Najljepša priča o Bišini

ŠEKOVIĆI - Bišina...odakle početi? Te, 2024. u Bijeljini sam otrčao svoju prvu "OCR Tavna" 17 km trku na nagovor Bojana.

Nakon toga prolazi određen period, dolazi 26. april 2025. godine i prijavim Cer 15 km, nikog nema sa mnom, odem sam pogubljen da vidim kako to sve izgleda. Do kraja godine odem na još trka, ne znam tačno koliko. I cijele 2025. godine me ljudi u Šekovićima pitaju, gdje to ideš ti, šta to ti radiš, kud to trčis kroz blato, 'vako 'nako. 

Miladin me nakon par trka pita jesi dobar, otkud to? Reko nemam pojma, dobra brate energija među ljudima, odmoriš glavu, upoznaš nove ljude, čisto zdravlje, kako fizičko, tako mentalno, stvarno moraš doći da vidiš, pokažem mu par slika, snimaka i kaže on meni: "Bi l’ to mogli mi u Šekovićima"? Pa, rekoh mu što ne bi, mogli probati. Kaže on: "Vidi ti malo raspitaj se kako šta funkcioniše, zamisli nešto po tvom, pa ćemo finansije nekako naći ako nije puno..." 

I ja od naredne trke ne idem kao trkač, nego idem da gledam gdje prolazi kabal od struje, gdje stoji ovaj što vodi program, gdje bude parking, kako izgleda startni paket, kakva je vrsta promocije, gdje šta stoji, kako izgledaju okrepne stanice, šta je to što može privući nekog trkača da dođe u Šekoviće, od amatera do profesionalca. 

I tako 17.avgusta 2025. godine napravim na "Instagramu: anketu i pitam svoje pratioce "Trejl trka Bišina?“, dobar dio odgovori „da“. 

Napravim instagram profil, krenem da precizno "zapraćujem“ ljude koji se bave trčanjem, trail trke u regionu, pa uđem u lajkove njihovih objava pa "zapraćujem“ još ljudi i još…i objavljuj svašta nešto iz prirode, pa svako malo u Bišinu da snimim koji kadar dronom, pa telefonom dok trčimo Bojan, Miloš, Rano, Miro, ostali i ja, sa Šonetom i džipom hodaj traži mogućnosti za staze, razmišljaj kud bi šta moglo, ispituj lovce što hodaju po Bišini kako, gdje, šta, obilazi sam, obilazi sa ovima što trče, traži solucije i nešto se stvori u glavi slika kakve bi staze mogle biti. I tako dođe vrijeme da se moraju prijave otvoriti trke. 

Otvorili smo zvanično prijave za trku, 18. jul, pretoplo, šta ću, prva godina, svi dobri datumi za organizaciju trke su popunjeni. Jul je mjesec sa mnogo godišnjih odmora, mnogo planova za more i slične destinacije, rizik veliki zbog broja ljudi koji će doći. Pita me Miladin: "Šta očekuješ, koliko ljudi"? 

Rekoh: "Brate 150 da dođe na trku za prvu godinu biće više nego dobro iskreno, malo smo mi mjesto, slabo ko zna za Šekoviće, pogotovo iz većih gradova, kad vide da imaju dva sata iz Beograda i dva i nešto iz Novog Sada, da ne pričam o daljim gradovima, daj Bože da će doći". Kaže on meni: "Dobro guraj, pa koliko god bude za prvu godinu dobro je". 

Da skratim, ukupan broj prijavljenih 445. – ukupan broj "proknjiženih“ (oni koji su uplatili kotizaciju i obezbjedili sebi startne pakete) 342. 

Realno, niko nije očekivao, javljaju se Rajičević, Vučković, Nenad Ristić koji je porijeklom iz Ristića, prezime Pavlović (Miloš i Aleksandar), Stevanović, potvrđuju dolazak... Ne ističem nikoga u smislu da mi je njihov dolazak važniji od bilo čijeg drugog, nego su to ljudi koji iza sebe imaju veliki broj trka i kada im počne sezona, oni biraju gdje će otići, jer je sve isplanirano unaprijed kod njih, i taj momenat sam iskoristio da objavim da oni dolaze, kako bi ostali trkači na osnovu njihovog dolaska zaključili da se radi o nečemu što vrijedi da se dođe...

Svakako sam odužio jer sam i sada pod utiskom, uglavnom bilo je preko 1000 ljudi na cijeloj manifestaciji, oko 300 takmičara je prošlo kroz cilj, preko 90 djece je uzelo učešće u programu predviđenom za djecu, u organizaciji ne znam koliko je ljudi učestvovalo, jer ova trka nije ni moja, niti Opštinska, niti bilo čija, ova trka i Bišina su svih Šekovića, govorim ovo jer je veliki broj njih se konstantno javljao da pomogne šta treba da se radi, i to je ono što hoću za kraj da ostavim.

Dvije velike akcije čišćenja, jedna akcija postavljanja klupa i betoniranje istih, mnogo odlazaka u Bišinu da se mete, grabi, struja obnavlja, voda osposobljava, uređuje ponovo – tim ljudima se ne mogu odužiti, nikoga od njih nisam zvao da se mora ići ili da nekoga molim da ide, svako je došao i donio svoju i motorku i trimer i prije svega dobru i iskrenu volju, vjerujući da će od ove trke biti nešto. I to nešto je aman došlo. 

Najvažnije da su svi zdravstveno dobro prošli, sve ostalo uzimamo u razmatranje i spremni smo da ispravimo greške za narednu godinu, a ono dobro da pokušamo sačuvati ili podići na viši nivo. Hvala vam svima od srca.

Zahvalnost Miladinu koji me prije svega kao prijatelj u svemu podržao, apsolutno, pa tek onda kao neko ko mi daje priliku i mogućnost da mogu bilo šta od ideje sprovesti u djelo. 

Zahvalnost Danijelu Dragičeviću koji je sve ovo podržao nije postavio nijedno pitanje. Zahvalnost svakom koji je minut potrošio u organizaciju ove trke, bilo ih je što su trčali sa mnom prije svega, što nisu spavali zajedno sa mnom, što su ranili zajedno sa mnom, što bili nervozni zajedno sa mnom, što su vrištali zajedno sa mnom u šumi, što su dolazili bez poziva da pomognu, svaka djevojka koja je uzela učešće bez ikakvog pitanja šta treba da se radi, svaki građanin Šekovića koji je dao svoj doprinos, zato ponavljam, ova trka i Bišina su svih Šekovića.

Iz pera Petra Vlačića, organizatora "Bišina trejla".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.