Mirko Petričević, prvi najbolji sportista Bosanske Krajine 1955. godine: Olimpijske igre nedosanjan san

Gospodska ulica je sinonim za Banjaluku. Upravo je u toj ulici rođen Mirko Petričević Piki sinonim za akciju "Glasa Srpske", "Izbor deset najboljih sportista Republike Srpske".

Te davne 1955. godine gimnastičar iz Banjaluke je dobio prestižnu nagradu, proglašen je za najboljeg sportistu tadašnje Bosanske Krajine u izboru "Krajiških novina". Tada je počela da se piše sportska istorija koja ove godine doživljava pisanje svoje 56. stranice.

Petričević je čovjek koji pored svih uspjeha i mogućnosti nije zaboravio svoj grad i bez kojeg ne može da živi. Gimnastika, rad sa mladima i fizičko vaspitanje su život ovog velikog sportsmena i džentlmena.

* GLAS: Bili ste jedan od najboljih gimnastičara u eks-Jugoslaviji. Kada ste počeli da se bavite ovim sportom?

PETRIČEVIĆ: Sa svojih šest godina prvi put sam otišao u salu Sokolskog doma. To se može nazvati početak bavljenja gimnastikom jer sam osjećao da sam za taj sport. Poslije Drugog svjetskog rata gimnastika je, pored fudbala i atletike, bila najdominantniji sport.

* GLAS: Godine 1952. ispunila Vam se želja da upišete Državni institut za fiskulturu u Beogradu. Dok ste studirali, kako ste uspijevali da se uspješno bavite gimnastikom?
PETRIČEVIĆ: Pa, uslovi u kojima sam trenirao u Beogradu bilu su izvrsni. Bio sam kandidat za tadašnju reprezentaciju. U Beogradu su od mene tražili da se takmičim za njihove klubove, ali to nisam mogao da prihvatim jer i tada, kao i sada, volim Banjaluku. Kao student sam išao na mnoga takmičenja u Evropi i bilježio dobre rezultate.

* GLAS: Tri godine kasnije, 1955. proglašeni ste za najboljeg sportistu Bosanske Krajine. Koliko Vam je značilo to priznanje?

PETRIČEVIĆ: Baš u tom periodu sam došao u Banjaluku iz Beograda. Sa drugovima sam šetao po gradskim ulicama, da bih sasvim slučajno, u novinama, vidio svoju sliku i informaciju da sam proglašen za najboljeg. U to vrijeme nije bilo svečanosti, ni manifestacija kao u današnje vrijeme. Pehar za najboljeg sam primio naknadno.

* GLAS: Već sljedeće godine bili ste kandidat za Olimpijske igre u Melburnu. Ipak niste otišli?

PETRIČEVIĆ: Poslije takmičenja koje je održano u Osijeku postao sam kandidat za Olimpijske igre. Skoro dva mjeseca bili smo na pripremama u Kranju i Bledu, da bi nam sedam dana prije polaska u Melburn bilo rečeno da novca nema za gimnastiku. Svi samo bili razočarani. Olimpijada je vrhunac svakog sportiste, pa ostaje žal zbog toga što nisam nastupio na najvećoj svjetskoj sportskoj smotri.

* GLAS: Nažalost, gimnastika u Banjaluci je više nego zaboravljena. Da li postoji mogućnost da se takvo stanje promijeni?
PETRIČEVIĆ: U posljednje vrijeme sa prijateljima pokušavam da vratim gimnastiku na pravi put u "krajiškoj ljepotici". Nadam se da bi u skorije vrijeme moglo biti nešto od tog našeg projekta i da će u Banjaluci zaživjeti ponovo ovaj sport.

* GLAS: Državni institut za fiskulturu završili ste 1959. I pored velikih i sjajnih mogućnosti, Vi ste se ipak vratili u rodni grad?

PETRIČEVIĆ: Tačno je da sam se vratio. U Beogradu su mi nudili posao asistenta na fakultetu. Međutim, naglasio sam da bez svoga grada ne mogu da živim. Dobio sam posao u Srednjoj tehničkoj školi u Banjaluci i tu proveo čitav radni vijek. Uvijek sam se trudio da djecu izvedem na pravi put.

* GLAS: Predavali ste velikim i uspješnim sportistima. Možete li nabrojati nekoliko imena?

PETRIČEVIĆ: Kada bih nabrajao sve, trebalo bi mi mnogo vremena. Spomenuću nekoliko imena: Abas Arslanagić, Miroslav Nikić, Jerolim Karadža... te mnogi košarkaši, rukometaši, fudbaleri...

* GLAS: Imali ste više nego uspješnu karijeru. Čime se bavite sada u slobodno vrijeme?

PETRIČEVIĆ: I sada dnevno prošetam po četiri-pet kilometara. Na Radiju Republike Srpske imam emisiju pod nazivom "Sportski vremeplov". Svake subote našim građanima donosim neku novu sportsku priču, a ujedno i evociram uspomene.

* GLAS: Bili ste organizator Malih olimpijskih igara. Šta one predstavljaju za mlade sportiste?

PETRIČEVIĆ: To je nešto veoma značajno za mlade sportiste. Mislim da kroz to svi moraju da prođu, jer za budućnost sporta je to veoma bitno. Iz kvantiteta se uvijek mogao dobiti kvalitet.

* GLAS: Kako gledate na postojeće stanje u sportu?

PETRIČEVIĆ: Sport više nije kao nekada. U moje vrijeme on je predstavljao zabavu, i nije bilo novca. Sada su se stvari promijenile. Svi gledaju tu materijalnu stranu, i što bolje da iskoriste neki svoj kvalitet. Mislim da je tu sport mnogo izgubio. Kada samo čujem koliki se novac vrti trenutno u svijetu sporta, ne mogu da povjerujem.

* GLAS: Šta biste poručili mladim generacijama koje predstavljaju budućnost?

PETRIČEVIĆ: Mladima bih poručio da se bave sportom. Svaki čovjek bi trebalo jedan dio mladosti da posveti sportu. On prije svega predstavlja zdravlje, pa onda sve ostalo.

* GLAS: Kako popraviti trenutno stanje u sportu?

PETRIČEVIĆ: Danas sport zavisi od više faktora. Vrijeme koje je došlo pokazuje da je prva i osnovna stvar novac. Treba obučiti stručne kadrove. Vrhunski sport zahtijeva puno vremena i odricanja, na šta mladi danas nisu spremni.

* GLAS: Fudbaleri i rukometaši Borca su se posljednjih sezona probudili, Igokea je izborila plasman u NLB ligu... Po Vama, da li se sport u Srpskoj vraća na veliku scenu?

PETRIČEVIĆ: To su ohrabrujući rezultati, ali predstoji nam još mnogo rada i prolivenog znoja. Treba ići stepenicu po stepenicu, sigurnim korakom. Nadam se da će sve više sportista i sportskih kolektiva iz Republike Srpske u budućnosti imati uspjeha na međunarodnoj sceni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.