Foto: Intervju, Ivan Lenđer i Čaba Silađi: Jaki i pored loših uslova
Godina iza nas bila je najuspješnija u istoriji srpskog plivanja. Godina kada je osvojeno pregršt medalja na različitim takmičenjima, a u prvi plan iskočili su "neki novi klinci" koji su pokazali da rezultati u juniorskoj konkurenciji nisu plod slučajnosti već dugogodišnjeg mukotrpnog rada.
Heroji nacije postali su Nađa Higl, Ivan Lenđer i Čaba Silađi koji su odličnim nastupima pokazali Evropi i svijetu da Srbija nije samo zemlja kolektivnih sportova. Lenđer i Silađi su trenutno u Banjoj Luci na pripremama za Evropsko prvenstvo i paralelno su odgovarali na pitanja o do sada urađenom, ali i budućnosti.
GLAS: Prošla godina za obojicu je bila godina potpune afirmacije. Kako sad gledate na nju?
LENĐER: Bila je prva godina od kada nastupam u seniorskoj konkurenciji i bila je veoma uspešna za mene. Sada su očekivanja porasla, ali što se mene tiče, ne osećam veliki pritisak, radim polako, tako da i ima vremena za neku dalju karijeru.
SILAĐI: Svi ti rezultati su veliki uspeh za nas dvojicu i vreme za dokazivanje je pred nama.
GLAS: Srbija je poznata po uspjesima u kolektivnim sportovima, međutim, sada su i pojedinačni sportovi izašli na površinu. Kako to komentarišete?
LENĐER: Nekada je to bilo više izraženo, ali sada su se pojavili pojedinci koji mogu da naprave jednako vredan rezultat.
SILAĐI: Možda je to bilo pre više izraženo u Srbiji, ali sad polako i pojedinačni sportovi se podižu, kao što je tenis, plivanje i atletika. Tako se meni čini da ekipni sportovi malo padaju, a u usponu su pojedinačni. Mada svakako ne treba zaboravi ni fudbalere, košarkaše, vaterpoliste, ali mi kao plivači gledamo da pojedinačni sport bude na što višem nivou.
GLAS: Prije Milorada Čavića Srbija nije imala vrhunskog plivača. Kakav je njegov uticaj na ostatak reprezentacije?
LENĐER: Milorad Čavić je član srpske reprezentacije, ali mi ga ne doživljavamo tako i vidimo ga samo na glavnim takmičenjima. Što se tiče samih priprema i nekog zajedničkog treniranja nemamo nikakav kontakt s njim. Eto sada ćemo imati priliku da narednih nedelju dana vidimo kako trenira i kako radi. Inače, on je totalno van svake priče što se tiče nekog kolektiva srpske reprezentacije osim na takmičenjima. Svakako da je s njim počeo uspon plivanja u Srbiji, ali veći uspeh pripisujem Nađi Higl, koja je ostvarila dobar rezultat i postala svetski prvak. Naravno, nas dvojica i ostali članovi reprezentacije koji su se izborili u neki vrh, hajde da kažem evropskog plivanja. To je nekako po meni veći uspeh nego njegov. Svakako da Milorad Čavić ima uspeha, ali on ne trenira u Srbiji u tim uslovima gde mi radimo.
SILAĐI: Ima podrške od njegove strane, ali on je veliki individualac, radi za sebe, a i na takmičenjima nema šta da se pomaže. Bio bi nam od većeg značaja da radi sa nama i trenira.
GLAS: Od ove godine su ukinuta kontroverzna plivačka odijela? Koliko će to uticati na rezultate u predstojećem periodu?
LENĐER: S jedne strane je bolje, a s druge nije. Rezultatski nije svakako, ali svi smo podjednaki, nema tu puno nekih varijacija, isti su nam uslovi. Ne može se više desiti da kao pre kada su neke reprezentacije imale po deset kostima, a mi smo se borili da imamo jedan ili dva. Morali smo da pazimo i čuvamo ta odela dok su ih drugi menjali, bukvalno za svaku trku su imali po jedno odelo, a ono je tada koštalo 350 evra. Što je bilo jako skupo i nismo mogli da ispratimo taj trend.
SILAĐI: Svakako da se gleda i rezultati će biti značajno slabiji, hajde da kažemo dve sekunde na 100 metara u velikom bazenu, to je neki okvir. Možda da će se i načini treniranja promeniti, malo više će se obratiti na položaj u vodi, jer ta plivačka odela, su nam pomogla i držala su nas na površini i opet smo imali mnogo bolji položaj kada smo "pucali" na kraju trke, ipak to na je držalo na površini i mogli smo nekako da završimo trke. Međutim, sad kad imamo ove šorceve, na kraju tih poslednjih 10-15 metara padne kuk mnogo je teže plivati, mnogo smo sporiji, treba raditi na tome da se to popravi i da se naplivamo pre tih takmičenja. Možda je najbolje da se nađe neki kompromis, da se nađu neka odela, da ostanu ona tekstilna ona najstarija iz Atlante i Sidneja. Jer ipak kad se dođe na takmičenje, i kad se obuče odelo i kad se ono stisne uz telo, daje ti neki osećaj da si na takmičenju da nisi na treningu, nekako ti adrenalin skoči, i taj osećaj da si na takmičenju se podigne, i taj osećaj u vodi nekako je drugačiji nego kad ih nemaš na sebi.
