Foto: Otišao Vladimir Veliki
Split - Jedan od najvećih golmana svih vremena Vladimir Beara preminuo je u noći između nedjelje na ponedjeljak u Splitu.
Vladimir Veliki, balerina s čeličnim šakama i čovjek od gume kako su ga zvali posljednjih godinu i po doživio je nekoliko moždanih udara, a za dvije sedmice napunio bi 86 godina.
- Za mene je najbolji golman Vladimir Beara - kazao je čuveni Lav Jašin primajući priznanje za najboljeg evropskog golmana. To jasno govori kolika je Beara veličina bio.
FIFA je Bearu proglasila najboljim golmanom 20. vijeka. Tokom karijere igrao je za Hajduk, Crvenu zvezdu, Frajburg, Viktoriju Keln... Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 60 utakmica.
Beara je rođen 26. avgusta 1928. godine u Zelovu kod Sinja. U Hajduk je došao 1946. godine, a za seniorsku ekipu počeo je da brani 1947. godine i do 1955. je sakupio 308 nastupa.
S Hajdukom je osvojio tri titule prvaka bivše države, 1950, 1952. godine i u prvenstvenoj sezoni 1954/1955, koja mu je bila zadnja na golu Hajduka. Potom se preselio u Crvenu zvezdu.
S beogradskim klubom osvojio je još četiri titule prvaka Jugoslavije i učestvovao u osvajanju dva kupa Maršala Tita. U dresu Zvezde u sezoni 1959/1960. dobio je Žutu majicu Narodnog sporta kao najbolji fudbaler u sezoni. Bilo je to prvi put da je golman proglašen najboljim igračem. Nakon Crvene zvezde odlazi u Alemaniju iz Ahena, a karijeru završava u njemačkoj Viktoriji iz Kelna.
Po završetku karijere, nakon doškolovanja stiče diplomu trenera u Kelnu, u školi čuvenog njemačkog stručnjaka Sepa Herbergera. U sezoni 1970/1971. bio je prvi saradnik Slavku Luštici kada je Hajduk nakon 16 godina ponovno postao državni prvak. Potom je trenirao Osijek i Troglav iz Livna. Bio je selektor reprezentacije Kameruna s kojom je osvojio Kup Afrike. Tada je dobio odlikovanje za izuzetne rezultate s reprezentacijom ove afričke zemlje.
Nakon povratka iz Kameruna, godinu dana bio je trener Dinare iz Knina a potom se vratio u Crvenu zvezdu kao trener golmana. Trenersku karijeru završio je u Makedoniji, u Bregalnici iz Štipa.
Za reprezentaciju Jugoslavije Beara je od 1950. do 1959. godine sakupio 60 nastupa i to 35 nastupa kao član Hajduka, a 25 kao Crvene zvezde. Debitovao je 8. oktobra 1950. godine, u prijateljskoj utakmici protiv Austrije u Beču (2:7), na legendarnom Prateru pred 70.000 gledalaca, kada je u 73. minuti zamijenio na golu do tada nezamjenjivog Srđana Mrkušića. Od tada postaje nezamjenjiv, a od reprezentativnog dresa oprostio se u Beogradu, u prijateljskoj utakmici protiv Mađarske 11. oktobra 1959. godine (2:4).
Učestvovao je na tri svjetska prvenstva: 1950. godine u Brazilu, 1954. u Švajcarskoj i 1958. u Švedskoj. Nastupio je na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju gdje je Jugoslavija osvojila srebrnu medalju.
Najveće priznanje na fudbalskom terenu dobio je 21. oktobra 1953. godine. Nastupio je u reprezentaciji FIFA pod nazivom reprezentacije ostatka svijeta protiv reprezentacije Engleske u Londonu (4:4).
Bile su to njegove zlatne godine. Posebnu čast Beara je dobio kada je čuvao gol veteranske reprezentacije svijeta i veteranske reprezentacije Evrope.
Legendarni fudbaleri Dragoslav Šekularac, Milutin Šoškić i Vladica Popović ocijenili su da je Vladimir Beara bio jedan od najboljih golmana svih vremena i osoba kojoj su se divili saigrači, protivnici i navijači.
- On i Bora Kostić su najzaslužniji što je Zvezda osvojila tri titule za četiri sezone tokom pedesetih godina. Sećam se da je fantastičnim odbranama direktno donosio trofeje. Jedne godine u Mostaru odbranio je čak pet "zicera", a mi smo pobedili i postali prvaci Jugoslavije. Šta više može da se kaže o golmanu koji nam je na taj način doneo titulu - rekao je Šekularac, koji je sa Bearom igrao u Zvezdi od 1955. do 1960. godine.
Bearu je na golu reprezentacije Jugoslavije zamenio Milutin Šoškić. Popularni Šole kazao je da će zauvijek pamtiti debi protiv Mađarske, kada je zamijenio Bearu.
- To je bilo 1959. godine, on se opraštao od reprezentacije protiv Mađara, a ja sam mu bio rezerva. Pred kraj poluvremena selektor je odlučio da ga povuče, a mene ubacio na teren. Imam sliku tog trenutka koju čuvam kod kuće. To je jedan od najtužnijih i najlepših trenutaka u karijeri. Najlepši je zbog debija, a najtužniji jer menjam takvog velikana - izjavio je Šoškić Tanjugu.
Bivši igrač Zvezde Vladica Popović rekao je da je Beara bio sjajan golman i da će mu ostati u najljepšoj uspomeni.
- Bio mi je veliki drug. Radi se o sjajnom golmanu, o njemu mogu da pričam samo u superlativima, ali ne zato što je umro, već zato što je stvarno bio veliki. On je jedan od najboljih golmana svih vremena - kazao je Popović.
Prije nego što je počeo ozbiljno da se bavi fudbalom, Beara je bio električar po zanimanju, koji je u slobodno vrijeme statirao u Splitskom kazalištu i pomalo igrao balet. Na igralištu splitskog fudbalskog tima Hajduk slučajno se zatekao da bi vježbao elastičnost, odraz i visoki skok u baletu, a ostao da bi postao (zajedno sa Džajićem) jugoslovenski fudbaler sa najviše osvojenih domaćih trofeja — sedam titula prvaka i dva pehara Kupa maršala Tita.
Komemoracija povodom smrti Vladimira Beare biće u srijedu, 13. avgusta, u 12 časova u prostorijama FK Hajduk. Sahrana legendarnog golmana je isti dan u 18 časova na splitskom groblju Lovrinac.
1964-1966: Frajburg (Njemačka)
1966-1968: Sitardija (Holandija)
1969-1970: Fortuna Keln (Njemačka)
1973-1975: Reprezentacija Kameruna
1979-1979: First Viena FC (Austrija)
1980-1981: RNK Split (Jugoslavija)
Trenirao je još; Troglav iz Livna, Surdulicu iz Štipa, Dinaru iz Knina, Osijek, Rijeku, golmane Crvene zvezde
Ime i prezime: Vladimir Beara
Datum rođenja: 26. avgust 1928.
Mesto rođenja: Zelovo, Sinj,
Pozicija: golman
Seniorski klubovi
1947-1955 FK Hajduk 308
1955-1960 FK Crvena zvezda 174
1960-1963 FK Alemanija 25
1963-1964 FK Keln 23
1950-1959 Jugoslavija 60
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.