Foto: Milica, Nole i rukometna renesansa
Sportska 2012. godina donijela je navijačima dosta uzbuđenja, a bez dileme, obilježili su je teniser Novak Đoković, tekvondistkinja Milica Mandić i rukometna renesansa obje selekcije.
Potpuno neočekivano, gotovo iz sjenke, ove godine u orbitu se vinula Milica Mandić, a tekvondo je postao sport o kojem se priča u Srbiji.
Djevojka za koju je prije Olimpijskih igara u Londonu malo ko čuo i u Beogradu, donijela je Srbiji jedinu zlatnu medalju sa najveće sportske smotre na svijetu. Zahvaljujući njenom uspjehu, klinci, ali i odrasli u Srbiji i Republici Srpskoj sada sve više znaju šta je tatami i kako se boduje koji udarac u tekvondo mečevima.
- Hvala ovom divnom sportu za sve što mi je pružio. Treniram tekvondo već deset godina, postala sam olimpijska šampionka i nadam se da ću tako nastaviti, bar još deset, odnosno na dve olimpijade - poručila je Mandićeva.
Iako nije ponovio prethodnu sezonu, Đoković je i u 2012. godine ostvario velike uspjehe, a drugu godinu zaredom završio je kao prvoplasirani na ATP listi. Srpski teniser već na početku godine odbranio je titulu na Australijen openu u Melburnu, a sezonu je završio trijumfom na Mastersu u Londonu. Između ta dva uspjeha “stale” su i titule u Šangaju, Pekingu, Majamiju i Torontu.
Vjerovatno najveći neuspjeh, ako se o takvoj kategoriji može uopšte pričati u slučaju Novaka Đokovića, predstavlja činjenica da nije osvojio medalju na Olimpijskim igrama u Londonu, a tu negdje je i poraz od Rafela Nadala u finalu Rolan Garosa. On je u meču za bronzanu medalju na Olimpijskim igrama doživio poraz protiv Argentinca Huana Martina del Potra. Đoković je dobio priznanje i za ITF tenisera godina, a društvo mu je pravila i Amerikanka Serena Vilijams.
- Bila je ovo veoma duga sezona, isto kao i prethodna. Obe sam odigrao na veoma visokom nivou. Nisam bio siguran kako će sve izgledati nakon neverovatne 2011. godine, ali sam znao da moram da iskoristim trenutke kada igram najbolji tenis u životu. Tokom cele sezone ostvario sam mnogo uspeha, uz nekoliko razočarenja na velikim turnirima - kazao je Đoković.
Veliki uspjeh srpskog sporta u godini na izmaku predstavlja i prava renesansa rukometa. Dugo godina je ovaj nekada trofejni sport bio u zapećku, ali su najprije muškarci, a potom i ženska selekcija vratili vjeru u rukomet u Srbiji.
Izabranici Veselina Vukovića su u januaru u Beogradskoj areni “zapalili” publiku i bodreni nevjerovatnom podrškom s tribina došli do srebrne medalje na Evropskom prvenstvu. Ujedno, ekipa je izborila plasman i na OI, prvi put poslije 12 godina. Nažalost, Srbija je stala na posljednjem koraku, pošto je u finalu EP ipak zasluženo slavila selekcija Danske. Možda i važnije od rezultata, rukomet se ponovo vratio u modu, evidentno je da ima budućnost, a najmlađi su počeli napamet da uče sastav tima koji na terenu predvodi kapiten Momir Ilić.
- Želeli smo medalju, dobili smo srebrnu. Mnogo sam očekivao pre ovog prvenstva, a ciljeve smo i prevazišli. Finale nismo odigrali kako smo želeli i zbog toga ostaje mali žal - rekao je Ilić poslije poraza u finalu EP.
Ništa slabiji rezultat nije zabilježila ni ženska selekcija, koja je takođe na EP u Beogradu ušla u polufinale i napravila najveći uspjeh otkad se nacionalni tim takmiči pod zastavom Srbije.
Priča o uspjesima srpskog sporta na kraju godine ne bi bila potpuna kada u njoj ne bi bilo i vaterpolo reprezentacije. Već početkom godine izabranici Dejana Udovičića osvojili su titulu evropskog prvaka na šampionatu u Ajndhovenu, a tome su pridodali i bronzanu medalju na OI u Londonu.
- Ovo je nagrada za veliki trud. Celo leto teško smo i naporno radili. Bilo bi nezasluženo da smo se u Beograd vratili bez medalja. To su vrhunski asovi, kvalitetni ljudi i čast mi je što radim sa njima - kazao je selektor Udovičić posle osvajanja bronze u Londonu.
Nažalost, mrlju na uspehe vaterpolista, bacio je sukob selektora Udovičića i ljudi iz Vaterpolo saveza Srbije koji je rezultirao odlaskom trofejnog stručnjaka.
Svakako da ne treba zaboraviti niti potcijeniti uspjehe strijelaca Ivane Maksimović i Andrije Zlatića na olimpijskim igrama.
Ivana, kćerka Gorana Maksimovića koji je na OI u Seulu 1988. godine osvojio zlato u gađanju vazdušnom puškom uspjela je da dođe do srebrne medalje u Londonu takođe u gađanju vazdušnom puškom. Ivana će ostati zapamćena kao osvajač 100 medalje za Srbiju na ljetnjim OI (računaju se medalje Kraljevine Srbije, Kraljevine SHS, FNRJ, SFRJ, SRJ, SiCG).
Zlatić se okitio bronzanom medaljom u gađanju vazdušnim pištoljem i tako Srbiji donio prvu medalju na ovogodišnjim OI.
Ni 2012. godine nije mogla da prođe bez loših stvari, a za to su, bili zaduženi fudbaleri. Mlada reprezentacija Srbije koja je veći dio kvalifikacionog ciklusa za EP odigrala na visokom nivou, izgubila je od Engleske u dvomeču baraža koji, nažalost, nije obilježio sport. Slike poslije revanš meča u Kruševcu, na kojima se vidjela opšta tuča igrača, ali i članova stručnog štaba, obišle su cijeli svijet, a srpski fudbal još jednom stavile na stub srama. Englezi su se čak žalili da su navijači vrijeđali njihove igrače na rasnoj osnovi, ali je Srbija na kraju dobro prošla sa samo jednom utakmicom igranja pred praznim tribinama i novčanom kaznom od 80.000 evra. Po nekoliko mečeva suspenzije zaradili su pojedini igrači, ali je ovakav ishod odličan s obzirom na ono što se očekivalo.
Ženska teniska reprezentacija Srbije napravila je ogroman uspjeh plasiravši se u finale FED kupa, ali nije uspjela da ode do kraja. Jelena Janković, Ana Ivanović, Bojana Jovanovski i Aleksandra Krunić morale su da čestitaju selekciji Češke koja je početkom novembra na domaćem terenu u Pragu slavila ukupnim rezultatom 3:1. Na putu do finala Srpkinje su u prvom kolu pobijedile Belgiju sa 3:2 da bi u polufinalu bile bolje od Ruskinja u Moskvi ponovo sa 3:2.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.