Siniša Ovuka za "Glas": SP je ostvarenje sna

Svjetski, a naš. Odbojkaški sudija Siniša Ovuka iza sebe ima godinu za pamćenje. Banjalučanin je, naime, sudio na tri najvažnija takmičenja u ovom sportu, čime rijetko ko u našem regionu može da se pohvali.

Ovuka je bio sudija na Svjetskom prvenstvu za odbojkaše na Filipinima, a vodio je i duele na završnim turnirima Lige nacija kao i Lige šampiona. Na Svjetskom prvenstvu je sudio završnicu turnira, što je veliko priznanje za njega ako se zna da je trenutno najmlađi arbitar na elitnoj listi. Sudio je polufinalni meč između Češke i Bugarske, prije toga četvrtfinale Italija - Belgija, pa meč osmine finala Tunis - Češka kao i duele po grupama.

Banjaluka, Republika Srpska i BiH i te kako mogu da budu ponosne na činjenicu da naš sudija pripada svjetskom vrhu i da uživa povjerenje čelnika Svjetske federacije (FIVB).

Iza Ovuke su godine napornog rada i usavršavanja, a mečevi na Svjetskom prvenstvu su kruna dosadašnje karijere.

- Utisci su izuzetno pozitivni. Prelijepo iskustvo ne samo u stručnom smislu, gdje sam sudio mečeve najboljih reprezentacija svijeta, već smo svi osjetili takvu toplinu i domaćinstvo kakvo se rijetko sreće. Filipini su ranijih godina dobijali organizaciju značajnih sportskih takmičenja kao neku vrstu pripreme i testa u organizacionom smislu. Svjetska odbojkaška federacija je željela da ih pripremi na nivo jer oni u igračkom smislu nisu velesila, pa nemaju iskustva sa najvećih takmičenja. Ocjena kompletne odbojkaške zajednice, od predsjednika FIVB Fabija Azeveda, je da je organizacija bila na vrhunskom nivou. Sve je funkcionisalo sjajno. Od dolaska smo se osjećali prijatno, ceremonija otvaranja je bila odlična, a dvorane funkcionalne. Takođe, oduševila je odlična posjeta. Nigdje osim u Poljskoj nije bila tolika gledanost. Tokom prvenstva održan je Bord FIVB, a kakva je bila organizacija, svjedoči i podatak da su Filipini dobili organizaciju Svjetskog prvenstva za odbojkašice. Oni su po mentalitetu slični nama. Kad ne igra njihova reprezentacija, navijači su pola meča navijali za jednu, a zatim pola meča za drugu. To odbojkaška javnost nije osjetila dosad i zato smo svi puni pozitivnih utisaka - rekao je Ovuka.

GLAS: Ovo prvenstvo je i za Vas značajno. Delegiranje na Svjetsko prvenstvo je velika čast i priznanje za sav dosadašnji rad.

OVUKA: Nisam sebi dao za pravo na početku karijere da sanjam da ću voditi ovakve mečeve. Da ne budem lažno skroman, ambicija je uvijek bilo i da ih nije bilo, ne bih bio tu. Ali, iskreno, nisam o tome razmišljao. Radio sam najbolje što sam mogao, usavršavao se i kad sam dobio delegiranje, i to kao najmlađi sudija na turniru, osjećao sam se ponosno. Bio sam tu do same završnice i osjećaj je predivan. O ovome sanjamo kad počinjemo da se bavimo ovim poslom. Odbojka je moja ljubav odmalena i mečevi na Svjetskom prvenstvu su ispunjenje sna. To je znak da neko cijeni vaš trud i rad i potvrda da odbojkaški radnici u Republici Srpskoj i BiH treba da budu ponosni što imamo svog predstavnika i što smo na svjetskoj odbojkaškoj mapi. Imam privilegiju da sam to bio ja.

GLAS: Iza Vas su godine iskustva, u odbojci ste praktično od djetinjstva. Koliko je rada potrebno da bi se došlo do elitnog ranga sudija kojima se povjere najznačajniji mečevi u ovom sportu?

