Igor Kokoškov skenirao različitost košarkaša iz bivše Jugoslavije u odnosu na NBA za „Glas Srpske“: Vic u igri urođen kod naših igrača

Banjaluka - Stara jugoslovenska škola košarke iznjedrila je mnogo velikih asova, koji su na neki način mijenjali igru pod obručima pa iako je košarka s godinama doživjela svojevrsnu metamorfozu, osnove učenja ove škole vide se i danas na primjerima njenih najboljih izdanaka.

Najveći akcenat danas se stavlja na atletske sposobnosti igrača pa često talenat bude zapostavljen. Mnogi igrači su odbačeni, jer nisu imali dva metra i određen raspon ruku. Na primjer, potpuno se izgubio šut od tablu, koji su svojevremeno sjajno koristili gotovo svi odlični strijelci, „pik en rol“ je postao osnova, a individualna kreativnost je gotovo iščezla. Iz jugoslovenske škole proizašli su sjajni individualci, jer je ona gajila i poštovala kreativnost, maštovitost, odnosno razvijala je vic u igri. Vic ne može da se nauči, ali i te kako može da se razvija. Koliko god košarka živi u nekom drugačijem obliku, opet postoje igrači koji minijaturama podsjećaju na stare asove. Ako pažnju usmjerimo na NBA, uočićemo specifikume u igri Bogdana Bogdanovića, Miloša Teodosića, Nikole Jokića, Nemanje Bjelice, Darija Šarića i drugih. Kako je NBA trenutno liga bekova, bijelim igračima je mnogo teže da se izbore za prostor pored Amerikanaca, koji su fizički superiorni. Više skaču, uglavnom imaju duže ruke, brži su i na atletskom nivou prave prednost. Jasno je da ih Bogdan ili Teo ne mogu dobiti na „njihovom terenu“, ali nekonvencionalnim stilom pronalaze rješenje za uspješno nadmetanje. Da nije bilo finte, ne bi bilo ni karijere, nedavno je rekao Duško Savanović, jedan veliki košarkaški romantik. Upravo je finta neprevaziđena košarkaška fora pa se svi sjećaju kako je Dejan Bodiroga izludio Karmela Entonija. Nešto slično pokušava da radi Bogdanović. Ko je gledao utakmice Sakramenta mogao je da uvidi kako srpski bek odlično čita igru i rezonuje u datim trenucima. Finta šuta na prvom koraku, finta dodavanja, ukršteni korak pa produženi drugi korak u kontaktu (ono štos savršeno radi Bjelica), samo su neki od fazona kojima se služi da nadmudri brže i skočnije čuvare. Da ova priča ima uporište, potvrdio je evropski šampion sa Slovenijom i dugogodišnji NBA trener Igor Kokoškov.

- Mnogo toga se promenilo, košarka je postala globalan sport. Pre je Jugoslavija razmišljala samo o polufinalu i finalu, imala je dve takmičarske utakmice na šampionatu. Uvek smo imali vic igrače, počevši od Krešimira Ćosića, Dragana Kićanovića pa tako dalje. Ako pričamo o našim najboljim igračima, koji su sada u NBA, moramo reći da su oni ekstremi. Imaju nešto što ih razlikuje, to možemo da podvedemo pod mentalitet i način treniranja. Sa druge strane, ne smemo da isključujemo ostale - rekao je Kokoškov.

Legenda srpske košarke Aleksandar Đorđević opisao je košarku kao idealnu igru za naš mentalitet, jer je basket igra finte i varke, a to je u prirodi ljudi sa ovih prostora. Jokić je čist talenat i upravo je talentom zaludio Amerikance. On je plejmejker zarobljen u tijelu centra, pri čemu njegovo tijelo ima mnogo nedostataka, ali ga ne sputava da svako veče bude na granici tripl-dabla. Odavno dolazak nekog Evropljanina nije izazvao euforiju kao kada je Teodosić stigao u Los Anđeles. Njegove dodavačke mogućnosti su nevjerovatne pa su igrači Klipersa govorili da njihova ekipa nije ništa izgubila odlaskom Krisa Pola. Bjelica i Šarić, igrači koje želi svaki trener, mogu da igraju sve pozicije od jedan do pet sa potpunim napadačkim arsenalom, što takođe govori u prilog poruci ove priče.

- Sale Đorđević je možda najbolji plejmejker i njegove reči imaju težinu. U Americi se žale na sistem, osnovnu školu pa zatim srednju, kritikuju sistem treniranja. Zaprepastio sam se kada sam čuo da imaju 21 milion košarkaša. Pričao sam sa Đinom Orijemom (najbolji i najtrofejniji trener u istoriji ženske košarke) i on mi je rekao da se ne brine mnogo za razvoj igrača, jer lako može da ih promeni. Javljaju se drugačiji trendovi, dolazi upliv novih ideja, a igrači moraju da modifikuju svoju igru u zavisnosti od toga šta se traži. Tako nastaju defanzivni specijalisti, šuteri iz kornera i slično. Davno je Vlade Divac rekao da ne može biti ono što nije. Pobednici postavljaju trendove, ali ne možeš da sviraš džez ako nemaš dobre muzičare - objasnio je Kokoškov.

Oni stariji košarkaški zaljubljenici pamte produženi korak pokojnog Harisa Brkića, Bodirogu niko nije mogao da čuva, a bio je najsporiji na parketu. Nabrajanje može da traje unedogled, poenta je jasna, najbolji igrači sa ovih prostora karakteristični su čak i na najvišem nivou, upravo zbog tog vica u igri.

Cvjetićanin preteča

Bivši as Partizana i Cibone te evropski šampion sa zagrebačkim klubom Danko Cvjetićanin prvi je u igru implementirao dobro poznati dribling koji danas Amerikanci nazivaju „shammgod“. Radi se o finti kada igrač dribla loptu desnom rukom pa je sa desne strane vrati lijevom. Ovaj pokret usavršio je Dejan Bodiroga, a nedavno ga je uradio Rasel Vestbruk pa su u NBA govorili da je to neviđeno do sada.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.