Legendarni Žerom Fernandez za Glas Srpske: Golić i Rivera krivci što živim rukomet

Kada sam kao igrač stigao u Barselonu, shvatio sam da ću biti trener, a za to je zaslužan Valero Rivera. Zaljubio sam se u trenerski poziv zahvaljujući njemu i od tog momenta počeo sam da upijam i uzimam sve ono najbolje od mojih trenera.

Počeo sam da razmišljam o projektu koji je dobar za mene, gdje mogu da uradim nešto od temelja, a da imam dobre uslove za stvaranje. Nije mi bio cilj da preuzmem jaku i bogatu ekipu i pokupujem najbolje igrače, već da krenem ispočetka kao što je slučaj u Eksu, gdje radim sa svim selekcijama.

Legendarni francuski rukometaš Žerom Fernandez okačio je patike o klin i preselio se na trenersku klupu u francuskom Pauk Eksu. Sa ekipom je stigao na dobojski turnir, na kojem je drugi put, jer je ranije učestvovao kao igrač Sijudad Reala. Karijeru je završio u Eksu, ali je odmah nastavio trenersku.

- Trenerski posao htio sam da započnem u Tuluzu, ali je došlo do promjene na čelu kluba pa su me pozvali iz Eksa. Predstavili su mi plan, obećali izgradnju dvorane i shvatio sam da su ambiciozni i da imaju dobar projekat. Taj region posjeduje igrački potencijal i možemo napraviti dobru stvar. Srećan sam što je predsjednik prihvatio moj plan. Pred nama je naporan rad, ali ja sam veliki radnik, trebaju mi dani od 30 časova - rekao je Fernandez.

* GLAS: Generacija francuske reprezentacije čiji ste bili predvodnik najdominantnija je ikada u svijetu rukometa. Možemo li reći da je to najbolji tim svih vremena?

FERNANDEZ: Teško je to izmjeriti, prije je bilo mnogo dobrih ekipa, poput Švedske, Rusije ili Jugoslavije. Rukomet se dosta promijenio, naš savez je prije mnogo vremena stvorio odliče uslove za igrače, tako da smo imali osnovu za uspjeh. Sada smo u odličnoj situaciji da svaki put uzmemo medalju na velikom takmičenju, iako sada imamo novu generaciju igrača.

* GLAS: Nikada niste izgubili finalnu utakmicu, iako ste ih odigrali pregršt. U čemu je tajna i da li to znači da ste najbolji kada je najvažnije?

FERNANDEZ: Francuska je izgubila finale Svjetskog prvenstva 1993. godine i finale Olimpijskih igara u Riju prošle godine, ali ja sam neporažen. Mislim da je ključna stvar u samopouzdanju, jer kada smo osvojili prvu titulu, od tada smo mislili samo na zlato. Pojedina finala smo dobijali golom ili dva razlike, bilo je tu mnogo teških utakmica, ali je presudno bilo što smo imali širinu od 12 ili 14 igrača. Recimo, pobjeda protiv Hrvatske u Zagrebu mi je jedna od najdražih. Uživali smo da igramo u takvoj atmosferi, bili smo prijatelji sa njihovim igračima, jer smo igrali u istim klubovima, ali smo na terenu i jedni i drugi bili veoma napaljeni. Iako su oni bili bolji u tom meču, slomili smo ih širinom, jer nisu imali adekvatne zamjene, dok smo mi konstantno rotirali ekipu. To je najveća pobjeda moje generacije, nismo smjeli da izgubimo, jer sam prvi put bio kapiten.

* GLAS: Toliko toga ste osvojili, najbolji ste strijelac Francuske, a igrali ste na poziciji desnog beka iako ste dešnjak. To je uglavnom hendikep za sve ekipe, ali je za reprezentaciju Francuske očigledno bila dobitna formula?

FERNANDEZ: Imali smo paklene desnoruke igrače poput Danijela Narsisa i Nikole Karabatića, a nedostajao nam je desni bek. Odlučili smo da igramo sa tri desnoruka i to se pokazalo kao veoma dobra opcija. Za to što sam igrao dobro na desnom beku zaslužan je Boro Golić. Praktično od 1993. godine živim za rukomet. On me je u Bordou naučio da igram raznovrsno, jer sam bio jednoličan igrač. Gledao sam samo lijevo, nisam znao da uradim fintu u drugu stranu, pa mi je zabranio da prelazim liniju, smio sam da napadam samo u desnu stranu. Onda kada sam došao u situaciju da igram desnog beka, imao sam to dragocjeno iskustvo i znao sam kako treba da igram. Protivnici su me puštali misleći da sam bezopasan, a ja sam odlično koristio prostor. Imao sam i Luka Abaloa pored sebe, pa smo sve propuste odbrane znalački kažnjavali.

* GLAS: Šta mislite o promjeni pravila rukometne igre?

FERNANDEZ: Ne sviđa mi se igra sedam protiv šest, jer tada nema kontakta i muške igre, to nije rukomet. Gubi se draž sporta i ukinuo bih to pravilo. U košarci i vaterpolu imamo vrijeme za napad, možda bi bilo dobro da ga dobijemo i u rukometu i tako ukinemo pasivan napad. Dodao bih i trećeg sudiju, tako da imamo dvojicu kod gola, a jednog u polju, kako bi imali bolji pregled situacije oko šest metara, jer se tu dešava najviše akcije i kontakata.

O turniru u Doboju

* GLAS: Drugi put ste u Doboju, ovaj put kao trener. Šta mislite o turniru?

FERNANDEZ: Obožavam ovaj turnir i odličan je za mlade igrače. Tradicija ga čini posebnim, a osjeća se specifična atmosfera. Današnji rukometaši ne znaju ništa o prošlim danima i legendama poput Veselina Vujovića. Rukomet se nekad igrao na otvorenom, na betonskim terenima i ovi momci to ne shvataju. Danas postoje ogromne arene sa 15.000 gledalaca i to je spektakularno, ali moraju da se upoznaju sa istorijom i osjete kako je nekad bilo. Ovaj turnir nosi taj duh i zato mi je drag.

Danas na turniru

Četvrtak

17.30 Eks - Sasja

19.15 St. Peterburg - Vintertur

21.00 Tatran P. - Borac m:tel

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.