Legenda još živi

IMOLA - U četvrtak, 1. maja, navršava se 14 godina od tragične smrti legendarnog vozača "formule 1" Ajrtona Sene. Tog 1. maja 1994. godine u krivini "Tamburelo", na stazi "Enco i Dino Ferari" u Imoli, "najbrži cirkus" ostao je bez jednog od najboljih pilota koje je ikada imao.

Ironično, Sena se u nedjelju pojavio na startnom gridu iako je predosjećao tragediju. I imao je razloga. Na prvim treninzima u petak njegov prijatelj Rubens Barikelo doživio je težak udes, koji ga je spriječio da učestvuje u trci. Zatim je u subotnjim kvalifikacijama poginuo Austrijanac Roland Racenberger, nakon čega je Sena ozbiljno razmišljao o kraju karijere, što je priznao i vjerenici Adrijani Galisteu. Posljednje jutro brazilski as proveo je u druženju sa kolegama dogovarajući osnivanje Udruženja vozača koje bi se borilo za povećanje sigurnosti u "formuli 1", a na čijem bi čelu, po preporukama ostalih pilota, bio upravo Sena.

Uprkos svemu, adut Vilijamsa započeo je trku i na startu zadržao pol-poziciju. Zbog sudara Pedra Lamija i Džej Džej Lehta, na stazu je izašao "sejfti kar" i ostao na pisti uvodnih šest krugova. A već u sedmom krugu, Sena je na ulasku u "Tamburelo" izgubio kontrolu nad bolidom i brzinom od 310 kilometara na čas izletio sa staze. Za nešto manje od dvije sekunde, koliko je kočio do udara u zaštitnu ogradu, uspio je da smanji brzinu na 218 km/h, ali je to bilo nedovoljno da se izbjegne tragedija. Medicinska ekipa iznijela je Senino nepokretno tijelo iz bolida, nakon čega je odmah helikopterom prebačen u bolnicu u Bolonji. Doktori su konstatovali brojne frakture lobanje i unutrašnje krvarenje u mozgu, a oko 18.30 časova saopšteno je da je Sena podlegao povredama.

Istraga je utvrdila da se na Seninom Vilijamsu polomila letva volana, zbog čega brazilski as u krivini nije uspio da skrene, već je nastavio pravo i zabio se u zid. Prilikom udara otpao je prednji desni točak i udario u Seninu kacigu, nanoseći mu fatalne povrede i frakture lobanje.

Mada, bilo je i drugih teza o uzroku nesreće. Jedna od njih je da je vožnja šest krugova sa "sejfti karom" smanjila pritisak na gumama bolida, Mihael Šumaher, koji se vozio iza Sene, izjavio je da je i prije sedmog kruga Brazilac imao problema sa kontrolom bolida u "Tamburelu", dok je Dejmon Hil poslije trke izjavio:

- Ubijeđen sam da je Sena napravio vozačku grešku. Zašto da ne? Pa u karijeri je mnogo puta griješio. Iako, znam da mnogi ljudi nikad neće povjerovati u to.

Bilo kako bilo, 34-godišnji "kišni čovjek" Ajrton Sena tog sunčanog prvomajskog popodneva 1994. godine otišao je pravo u legendu. U 11 godina dugoj karijeri, vozeći 161 trku za Tolman, Lotus, Meklaren i Vilijams, Sena je došao do tri titule svjetskog prvaka, ostvario 41 pobjedu, 65 pol-pozicija, 19 najbržih krugova, 80 plasmana na pobjedničko postolje, osvojivši 610 bodova.

Od Milera do Sene

Od osnivanja šampionata "formule 1" čak 45 vozača je stradalo u tragičnim nesrećama. To su: Čet Miler, Karl Skarborou, Šarl de Tornako (1953. godina), Onofre Marimon (1954), Meni Ajulo, Bil Vukovič (1955), Eugenio Kasteloti, Kit Endrjus (1957), Pet O'Konor, Luiđi Muso, Piter Kolins, Stjuart Luis-Ivans (1958), Džeri Unzer, Bob Kortner, Ajvor Bueb (1959), Heri Šel, Kris Bristou, Alan Stejsi (1960), Đulio Kabianka, Volfgang fon Trips (1961), Rikardo Rodrigez, Geri Hoking (1962), Karel Godin de Befor (1964), Džon Tejlor (1966), Lorenco Bandini, Bob Anderson (1967), Žo Šleser (1968), Gerhard Miter (1969), Pirs Karidž (1970), Žo Sifer (1971), Rodžer Vilijamson, Fransoa Sever (1973), Piter Revson, Helmut Kenig (1974), Mark Donahju (1975), Tom Prajs, Brajan Mekgvajer (1977), Roni Peterson (1978), Patrik Depaile (1980), Žil Vilnev, Rikardo Paleti (1982), Elio de Anjelis (1986), Roland Racenberger, Ajrton Sena (1994).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.