Golmani u Srpskoj prkose godinama među stativama

Banjaluka - Oduvijek je za golmane važila izreka kao za dobro vino - što stariji, to bolji, a izgleda da je tako i na terenima Republike Srpske, gdje za čuvare mreže godine nisu nikakva prepreka da i dalje rade ono što vole, ali i da kvalitetom budu ispred drugih.

I dok se većina ljudi u neobaveznim razgovorima žali na svoj posao i nerado ustaju svakog jutra, četvorica junaka naše priče rade potpuno suprotno iako su po godinama odavno zaslužili da razduže rukavice i posvete se drugom poslu. Od aktuelnih golmana u prva tri ranga takmičenja u BiH ubjedljivo najstariji je čuvar mreže Tekstilca Dejan Plisnić, koji je rođen 23. jula 1975. Karijeru je počeo u Iskri iz Bugojna, a zatim je branio za Podgrmeč, Krila Krajine, Ljubić, Borac iz Banjaluke, Polet iz Broda, dobojsku i trnsku Slogu, a posljednjih šest i po sezona je član prvoligaša iz Dervente.

- Na subotnjem meču u Mrkonjić Gradu sam doživio povredu. Pukla mi je kost i sada ću pauzirati bar mjesec. Možda to i bude kraj karijere, ali je sigurno da neću lako odustati - naglasio je Plisnić, koji je poslije meča sa Slobodom prvi put otišao kod ljekara u posljednjih 12 godina.

Veteran među stativama je istakao da je motiv presudan da bi se dugo trajalo.

- Za sve ove godine nikada mi nije ponestalo motiva. Jednostavno sam naučio na svakodnevne treninge i ne znam šta bi bez njih i utakmica - rekao je Plisnić.

Vlasnik je brojnih rekorda, a jedan od njih je da je dres Ljubića nosio na 132 uzastopne utakmice, odnosno nešto više od pune četiri sezone.

- Imao sam sreću da su me povrede bar do sada zaobilazile, a ponosan sam na činjenicu da sam branio u sve i jednoj sezoni otkako FS RS organizuje takmičenja. Znači, od prvog Kupa RS, koji je igran u sezoni 1993/94 - dodao je Plisnić.

Iako je izgledalo da se na početku godine oprostio od rukavica, Siniša Mrkobrada nije izdržao i nedavno je prihvatio poziv drugoligaša Ljubića da stane među stative. On je 17. januara napunio 39 godina, a karijeru je počeo kao napadač u Naprijedu. Onda je prešao u banjalučki Borac, gdje je odmah, kao dječak stao među stative. Nastupao je i za švedski Varberg Gif, Kozaru, Strata Dong Nai iz Vijetnama, Župu, Laktaše, Ljubić, banjalučku Budućnost, Lijevče, "13 skojevki" i Dubrave. U nedjelju je u Omarskoj debitovao za novi tim i sjajnim odbranama bio jedan od zaslužnijih za remi.

- Nisam branio posljednjih šest mjeseci, ali izgleda da ne mogu bez rukavica i gola. To sam i pokazao u Omarskoj, mada je sve teže i teže. Nije više lako pasti kao nekada - sa smijehom ističe Mrkobrada.

Kuriozitet je da je branio u svim rangovima takmičenja.

- Čuvao sam mreže premijerligaša, ali i onih timova koji se takmiče u najnižim ligama. Najčešće su motivi bili finansijske prirode, ali nekada i nije bilo tako - nastavio je Mrkobrada.

Na pitanje šta je to što golmanima ne da mira da se ponekad vraćaju čak i iz penzije, imao je spreman odgovor.

- Razlog je mali broj kvalitetnih golmana. Svjestan sam da sa ovom kilažom više nisam kao nekada, ali je tu ostao onaj golmanski instinkt. To sam pokazao i u Omarskoj, gdje sam imao desetak odbrana - dodao je Mrkobrada.

I treći golman po starosti Asmir Avdukić, koji je rođen 13. maja 1981. godine, kao i prva dvojica branio je, ali i još brani mrežu najvećeg kluba Srpske, banjalučkog Borca. Karijeru je počeo u Čeliku, odakle je otišao u Kamen Ingrad. Zatim je branio za Travnik, tuzlansku Slobodu, Radnik, Rudar Prijedor, Borac, iranski Persepolis, pa ponovo za Borac, Radnik, da bi se u julu 2016. godine vratio na Gradski stadion.

- Motiva nikada nije nedostajalo, pa ni sada. Jednostavno ne bih mogao da zamislim dan bez treninga, utakmice, putovanja - istakao je Avdukić, koji kao najveći uspjeh u karijeri smatra odlazak sa reprezentacijom BiH na Svjetsko prvenstvu u Brazil 2014. godine. Ponosan je na činjenicu da je na prostoru BiH i Republike Srpske osvojio sve što se moglo.

- Sa Borcem sam bio pobjednik Kupa i prvak Srpske, te šampion BiH, sa Radnikom sa osvojio Kup BiH, sa Travnikom sa bio najbolji u Prvoj ligi FBiH. Nadam se da ću do kraja karijere osvojiti još poneki trofej - rekao je Avdukić.

Iza trojice "najstarijih" golmana nalazi se čuvar mreže Alfa Modriče Bojan Tripić, koji će u novembru napuniti 36 godina. Najveći dio karijere branio je za matični klub, ali je bio član i Čelika, Rudar Prijedora i Mladosti iz Velike Obarske.

- Teško je reći šta nas golmane toliko dugo održava među stativama, ali kod mene je motiv najveći razlog. I sada je tako, jer želim sa Alfa Modričom da se vratim u prvoligaško društvo - naglasio je Tripić.

Njega od gola nisu odvojile ni dvije teže povrede.

- Zbog povreda koljena i leđa pauzirao sam u dva navrata po šest mjeseci, ali sam se opet vraćao. I sada smatram da je povreda jedino što bi me moglo odvojiti od rukavica - istakao je Tripić.

Sa Modričanima je osvajao Kup i prvenstvo Srpske, Kup i šampionat BiH, sa Mladosti je bio prvak RS.

- Ponosan sam na sve te trofeje, ali bi za mene možda bio najveći uspjeh da se u Modriči ponovo zaigra prvoligaški fudbal. Klub je poslije nekoliko teških godina konačno stao na noge i nadam se da ćemo biti prvaci drugoligaškog zapada - dodao je Tripić.

Njih četvorica, četiri skoro identične priče. Njih četvorica - 156 godina, a nadamo se da će i dalje, i to još dugo svojim intervencijama mamiti aplauze zaljubljenika u najvažniju sporednu stvar na svijetu.

Topić

Do kraja prošle sezone za Rudar Prijedor bio je registrovan čuvar mreže Perica Topić. Iako nije ulazio u igru, ostaće zabilježeno da je bio registrovan u 47. godini, jer je rođen 4. jula 1970.

Maksimović

Početkom ove godine od aktivnog bavljenja fudbalom oprostio se dugogodišnji čuvar mreže zvorničke Drine Goran Maksimović, koji je rođen 19. septembra 1978. godine. Međutim, sve su prilike da to neće biti definitivno zbogom. Naime, Maksimović radi kao trener golmana u prvoligašu Napretku iz Donjeg Šepka i po najavama iz ovog kluba, uskoro bi trebalo da bude registrovan jer im nedostaje golmana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.