzenu je sve mirisalo na to da će tim iz Barselone osvojiti trofej. Skoro do 60. minuta nije bilo golova, ali onda na scenu stupa poznata njemačka upornost. Ekipa iz Leverkuzena u 57, 63. i 81. minutu postiže tri pogotka i dolazi do rezultata koji vodi u produžetke. Meč je poslije produžetaka došao i do penala. Da li nekome treba objasniti kako Nijemci izvode penale i ko je dobio ovu utakmicu?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.