Marko Šćekić, nekadašnji košarkaš, za Glas Srpske: Dres mijenja odijelom

Poslije 20 godina na košarkaškom parketu Marko Šćekić morao je da okonča karijeru. Povreda ramena bila je jača i prema njegovim riječima došlo je vrijeme za igračku penziju.

Ostaviti loptu i prestati se takmičiti bila je jedna od najtežih odluka u životu, ali ipak neće se udaljavati od terena pošto planira da dres zamijeni odijelom i postane trener. Prvi koraci su napravljeni i u fazi je dobijanja licence.

- Imam želju da postanem trener. Trenutno sam pomoćni trener u Igokei gdje učim i pomažem igračima. Još uvijek nemam licencu, ali im stojim na raspolaganju svojim iskustvom. Polako sam počeo da radim iz zadovoljstva i ne želim da napravim grešku u koracima jer hoću da idem korak po korak.

GLAS: Košarkaškom ste počeli da se bavite u rodnom Zvorniku. Kako je to izgledalo na početku?

ŠĆEKIĆ: Kada sam imao 14 godina drugari i tata su me nagovorili da se počnem baviti košarkom, a do tada sam četiri godine trenirao odbojku. Pošto sam sa drugovima iz zgrade u Zvorniku igrao basket, i bio među najboljima, počeo sam ozbiljnije da se bavim košarkom pa sam prvih godinu dana uporedo išao i na odbojkaške treninge. Sjećam se da 1995. godine nisam ni odradio prvi košarkaški trening jer je zasvirala sirena za uzbunu pa sam morao kući.

GLAS: Vrlo brzo iz Drine uslijedio je poziv u Borac Nektar. Šta je presudilo da dođete u Banjaluku?

ŠĆEKIĆ: U to vrijeme za Drinu su igrali Dragan Skaka Vuković i Dario Vujaković od kojih sam mnogo naučio i oni su me preporučili Borcu, to jest Orlovima, koje je vodio Dragan Mičić Ćera i sa 19 godina stigao sam u Borac koji je tada bio institucija. Igrali smo Kup Rajmonda Saporte, a saigrači su mi bili Zoran Kukić, Saša Vuleta, Saša Vujasinović, Milorad Kovačević, Nikola Glišović... Moram da izdvojim Kukića i Vuletu od kojih sam najviše naučio jer smo igrali na istim pozicijama. Ne znam kako su izdržali sa mnom jer sam ih stalno tukao na treninzima i sreća pa nikad nisam dobio šamar od njih.

GLAS: Poslije četiri godine u Borcu uslijedio je prelazak u Vojvodinu. Da li je bilo drugih ponuda tada?

ŠĆEKIĆ: Prije odlaska u Vojvodinu imao sam ponudu Partizan i pregovarao sa Duškom Vujoševićem, ali je Borac htio da ostanem još godinu. Imao sam problema sa povredama i propao je taj transfer tako da sam se obreo u Vojvodinu gdje me je ponovo trenirao Velimir Gašić. Odlični smo bili u toj sezoni i poraženi smo na Fajnal ejtu ABA lige u Sarajevu od kasnijeg šampiona Refleksa.

GLAS: Poslije Vojvodine put Vas je odveo u inostranstvo i prva stanica bio je poljski Turov. Kako je protekao period adaptacije?

ŠĆEKIĆ: Tada me tražila i Crvena zvezda, ali je ponuda Poljaka bila jača. Bili smo jaka i ozbiljna ekipa, a poljska liga u rangu Jadranske dok su neki klubovi poput Prokoma imali veće budžete od Partizana, Zvezde, Cibone... ostatak nije bio na tom nivou, ali si morao dobro da se namučiš da nekog pobijediš u gostima. Bio je moj prvi odlazak u inostranstvo i dosta teško sam se privikao na život tamo. U nastavku karijere bilo mi je sve lakše i lakše.

GLAS: Uslijedio je prelazak u Oldenburg gdje ste igrali sa još tri igrača sa ovih prostora dok je i trener Predrag Krunić rođen u Foči. Kakva su sjećanja na taj period?

ŠĆEKIĆ: Jedan od najljepših u karijeri. Imali smo odličnu ekipu i postali smo šampioni Njemačke. Uvijek je bilo lako kada imate zemljake u ekipi, a ujedno smo se odlično razumjeli na terenu.

GLAS: Pomenuli ste da su Vas tražili Partizan i Crvena zvezda. Žalite li što niste zaigrali za jedan od ta dva kluba?

ŠĆEKIĆ: Naravno da žalim. Bio sam na korak do Partizana i malo je nedostajalo da potpišem ugovor sa njima, a Zvezda me dva puta zvala. Prije i poslije Turova, ali sam nakon Poljske izbrao Njemačku i igrali smo Evročelendž kup, a kasnije i Evroligu. Mnogo puta sam igrao protiv njih, ali žalim šo nisam bio akter "vječitog" derbija.

GLAS: Kako ste se osjećali 2008. godine kada Vas je put doveo u Banjaluku na megdan Borcu u Evročelendžu?

