Marković: Katar mi je suđen, Borac je imao tim za velika djela

KATAR - Katar je bio suđen rukometnom treneru Draganu Markoviću. Sa reprezentacijom BiH izborio je prvi odlazak na Svjetsko prvenstvo upravo u ovu zemlju, a onda je tek iz trećeg pokušaja došao da vodi jedan od najpoznatijih klubova u ovoj zemlji.

.Marković je tokom karijere najviše radio u Njemačkoj, a pored toga s puno uspjeha je vodio banjalučki Borac koji je tad igrao i regionalnu SEHA ligu i borio se za titulu u prvenstvu BiH. Na Izboru 10 najboljih sportista Republike Srpske dobio je priznanje za ambasadora sporta Republike Srpske i upravo to pokazuje u Kataru.

Sad se skrasio u ekipi Al Sad. Zanimljivo je da je tek nakon trećeg poziva završio u ovoj zemlji.

- Neočekivano sam otišao u Katar. Klubovi iz ove zemlje su me zvali još od Svjetskog prvenstva 2015. godine. Već tad su željeli da me angažuju, a drugi put nakon godinu dana. Odbijao sam te ponude jer sam u tim trenucima već radio u reprezentaciji BiH i nisam mogao da paralelno radim dva posla, posebno zbog prevelike daljine. Ali oni nisu odustajali i, eto, na kraju sam popustio i došao prošle sezone u Al Sad koji je, inače, jedan od najpoznatijih timova u ovoj zemlji i važi za kraljevski klub -  istakao je Marković.

Prva sezona je donijela kvalitetne rezultate, što je odmah donijelo i nastavak saradnje.

- Prošle sezone smo zaista imali nekoliko dobrih partija u kojima smo iznenadili bogatije klubove i ostvarili smo dobre rezultate. Uspjeli smo da savladamo šampiona, da favoritima pomrsimo račune. Iako nisam planirao da ostanem, ljudi u klubu su bili zadovoljni mojim radom i nastavili smo saradnju. Na startu mi je zaista pomoglo i to što ima dosta naših ljudi u Kataru, a i u rukometnim klubovima. Mene su dočekali Goran Ocvirek, koji je dugo u klubu, i pomoćnik u klubu Samir Andelija, koji je radio kod nas u BiH. Bilo je to odmah lakše jer su me uputili u kvalitet lige, način igranja - dodaje trener.

Ono što je veoma važno je činjenica da su treneri iz našeg regiona kao i igrači ostavili sjajan trag.

- To je umnogome olakšalo naš dolazak ovdje i traži da ostanemo na tom vrhunskom nivou jer su rijetke zemlje koje daju prednost našim trenerima u odnosu, na primjer, na Špance. Ali Danijel Šarić je kao član reprezentacije i golman u mom sadašnjem klubu ostavio sjajan trag. Bio je tu i Kiril Lazarov. Veselin Vujović je takođe radio u ovom klubu, tako da vjeruju u naš rad i kvalitet. Sad je on selektor Katara. Ima tu još trenera iz regiona, Danilo Brestovac radi odlično kao i Goran Džokić,  odskora je tu i  Darko Tavrić - rekao je trener.

Sjajni stručnjak priznaje da je i sam bio iznenađen kvalitetom rukometa u ovoj zemlji, gdje pravo nastupa imaju samo dva stranca.

- Ovdje se igra ozbiljan rukomet. Imaju četiri tima koji imaju sjajne budžete i nakon toga su dva-tri tima koji mogu da svakog iznenade, a među njima je i moj tim. Ono što je kod njih karakteristično je da imaju dosta kupova. Igraju se tri kupa, jedan je završen. Odigrali smo Kup Federacije i u njemu smo zauzeli peto mjesto. Igra se prvo ligaški pa se onda razigrava za plasman. Igraju se još Kup Katara i Kup Emira, dok je između toga i prvenstvo. Trenutno je moja ekipa pri vrhu, imamo skor 3-2, a sad, na početku februara, će se nastaviti ligaški dio takmičenja - poručio je Marković.

Uslovi za treniranje su odlični u Kataru, ali je problem ograničenje broja stranaca.

