Odbojkaški sudija Siniša Ovuka sabrao utiske završene sezone: Godinu iz bajke zaokružio na Evrovoleju

BANjALUKA - Iza najboljeg odbojkaškog sudije u BiH, ali i šire, Siniše Ovuke je sezona koju će i te kako upamtiti, jer je opet dobio povjerenje da sudi na najvišem nivou, a dobro urađenim poslom dodatno utabao put ka narednim izazovima.

Banjalučanin je dijelio pravdu u polufinalu Lige šampiona, a zatim je prvi put imao priliku da se oproba i na Evropskom prvenstvu za odbojkaše. Grupnu fazu odradio je u Estoniji, a potom osminu finala i četvrtfinale u Češkoj.

- Kada se okrenem iza sebe, mogu da kažem da je ovo bila zaista uspješna godina. U završnici Lige šampiona sudio sam italijanski derbi Modena - Peruđa i to je, što se kaže, “best of”, poslastica. Potom sam dobio priliku u polufinalu na meču Zenit - Zaksa kao drugi sudija i to je sigurno kruna klupske karijere - kazao je Ovuka.

Potom je uslijedila mala pauza tokom ljeta i priprema za prvenstvo Starog kontinenta.

- Prethodno sam na kontinentalnim šampionatima dva puta sudio odbojkašicama, a EP za muškarce je možda i najteže za nas arbitre, jer se na njemu skupi esencija kvaliteta. Tome u prilog ide i činjenica da je Francuska aktuelni olimpijski šampion, Poljska svjetski, a Italija evropski. Iako nikada nisam u potpunosti zadovoljan, jer smatram da uvijek može bolje, bez lažne skromnosti mogu da kažem da sam dobro uradio posao. Pritisak je bio ogroman, bilo je dosta iznenađenja tokom prvenstva, ali čini mi se da je zaključak stručne javnosti i nas samih da smo položili test - naglasio je Ovuka.

Njegovo putovanje sa pištaljkom u ruci počelo je sada već davne 1997. godine i od tada je postepeno krčio put, išao stepenicu po stepenicu, te stigao do elite. Zato je prirodno pitati šta mu je sljedeći cilj, jer je ostalo malo onoga što u svom zanatu nije dostigao. Svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre, priznaje, jesu potajne želje, ali ne dozvoljava da postanu opsesija. Ističe da čvrsto stoji na zemlji, te malim, ali sigurnim koracima korača kroz karijeru, kao što je do sada činio.

- Slagao bih kada bih rekao da nemam ambicija, ali nastojim da ne budu prevelike da mi stvore pritisak. Kada se probudite sa mišlju da ste najbolji, onda ste u problemu. Sve dok prepoznajem slabosti na kojima bih trebalo da radim, mogu se nadati nečem sljedećem. Sudio sam na svjetskim prvenstvima za mlađe kategorije, samo nisam na seniorskom i na Olimpijskim igrama. Godinama smo limitirani do 55, tako da imam još 15 godina “fore” i realno je očekivati naredni korak. Kada uzmemo u obzir da dolazim iz zemlje koja na odbojkaškoj mapi nema veliku težinu, smatram da je ovo do sada kao bajka. Zaista uživam u svakom momentu - naglasio je jedan od najmlađih sudija u elitnoj evropskoj kategoriji.

Iako je punopravni član tog društva, napominje da uvijek ima prostora za napredak.

- Svako ko je realan u poslu kojim se bavi vrlo je svjestan grešaka koje su sastavni dio zanimanja. Imamo priliku da koristimo “video ček” i on je pravi pokazatelj kako ljudsko oko nije savršeno. Razgovori sa iskusnijim kolegama mnogo pomažu. Takođe, pomaže mi i gledanje vrhunskih utakmica. Na neki svoj način tražim metode kojima ću doći do mentalne stabilnosti da budem maksimalno koncentrisan. Meni lično pomaže fizički trening, jer da bih bio mentalno fokusiran, tijelo mora da bude na 100 odsto - smatra Ovuka.

Korišćenje tehnologije olakšalo je posao sudijama i mogućnost donošenja pogrešnih odluka svelo na minimum, ali ih je u istom trenutku stavilo na jednu vrstu testa koji može da im nametne dodatni pritisak. Nije se lako nositi sa situacijom kada “video ček” pokaže da je sudija pogriješio, posebno ako se to desi nekoliko puta u meču.

- Vrhunski sudija mora u sekundi da prihvati svoju grešku i to potisne sa strane kako bi nesmetano nastavio da radi svoj posao. Ukoliko uspije da se izbori s tim, na dobrom je putu, ako se desi suprotno, u velikom je problemu. Svi su svjesni da nijedno ljudsko oko ne može da u milimetar vidi gdje je pala lopta poslije servisa ili smeča od 120 kilometara na sat. Međutim, kada su očigledne greške, onda je to teret. Na vrhunskom nivou svaka greška je vrlo skupa, jer sve dobro urađeno do tada se brzo zaboravlja. Zato je jedino ispravno da na svaki naredni meč gledate kao na ključni i spremite se što je bolje moguće - zaključio je Ovuka.

Temelj udarili instruktori iz Srbije

Posebnu zahvalnost Ovuka i njegove kolege iz Udruženja sudija Republike Srpske duguju kolegama iz Srbije koji su im nesebično pomogli.

- Imali smo privilegiju da u vremenima kada se razvijao OSRS i naše udruženje učimo od najboljih. Na seminare su nam dolazili najbolje međunarodne sudije iz Srbije Dejan Jovanović nakon OI u Pekingu i Zorica Bijelić nakon OI u Londonu. Već godinama imamo odličnu saradnju sa OSS i Udruženjem sudija Srbije i to su početni koraci kako se stvarala baza naših sudija - kazao je Ovuka.

Povratak publike

Cijela prošla klupska sezona odigrana je bez publike, pa Ovuka ističe da je u Kazanju na polufinalu Lige šampiona imao prilično čudan osjećaj kada je poslije dugo vremena škripu patika zamijenilo navijanje.

- Malo smo se odvikli od toga, kako odbojkaši, tako i mi. Ipak, sve je došlo na svoje na EP u Talinu, gdje su tribine bile popunjene do posljednjeg mjesta. Koliko god to sudiji možda i podiže adrenalin, sa druge strane to je ono zbog čega se bavimo ovim poslom. Tu smo zbog publike, da pružimo predstavu. Pritisak je veći, ali nas to drži spremnijim i budnijim - rekao je Ovuka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.