OVUKA: Odricanja je tokom karijere bilo puno kako bih došao među najbolje. Od djetinjstva sam vezan za odbojkašku loptu. Otac je bio odbojkaški trener u bivšoj Jugoslaviji, kasnije i sudija. Tako sam i ja zavolio ovaj sport i počeo da ga treniram. Igrao sam odbojku i želio sam da ostanem u njoj. Pošto nisam mogao da postanem vrhunski igrač, odlučio sam se da postanem sudija. Krenuo sam od prvih koraka kao linijski sudija i zapisničar u Republici Srpskoj 1997. godine.  Svidjelo mi se, uživao sam da budem dio toga.  Sa 20 godina sam došao da sudim Prvu ligu Republike Srpske, sve do 2005. godine, kada se odbojka ujedinila na nivou BiH. Sezona 2005-06. je prva sezona zajedničke lige i od tada sam na listi. Odricanja su velika. Slobodne vikende, rođendane, porodična druženja često sam preskakao i danas preskačem zato što sam stavio odbojku na prvo mjesto. Taj iskren i odan odnos prema odbojci mi je vjerovatno i donio ovu satisfakciju jer se kompletan trud isplatio. Predsjednik sudijske organizacije nam je na kraju SP ušao u svlačionicu da zahvali na odlično obavljenom poslu i pitao nas šta mislimo i kakvi su utisci. Odbojka mi je toliko dala,  od prijatelja, putovanja po svijetu, i biću srećan ako joj vratim barem 10 odsto onog što je ona meni dala.

GLAS: Odbojka je značajno napredovala posljednjih godina. Kako se spremiti za mečeve koji su sve brži i ostati fokusiran čitav meč?

OVUKA: Moja priprema se sastoji iz nekoliko segmenata. Prvi je gledanje utakmica najjačih svjetskih liga. Kad treba da sudim Ligu šampiona, gledam kakva je forma ekipa, šta mogu da očekujem, gledam utakmice iz prvenstva. Drugi segment je anticipacija. Razmišljam o  svojim potezima na terenu kako bih mogao blagovremeno i adekvatno da reagujem i treći segment je fizička pripremljenost. Mi ne trčimo kao kolege iz drugih sportova, ali tome posvećujem maksimalnu pažnju. Kad sam u pravoj fizičkoj formi, onda se osjećam dobro i to mi pomaže da budem i mentalno pripremljen. FIVB je u saradnji s medicinskom komisijom to prepoznao kao važan segment, tako da radimo fizičke testove koji su u okviru ljekarskog pregleda koji se radi jednom godišnje pred početak sezone.

GLAS: Tokom karijere ste sudili najboljim odbojkašima svijeta. Kako u tim trenucima izgraditi autoritet i povjerenje u Vaše odluke i koliko Vam je pomoglo uvođenje video-tehnologije.

OVUKA: Autoritet se stiče, prije svega, znanjem. Da bismo mogli govoriti o autoritetu, poznavanje pravila i iskustvo su nešto što se podrazumijeva. Psihologija je takođe veoma bitna. Morate ubijediti sve aktere - igrače,  trenere i publiku da znate posao koji radite, da ga obavljate najbolje što možete i da stojite iza svoje odluke u smislu digniteta. Čelendž video-sistem na velikim takmičenjima je promijenio igru, ali i psihologiju. Ranije su igrači morali da vjeruju u sudijske odluke. Sada je tu čelendž da svi budemo uvjereni da je naša odluka pravedna jer je cilj da se donese ispravna odluka. Odbojka je od sporta koji je bio poluprofesionalan značajno napredovala i u nju se ulaže ogroman novac i niko ne želi da ljudska greška bude razlog da neko izgubi sponzorska sredstva. Zato je naša potencijalna greška jako skupa i to je stres koji je ogroman. Čelendž je mnogo pomogao, ali ipak postoje neki momenti koji ne mogu da se pokriju čelendžom. Sudija u odbojci je jedan od rijetkih koji donosi odluku i o tehnici odigravanja loptom i to izdvaja naš sport. Zbog toga je moj lični stav da neko ko nije igrao odbojku ne može da bude vrhunski sudija. Rekao sam da se autoritet gradi znanjem i iskustvom i sad mi je mnogo lakše suditi jer nakon decenija rada mene poznaju igrači i treneri. Imamo pozitivnu istoriju i sad mi vjeruju.

GLAS: Najmlađi ste sudija koji je vodio mečeve na Svjetskom prvenstvu. Kako se zadržati u toj grupi elitnih sudija?

OVUKA: Ovo je posao u kojem ne postoji minuli rad. Rekao sam da mi je sad lakše jer imam iskustvo i akteri me prepoznaju, ali svaki meč je novi izazov i traži dokazivanje. Greške su jako skupe. Da biste ostali na tom nivou, morate da budete maksimalno fokusirani i nikad se ne smijete opustiti. Sigurno je lijepo kad napredujete na listama i vidite da vas cijene, ali ne smijete da se opustite nijednog momenta, u ovom poslu je to jako opasno. Moje pripreme za utakmicu se ne mijenjaju i na svakom meču fokus je maksimalan.

GLAS: U dosadašnjoj karijeri ste sudili mnoge mečeve. Koji Vam je bio najteži?