- Za moj ukus domaći igrači su previše ležerni, malo su, da tako kažem, polijeni jer imaju zaista sve uslove da napreduju. Vrhunske uslove, izuzetno kvalitetne trenere, plus želja je saveza da stvaraju igrače, ali očigledno je da im to i ne odgovara, da su malo i zbog dobrih ugovora uljuljkani. Nastojimo da to promijenimo jer imaju talenta. Svaki tim ima svoju dvoranu u kojoj trenira, zatim teretanu, a mečevi se pretežno igraju u jednoj superluksuznoj dvorani, tako da je i to jedna od zanimljivosti da se liga igra praktično u jednoj hali. Dozvoljena su dva stranca upravo kako bi domaći igrači napredovali - istakao je trener.

Na početku sezone bio je velika podrška i za bivšeg rukometaša Borca Luku Kneževića koji igra za Al Kor. Mladi rukometaš je bio kod banjalučkog trenera na početku dok se nije snašao u klubu.

- Zahvalio mi je za gostoprimstvo tako što me pobijedio u posljednjem odigranom kolu, ha-ha-ha. Odigrao je baš dobar meč i drago mi je zbog njega što napreduje. Mislim da ljudi potcjenjuju ovu ligu dok je ne upoznaju i dok ne vide kakvi treneri ovdje rade. Nije to samo u rukometu, gdje ima zaista odličnih stručnjaka, već i u ostalim sportovima. Moj klub Al Sad je dio sportskog društva, a trener Fudbalskog kluba je legendarni Roberto Manćini, dok igra Roberto Firmino - istakao je bivši selektor BiH.

Marković ističe da se lako privikao na Katar i da mu visoke temperature nisu problem.

- Samo su tri mjeseca ekstremno topla, to su jun, jul i avgust, a ja tad nisam tamo, tako da nisam to u potpunosti osjetio. Ovi zimski mjeseci su zaista idealni, temperatura mi odgovara kao i klima. Takođe, hrana je odlična, privikao sam se na nju i bez problema sam, uživam u tim trenucima. Ovaj nešto lakši ritam odigravanja utakmica mi možda i odgovara. Navikao sam se na to i nema tog pritiska. Katar je sjajna zemlja, imaju dijelove gdje je stara arhitektura kao i moderne dijelove u kojima imamo sve što trebamo - jasan je Marković.

Ove godine Rukometni klub Borac slavi dva vrijedna jubileja. Naime, navršava se 50 godina od osvajanja Kupa evropskih šampiona, kao i 35 godina od osvajanja Kupa IHF.

- To samo pokazuje kakav je velikan Rukometni klub Borac. Dva evropska trofeja treba da se obilježe kako treba. Mi smo se samoinicijativno okupili za 30 godina, sad mislim da ćemo opet to uraditi, da okupimo i one momke koji prvi put nisu bili s nama jer smo većinom ostali u odličnim odnosima. Mislim da ljudi nisu svjesni kakav smo mi uspjeh napravili te godine - rekao je on.

"Banjalučki vrtić" je osvojio Kup IHF 1991. godine, a često se govori samo o finalnim  utakmicama protiv CSKA Moskva. Mnogi zaboravljaju da su na putu do trofeja mladi igrači srušili i dva velika njemačka tima.

- Bili smo zaista sjajna generacija domaćih igrača koji su znali šta je Borac i radili smo veoma kvalitetno. Imali smo nekad malo čudne treninge, ha-ha-ha, ali smo imali takođe kvalitet, talenat i sportsku drskost. Na početku nas je trenirao Boro Golić koji nas je puno naučio. Zaista je sjajno kako je tad Borac znao da prepozna talenat. Na domaću bazu su dovedeni dobri mladi igrači željni dokazivanja. Zatim je sa nama kratko radio i legendarni Pero Janjić, a onda nas je preuzeo Velimir Petković. Treba napomenuti da smo mi te sezone ostali bez vrhunskih igrača Iztoka Puca i Patrika Čavara, tako da nam niko nije davao šanse, ali napravili smo strašan rezultat. Svi spominju to finale, ali mi smo na putu do trofeja savladali i njemačke timove Tusem Esen i Roštok, koji je ranije bio šampion DDR-a. Ali naša mladost je rušila sve prepreke. Bili smo prava porodica, ginuli jedan za drugog, a imali smo tu sreću da smo imali odlične mentore u Zlatanu Arnautoviću koji se aktivirao te sezone i odlično je branio, a takođe Zdravko Rađenović je tad prekinuo karijeru, ali je bio uz nas te sezone, puno nam je značilo njegovo iskustvo - kazao je trener.

