Imamo veliki potencijal

BANjALUKA - Proslavljeno ime jugoslovenskog i srpskog boksa, Zlatimir Zlatko Burić prije nešto više od mjesec imenovan je za jednog od trenera Bokserskog kluba Slavija.

- Dok sam bio aktivni bokser, nije mi se ispunila želja da budem u ovom trofejnom klubu, ali sada jeste. Zajedno sa šefom stručnog štaba Mirkom Savkovićem, te trenerima Vladom Railićem i Mirkom Ninkovićem, radim punom parom. U ovom trenutku u klubu ima nekoliko provjerenih imena, koja bi uz optimalne uslove mogla do medalja na najvećim svjetskim smotrama. Međutim, to je jako teško ostvariti jer je ekonomska kriza i u sportu uzela danak. Sve je manje novca, ali vjerujem da će tome brzo doći kraj i da će Slavijini bokseri ponovo početi da donose medalje sa najvećih svjetskih smotri - naglasio je Burić.

On vjeruje da će Banjalučani ove godine superiorno osvojiti titulu u Premijer ligi BiH.

- Mnogo smo bolji od ostalih klubova, a cilj nam je da na kraju trke bodovna razlika bude što veća. Već poslije dva kola imamo deset bodova viška u odnosu na Bijeljince, ali vjerujem da ćemo im do kraja još više pobjeći - nastavio je Burić.

U bogatoj aktivnoj karijeri, koja je trajala gotovo tri decenije, teško je pobrojati sve medalje Zlatimira Burića.

- Na amaterskom ringu boksovao sam od 1974. do 1995. godine. Tri puta sam bio prvak Jugoslavije, dva puta drugi i jednom treći, prvak Balkana, učesnik Evropskog prvenstva. Osvojio sam četiri medalje na openima Svjetskog kupa, a čak 37 mečeva boksovao sam za reprezentaciju Jugoslavije. Boksovao sam za Radnički iz Slavonskog Broda i Pulu, sa kojom sam u sezoni 1986/87. osvojio titulu ekipnog vicešampiona Jugoslavije - rekao je Burić.

Poslije toga oprobao se na profi-ringu.

- Bilo je to od 2000. do 2005. godine. Imao sam samo šest mečeva, u kojima sam ostvario šest pobjeda, a osvojio sam i titulu prvaka Balkana. Kada se sve sabere, ukupno sam imao 328 mečeva, u kojima sam zabilježio 267 pobjeda, 18 puta sam boksovao neriješeno i pretrpio 43 poraza. Sigurno da je to impozantan bilans, kojim se može pohvaliti rijetko koji bokser. Poslije toga sam jedno vrijeme radio sa trenutno našim najboljim profesionalnim bokserom Goranom Delićem, pomalo trenirao za svoju dušu i evo me sada u Slaviji - rekao je Burić.

Open Svjetskog kupa za 1986. godinu održan je u Stokholmu.

- Bio sam tada stvarno u sjajnoj formi. U osmini finala pobijedio sam predstavnika Afrike, u četvrtfinalu sam bio bolji od Rusa, u polufinalu od Amerikanca, a onda je na red došao finalni meč sa slavnim Kubancem Hernandezom - prisjeća se Burić.

Tog finala sjećaće se cijelog života.

- Tokom duela obojica smo bili po dva puta u nokdaunu. Prštalo je na sve strane, a publika je borbu ispratila na nogama. Kada je završio meč, kao da je neko ugasio svjetlo i više se ništa ne sjećam, pa čak ni detalja sa proglašenja pobjednika. Poslije nekog vremena sam se pribrao i vidio da kod sebe imam prilično puno novca od nagrade, veliki pehar, dok sam medalju umotao u peškir sa željom da je pokažem roditeljima po povratku kući. Uz sve to, svi su prilazili da mi čestitaju na izvanrednom meču. Bio sam uvjeren da sam pobijedio, međutim, tek sljedećeg dana, u avionu koji se vraćao u Jugoslaviju, saznao sam od drugova da sam poražen sa 2:3. Bilo mi je teško, ali sam shvatio da sam dao sve od sebe i da sam poražen od boljeg. Ta borba mi je pokazala koliko je boks opasan sport, jer se praktično ničeg nisam sjećao. Međutim, kada bih imao priliku da ponovo počnem ispočetka, uvijek bih se odlučio za "plemenitu vještinu" - dodao je na kraju Burić.

Sin Filip

Devetogodišnji sin Zlatimira Burića, Filić, već je počeo da osvaja medalje, ali ne u boksu već u džudu.

- Najvažnije je da se bavi sportom i, prema riječima trenera, u njemu leži veliki potencijal. Nadam se da će me jednog dana nadmašiti, a uporedo sa džudom pokazujem mu i tajne bokserske vještine - naglasio je Burić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.