Mihajlović zaplakao na kućnom pragu

Borovo Selo - Sa suzama u očima Siniša Mihajlović prvi put nakon 25 godina kročio je na kućni prag u Borovu. U strogoj tajnosti, prerušen da ga niko ne prepozna, proslavljeni srpski fudbaler, a sada trener italijanskog Milana, posjetio je rodnu kuću, u kojoj nije bio od rata 1991. godine.

- Ništa me više tamo ne vuče. Sećam se Vukovara kakav je bio u vreme moje mladosti i odrastanja. Želim da sačuvam u sećanju te slike, a ne slike razrušenog grada - rekao je Mihajlović svojevremeno na pitanje da li će se vratiti u rodni grad.

Međutim, zov rodnog mjesta jači je od svega. Siniša se na put u Hrvatsku odlučio nakon što je tri noći zaredom sanjao mjesto u kojem je proveo djetinjstvo. Mihajlović je u ponedjeljak u prijepodnevnim časovima u pratnji brata i kuma stigao u Vukovar. Nosio je kapu i naočare, pa ga gotovo niko nije prepoznao. Prvo je posjetio rodnu kuću, a koliko je to bilo emotivno, govori činjenica da je zaplakao na kućnom pragu. Nakon toga je otišao u osnovnu školu koju je pohađao i jedva se suzdržao da ne zaplače kada je sjeo u klupu u kojoj je proveo školske dane. Otišao je i na stadion lokalnog kluba Borovo, gdje je prvi put zaigrao fudbal, a u rodnom mjestu zadržao se čitav dan. Bio je mnogo srećan što je nakon toliko vremena kod kuće, a koliko mu znači ova posjeta, govori činjenica da je odgodio obaveze koje ima u italijanskom klubu.

U svojoj biografiji "Božja levica" koju je 2012. godine napisao Miroslav Gavrilović navodi koliko su mu teško pala dešavanja na prostorima bivše Jugoslavije.

- Pod mojim pritiskom roditelji su spakovali najnužnije stvari i doselili se u Beograd. Priključio nam se i brat Dražen. Posle je do nas stigla vest da je naša kuća u Borovu minirana i da je neko ispalio metak u moju sliku na zidu. U tom groznom činu bilo je određene simbolike, poruka je bila više nego jasna - stoji u Mihajlovićevoj biografiji.

Pokazao koliki je čovjek

Mihajlović je dugo razmišljao ko je i zašto pucao u njegovu i bratovu sliku na zidu kuće i čiji je interes bio da kuća bude minirana.

- Ta pitanja su me proganjala dok napokon nisam saznao istinu. To je učinio Stipe, jedan od mojih najboljih drugova iz detinjstva, kojeg sam doživljavao kao brata. Videli smo se 2000. godine u Zagrebu. Došao je u hotel i pitao me da li sve znam. Priznao mi je da je zapalio kuću, ali i spasao moje roditelje. Oprostio sam mu - napisao je Mihajlović u svojoj biografiji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.