OVUKA: Uopšte ne moram puno razmišljati. Finale Evropskog kadetskog prvenstva u Laktašima u prepunoj dvorani, meč Rusije i Poljske. Te 2013. godine sam bio mlad međunarodni sudija. Bili su tu svi autoriteti iz evropske odbojke, ljudi iz Odbojkaškog saveza Srbije kojeg gledamo kao bratski savez. Moje prvo veliko finale, puna dvorana, a na tribinama porodica, prijatelji i kolege. Sve to zajedno stvorilo je ogroman pritisak koji se ne može porediti s bilo kojim mečom. Sudio sam kasnije dva polufinala Lige šampiona, finale Svjetske lige, sad mečeve na Svjetskom prvenstvu, ali ta utakmica je bila najteža.

GLAS: Ipak, ovaj posao Vam sigurno donosi i brojne radosti. Sudite najboljim igračima svijeta i pri tome obilazite brojne zemlje.

OVUKA: To je nešto najljepše u ovom poslu. Volimo da kažemo kako je odbojkaška porodica mala pa se svi odlično poznajemo. Takmičenja dugo traju, tako da smo postali dobri prijatelji i stalno smo u kontaktu. Stekao sam prijatelje iz čitavog svijeta kroz odbojku. Zaista prelijepo iskustvo koje me nadahnjuje i ispunjava. Koliko god bilo stresno, toliko je i lijepo, jer smo upoznali razne zemlje i kulture. Organizatori često žele da nam pokažu sve najbolje i imamo mogućnost da obiđemo brojne znamenitosti.

GLAS: Govorili smo o najtežem meču, a kad ste se osjećali najljepše u svojoj ulozi?

OVUKA: Najsvježije iskustvo svakako je sa Svjetskog prvenstva i utakmice Filipini - Iran. Ta utakmica je pružila sve ono što naš sport čini tako lijepim. Odigrana je u prepunoj SM Areni, mislim da je bilo više od 16.500 gledala. Prelijepo navijanje, izuzetno uzbudljiv meč koji je riješen u petom setu, 22:20. To je nešto što se pamti. Takođe, Italija  ima posebnu draž. Suditi njihove derbije je prelijepo. Italija je kolijevka odbojke sa sjajnom tradicijom. Derbiji poput Peruđa - Modena, Lube - Trento, a sve sam to sudio, donose posebne emocije. Taj italijanski duh koji se osjeti na terenu i tribinama je zaista nešto u čemu svi uživamo.

Zagrljaj s Majom

GLAS: Tokom karijere ste često sudili odbojkašima iz regiona. Kako oni reaguju kad vas vide među sudijama?

OVUKA: Sudija mora da bude služben u kontaktu sa svima prije, tokom i nakon meča. Pozdravite se s igračima i to je to. Međutim, prošle sezone u Ligi šampiona desio se simpatičan događaj. Na meču u Njemačkoj između Štutgarta i Skandićija prišla mi je Maja Ognjenović i kazala: "Moram da te zagrlim, a ovi nek pišu šta hoće". Mislim da oni imaju sigurnost da ću svoj posao obaviti maksimalno odgovorno i da su onda mirni s te strane.

Podrška iz Srbije

GLAS: Odbojkaški savez Republike Srpske je od samog početka imao veliku pomoć i podršku braće iz Odbojkaškog saveza Srbije.

OVUKA: Udruženje sudija Odbojkaškog saveza Republike Srpske je od starta kroz ratne i poratne godine imalo nesebičnu podršku kolega iz Odbojkaškog saveza Srbije. Bukvalno su uvijek bili tu za nas. Oni su imali najbolje međunarodne sudije, poput Dejana Jovanovića i Zorice Bjelić, koji se nisu štedjeli i pružali su nam ogromnu pomoć. Prenijeli su nam svoje iskustvo i znanje i zahvaljujući njima sam i ja došao do mjesta gdje sam sad.

Najbolji kad su neprimjetni

GLAS: Koji su preduslovi da bi se uspješno bavili ovim poslom?

OVUKA: Kad je naš poziv u pitanju, volio bih da apostrofiram da na početku karijere sudija mora da bude svjestan činjenice da je on na posljednjem mjestu kad je u pitanju meč i sportska manifestacija. Pri tome ne umanjujem naš značaj, vrijednost i kvalitet, već sudija  mora da shvati da je tu zbog igrača. Igrači su na prvom mjestu, a mi smo praktično servis koji treba da pomogne da meč bude na najvišem nivou od igre do samog suđenja. Kad sudija to shvati, na dobrom je putu da uđe u profesionalne vode. Nekad su problemi sujeta i ego, a svi smo ljudi i to imamo. Kad najbolje odradimo svoj posao, praktično smo neprimjetni, to je težak dio za prihvatiti. Svi očekujemo, kad se bavimo nekim poslom, da dobijemo potvrdu svog dobro obavljenog posla, ali to kod nas nije slučaj. Kad obavimo posao kako treba, niko nas ne primijeti. Prosto je to tako i s tim se pomirimo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.