ŠĆEKIĆ: Bilo je veoma neobično igrati protiv bivšeg kluba u dvorani gdje sam se afirmisao. Dobili smo oba meča, a prvi smo na domaćem terenu riješili u svoju korist sa ubjedljivih 30 poena razlike. Borac jeste bio jak za prilike u BiH, ali smo Oldenburg je tada bio na vrhuncu.

GLAS: Bili ste akter dvije nezaboravne utakmice nekoliko sezona ranije, kada je pobijeđen Keravnos i doživljen poraz od Širokog. Koliko se sjećate tih utakmica?

ŠĆEKIĆ: To se nikada neće zaboraviti. Dobili smo Kiprane sa 18 razlike i trener Gašić bio je ljut što nismo slavili sa 25 jer su u revanšu izgubili sa 20 poena. Susret sa Širokim bio je posebno težak. U pretposljednjem kolu Lige BiH pobijedili smo Igokeu u Aleksandrovcu i trebali smo u "Boriku" da dobijemo Široki da bi odbranili titulu. Imali smo tri poena viška, a onda je Mladen Erjavec za četiri sekunde predriblao cijeli teren i pogodio trojku iz ćoška pored naše klupe. Bio je metar ispred mene, bacio se unazad i pogodio za produžetak. U produžetku Kukić nije igrao zbog pet ličnih tako da smo ostali bez titule, a tuga je bila neopisiva.

GLAS: Za tu utakmicu vezana je i jedna anegdota?

ŠĆEKIĆ: Tada još uvijek nisam imao automobil i dok sam na stanici čekao autobus da odem na trening naišao je Siniša Kovačević koji je igrao za Igokeu i povezao me. Čestitao mi je na osvojenoj tituli, ali sam mu rekao da sačeka da pobijedimo Široki, na šta je on odgovorio "ma dobićete sigurno". Poslije toga morao sam da mu čestitam jer je nakon našeg poraza u posljednjem kolu Igokea postala šampion.

GLAS: Igrali ste u Jadranskoj ligi kada je ona osnovana i prošle sezone u Igokei. Koje su razlike na tadašnje prilike i sada?

ŠĆEKIĆ: Sada je liga kvalitetnija, ali to nije drastično jer je velika proizvodnja igrača pa se kompenzuju odlasci najboljih pojedinaca. Ove sezone kvalitet je malo opao, ali to je vezano za finansijsku krizu u društvu što se osjeti na sportu. Klubovi su se okrenuli stvaranju mlađih igrača i žalim što oni ne ostanu u našim klubovima do 25 godine kada su zreli i kada mogu da daju svoj stvarni kvalitet i napravi se iskorak ka evropskim takmičenjima.

GLAS: U planu Vam je da postanete trener. Kako prepoznati talentovanog igrača?

ŠĆEKIĆ: To se odmah vidi. Prvo se gledaju fizičke predispozicije, da li će biti visok, da li je atleta dok se gleda da li su se roditelji bavili nekim sportom. Utiče i to kakav je u školi, odnosno da li je inteligentan. Poslije poslije nekoliko treninga ništa ne može da se garantuje već samo da će trener dati sve od sebe da nešto stvori o talenta. Taj igrač mora da vraća barem istom mjerom, a ako toga ne bude onda od tog igrača nema ništa. Rad i želja za radom i karakter svakog igrača jako su bitni, ako je lijen neće postati vrhunski.

Reprezentacija

GLAS: Osim za univerzitetsku reprezentaciju Srbije i Crne Gore 2005. godine na Igrama u Izmiru niste igrali ni za jednu drugu. Da li je bilo poziva?

ŠĆEKIĆ: Zvali su me selektori BiH Draško Prodanović i Nenad Marković, ali se nisam odazivao. Imao sam nekih povreda mada je glavni razlog što sam htio da igram za Srbiju i ne bih mogao da zaigram za neku drugu selekciju. Kada sam prvi put obukao dres univerzitetske reprezentacije naježio sam se jer je to poseban osjećaj kada se boriš za svoj grb.

Interesovanje za vino

GLAS: Da li postoji neki drugi posao ili hobi kojim se bavite nakon završetka aktivne karijere?

ŠĆEKIĆ: Iako želim biti trener veliku pažnju posvetio sam uzgoju vinove loze i proizvodnji vina zajedno sa svojim puncem koji posjeduje vinariju nadomak Banjaluke. Oduševljen sam svim poslovima oko grožđa i to mu dosta ispunjava. Ako ne uspijem kao trener možda postanem vinar (smijeh).

Lična karta

Ime i prezime: Marko Šćekić

Datum rođenja: 23. maj 1981.

Mjesto rođenja: Zvornik

Visina 207 cm

Pozicija: krilni centar

1998-2000. Drina Zvornik

2000-04. Borac Nektar

2004-07. Vojvodina

2007-08. Turov

2008-10. Oldenburg

2010-11. Budućnost

2011-13. Kantu

2013-14. Vareze

2014. Igokea

2015. Helios

Šampion Njemačke (2009), šampion i Kup Crne Gore (2011), Superkup Italije (2012). Bronzana medalja sa UI 2005. godine u Izmiru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.