GLAS: Ove godine je Evropsko prvenstvo kakav rezultat se može očekivati i čime biste bili zadovoljni?
LENĐER: Ja bih bio zadovoljan nekim rezultatom ispod 53 sekunde, i oko 52,5, i mislim da bi me to dovelo do neko finala, jer se sad finala plivaju u deset staza i ja bih time bio zadovoljan. Znači vreme 52,5 i finale, a onda šta bude.
SILAĐI: Mislim isto, 1:15, i 11,0 n sto metara prsno bi bilo odgovarajući rezultat. Za plasmana jako je nezahvalno pričati jer su do tada mogu pojaviti neki novi plivači kojima odgovara to što su ukinuta odela, i neki plivači koji će možda nestati oni kojima su ta odela odgovarala, tako da se ne može prognozirati kao što se moglo do sad. Uostalom po nekim evropskim rang listama možda ko je potencijalni šampion ne možemo da prognoziramo.
GLAS: Izazov i san svakog plivača su Olimpijske igre, a sljedeće su u Londonu za dvije godine. Kakav rezultat možete tamo da ostvarite?
LENĐER: Mislim da ima dovoljno vremena za neki rezultat ali rano je za bilo kakvo prognoziranje. Ostale su još dve godine. Što se mene tiče prošle Igre u Pekingu bile su kao nagrada za sva juniorska prvenstva, a sledeća Olimpijada u Londonu bi bila pre svega neki pokušaj da se izbori neki plasman u polufinale ili eventualno finale. Tek sledeće OI bi moglo da donesu neku medalju, ali o tom-potom. To je još jako daleko i za Olimpijadu u Londonu ne želim ništa da prognoziram.
SILAĐI: Nemam ništa da dodam, slažem se sa svim Ivanovim tvrdnjama (smijeh).
GLAS: Često se u medijima pominje da su uslovi za treniranje u Srbiji veoma loši? U čemu se to ogleda?
LENĐER: U Novom Sadu je jedan jedini bazen koji koriste i građani i vaterpolisti, i plivači i teško je naći termin. Znači potrebno je više bazena jer su problem termini.
SILAĐI: Nas dvojica treniramo u Zrenjaninu na zatvorenom malom 25-metarskom bazenu, i on je u jako lošem stanju. Pre dve godine je pao krov. Trenutno je neupotrebljiv jer je koncentracija hlora tako visoka da se prosto gušimo, a i loša je ventilacija. Pre Banje Luke bili smo u Srbiji i tamo smo trenirali, to jest pokušali smo da treniramo. Ne može da se diše to je što se tiče zatvorenog bazena. Otvoreni bazen, nema prelivni sistem, ne vidi se dno bazena, ne vidi se linija na dnu, toliko je mutna voda zbog kupača rekreativaca. To je ono što se tiče Zrenjanina. U Vojvodini globalno postoji "Spens" u Novom Sadu. U Beogradu su bazeni u stvarno jako lošem stanju. "Tašmajdan" eventualno je dobar i Banjica koja je samo za vaterpoliste pa na njima ne treniramo. Postoje bazeni na jugu Srbije koji su daleko i nedostupni su.
GLAS: Da li ste razmišljali o ponudama da se preselite u SAD i tamo trenirate?
LENĐER: Imali smo ponuda od strane nekih fakulteta ali i Čaba i ja smo odlučili da ostanemo u Srbiji jer definitivno nam ne odgovara način života u Americi. I sam način rada jer tamo se treba izboriti, tamo bukvalno treba preživeti.
SILAĐI: Ne, nisam mnogo razmišljao o tome.
GLAS: Kao se opuštate prije trka?
SILAĐI: Muzikom se opuštamo pre svake trke, sluša se uglavnom rok muzika i to nešto malo "jače" tipa neki rok malo agresivniji, sve ono što podiže adrenalin.
LENĐER: Slično kao i Čaba u prvom planu je rok muzika.
GLAS: Kada niste na treningu šta vas najviše zaokuplja?
LENĐER: U srednju školu sam krenuo godinu dana poslije svoje generacije tako da ću sad najverovatnije upisati fakultet. U slobodno vreme, ako ga uopšte imam, ponekad se bavim kik-boksom.
SILAĐI: Prva sam godina na Tehnološkom fakultetu u Novom Sadu tako da fakultet i plivanje mi ispuni ceo dan. Retko kad se nađe slobodnog vremena, ali kad se nađe onda odem kući u Bečej da vidim roditelje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.