Marković se sjeća kako je ekipa uspjela da savlada Tusem Esen u polufinalu iako je bila teško poražena u prvom meču (17-24).

- Bili smo mlada ekipa. Iako smo u prvom duelu ubjedljivo poraženi, imali smo osjećaj da možemo igrati protiv njih. To se pokazalo u revanšu, gdje smo uspjeli da nadoknadimo sedam golova razlike. Odigrali smo nestvaran revanš u kojem smo rivala zaustavili na samo 12 golova. Oni su nam dali po šest golova u oba poluvremena i onda je jasno kako smo odigrali taj meč. Malo nam je proradio inat jer su nas bili otpisali nakon tog prvog meča -prisjetio se bivši igrač Borca.

A u finalu ih je čekao CSKA i zvijezda u nastajanju Talant Dušebajev.

- Nakon što smo savladali prvog favorita Tusem Esen, dobili smo krila. Jednostavno, kad pobijediš takav tim, onda je jasno da možeš da igraš protiv svakog. Tako smo izašli protiv CSKA i dobili prvi meč 20:15. U revanšu smo doživjeli poraz 23:24 i osvojili trofej koji će kasnije postati EHF kup. Zaista je šteta što se ta generacija razišla zbog dešavanja koja su uslijedila. To je ekipa koja je bila zaista mlada i pred kojom je bila sjajna budućnost. Andrej Golić je imao samo 17 godina, mi ostali smo bili nešto stariji. Mislim da bismo imali zaista šta da pokažemo narednih godina, jer su to sve bili domaći igrači. To je bila naša gradska raja koja se znala u dušu i koja se godinama uigravala. Od igrača sa strane bili su tu samo Jani Čop i Senjanin Maglajlija. Ali kako su igrali i ponašali se, oni su bili naši. Sjećam se kako su za Čopa pisali da je Slovenac sa krajiškim naglaskom i navikama. Nažalost, uslijedila su ratna dešavanja i ekipa se raspala. Žalim zbog toga jer  siguran sam da bismo napravili sjajne rezultate. Dosta igrača je otišlo u Srbiju, najviše u Zvezdu i Partizan, neki su otišli u inostranstvo i napravili su odlične karijere, što potvrđuje da smo bili tim za velika djela - dodao je Marković.

 

"Ima i revanš"

 

Marković se posebno prisjetio jedne anegdote koja je donijela dodatni motiv tadašnjem mladom timu da izbaci Tusem Esen u polufinalu.

Naime, nakon prvog meča u kojem su slavili 24:17 Nijemci su govorili kako Banjalučani ne treba da žale zbog ispadanja jer su mlada ekipa i budućnost je pred njima. Ekipa je tada reagovala pa im je neko iz tabora Borca odbrusio:

- Polako, ima i revanš - na šta su se Nijemci samo nasmijali i nakon toga su pitanjem u sličnom tonu iznervirali i trenera Velimira Petkovića.

Uvijek korektni Petković je takođe rekao kako je to samo prva utakmica i da vjeruje da njegova ekipa može do pobjede. Na kraju su se rukometaši Borca smijali jer su u drugoj utakmici savladali moćni tim 19:12 i plasirali se u finale.

 

Preteča modernog rukometa

Marković ističe da je tadašnja generacija Borca bila po mnogo čemu ispred svog vremena.

- Slobodno mogu da kažem da smo mi tad bili preteča modernog rukometa. Igrali smo sjajno u odbrani, s brzim kontrama, gdje smo koristili našu mladost da dođemo do golova. Bili smo mladi, jaki i brzi i to smo maksimalno znali da iskoristimo. Bili smo ispred tog vremena, a to je zasluga naših trenera. Takođe, moram napomenuti kako su Momo Golić i Miro Bjelić znali da naprave tim i da imaju hrabrosti da gurnu mlade igrače u prvi tim jer se od Borca uvijek tražio i rezultat - rekao je on

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.