Kakav to trening Novaka Đokovića odvaja od ostatka konkurencije?

Novak Đoković je kao rijetko ko dominantan u sportu kojim se bavi. Nema tenisera na planeti koji ne bi da bude uspješan kao on, ali... u čemu je njegova tajna?

Nil Endikot, trener i pisac psihološke studije o tenisu, u svom autorskom tekstu za "Hafington post" ovako objašnjava Đokovićeve uspjehe:

"Nevjerovatna dominacija Novaka Đokovića u muškom tenisu ne pokazuje znake slabljenja. Đoković, ubjedljivo najkonstantniji od "velike četvorke" od 2011. godine, sada ima više ATP poena nego dva najbliža rivala (Marej i Federer) zajedno. Njegov uspjeh podupiru sjajna fizička kondicija, nevjerovatan talenat da vraća servise, kao i njegova izvrsnost u svakom segmentu tenisa. Tu je još jedan od ključnih faktora, samo malo manje spominjan u javnosti - Đokovićev inovativan pristup teniskoj psihologiji, pristup zasnovan na "meditaciji svijesnosnosti".

Razmislite o Đokovićevoj gotovo natprirodnoj mogućnosti da prevazilazi nedaće u mečevima. Sjetite se pobjeda u kojima su rivali imali meč loptu, poput Rodžera Federera na US Openu 2011. i 2012, Žo-Vilfreda Conge na Rolan Garosu 2012. Ili, o preokretu protiv Kevina Andersona na prošlogodišnjem Vimbldonu. Razmislite o njegovoj sposobnosti da se oporavi od najbolnijeg poraza u karijeri, u finalu Rolan Garosa 2015, i to tako da nekoliko nedjelja kasnije osvoji Vimbldon. Odakle dolazi ta mentalna snaga?

U njegovoj knjizi iz 2013. "Serviraj do pobjede", Đoković objašnjava da upražnjava "meditaciju svijesnosti" 15 minuta svakog dana. Svijesnost je način obraćanja pažnje na iskustvo, dok se ono događa, ali - bez ocjene. "Meditacija svijesnosti" obično uključuje fokusiranje na disanje, ili na fizičke osjećaje, kao i obraćanje pažnje na taj fokus svaki put kada bi vaš um probao da ode na drugu strau.

Đoković navodi da mu je to omogućilo da otpusti negativne emocije, kao što su sumnja u sebe, bijes i briga, a sve to je i donijelo prevagu i na terenu. On vidi ovu vrstu psihičkog treninga podjednako važnom kao i fizički trening, vjerujući da posvećenost redovnim meditacijama dovodi do konstantnih pozitivnih ishoda.

Ne morate da vjerujete Đokoviću. Sportski psiholozi širom svijeta sada posvećuju pažnju svijesnosti. Istraživanje ove pojave kao mogućnosti da se ostvari bolji sportski rezultat prvi put je izvedeno 2001, od strane kliničkih psiloga Zele Mur i Frenka Gardnera. Ovaj par je analizirao decenije tradicionalnih metoda sportske psihologije poznate kao Trening psiholoških viještina (PST, skraćenica na engleskom), ali ne samo da nije mogao da nađe dokaze da je PST efikasan, već je primjetio da je PST ponekad donosio pad sprotskih rezultata.

PST pokušava da promjeni negativne misli i emocije sportista, da ih zamjeni sa pozitivnim, onim koji pomažu. Ali, imajući u vidu slabe rezultate PST metode, Mur i Gardner su stvorili novu, koju su nazvali Svijesnost - Prihvaćanje - Posvećenost (MAC, takođe skraćenica na engleskom). MAC je sušta suprotnost PST-u, jer trenira sportiste da svijesno prihvataju negativna iskustva, a da oni pritom ne pokušavaju da ih promjene.

Ovaj pristup ima za cilj da sportisti pružaju najbolje što mogu baš kada odustanu od kontrolisanja unutrašnjih iskustava, odnosno da budu svijesni svojih misli i emocija, ali da o njima tada ne rasuđujuju, niti daju ocjene. MAC uči sportiste da prihvate sopstveno, unutrašnje iskustvo, u svakom momentu. A odsustvo presuđivanja sebi oslobađa sportistu tako da on/a može fokus svoje pažnje da usmjeri na slijedeći zadatak, umjesto da se, kao do tada, bori sa mučnim mislima i osjećanjima.

Petnaest godina poslije ove inovacije Murove i Gardnera, mnoge studije različitih vrsta psihologa pokazale su da svjesnost pomaže sportistima podižući im koncentraciju i preciznost, čime lakše ulaze "u zonu" (izraz iz SAD kojim se opisuje kada sportisti tokom svog nastupa igraju skoro bez greške).

Imajući ovo u vidu, Đokovićevo korišćenje svijesnosti može da se posmatra kao veoma pametan potez - uzimanje prednosti najnovijih istraživanja sportske psihologije da bi se imala prednost na rivalima. Đoković se tako pridružio narastajućem broju elitnih sportista, poput Majkla Džordana ili (NFL ekipe) Sijetl Sihoksa, koji su meditaciju koristili da ostvare bolje rezultate.

Svijesnost nije samo korisna za ostvarivanje boljih rezultata na terenu. Mnoga istraživanja pokazuju da ona podiže dobrobit čovjeka, kao i saosjećajnost prema drugima. To je još jedan aspekt Đokovićevog korišćenja svijesnosti koji mene impresinira. Jeste li primjetili da je on jedini od "velike četvorke" koji redovno aplaudira izvrsnim poenima rivala? Uz to, veoma je velikodušan u porazima, jer dijeli tople čestitke rivalima čak i poslije bolnih poraza. Naravno, Đoković ostaje žestok takmičar, kao i svi elitni sportisti, ali on pokazuje rijetku gracioznost u izgubljenim susretima, što je vjerovatno sporedni rezulat njegove posvećenosti - svijesnosti.

Đoković je za sada jedini teniser koji je javno govorio o svojim upražnjavanjima meditacije, ali ako se uzme u obzir njegov fenomenalan uspjeh, kao i narastajući broj dokaza o svrsishodnosti 'meditacije svijesnosti' za sportiste, možemo da očekujemo da će sve više teniski zvijezda prihvatiti ovaj metod", zaključuje Nil Endikot.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.