Glas Srpske u posjeti baki vaterpolista Gojka i Duška Pijetlovića: Ne mogu da gledam meč kad unuci gube

Mrkonjić Grad - Mlijeko, kajmak, sir, pršut, jaja, pita... Na toj hrani odrasla su moja dva unuka, dva jablana. Svaki put kada bi došli u Gornju Pecku još kao mali pričali su kako će jednog dana biti najbolji na svijetu, a sada se to i ostvarilo.

Rekla je ovo za "Glas Srpske" baka dvojice zlatnih vaterpolista Srbije Gojka i Duška Pijetlovića, koji su u subotu naveče osvojili zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu u Kazanju. Baka Grozda Pijetlović priznaje da je najsrećnija baka na svijetu i jedva čeka da vidi zlatne unuke.

- Da bi bili tu gdje jesu, moraju mnogo da treniraju. U posljednjih nekoliko godina zbog obaveza rijetko dolaze, ali svaki put kada dođu prisjetimo se djetinjstva, pričam im šta su radili kada su bili mali, trudim se da im pripremim omiljenu hranu - priča Grozda.

Selo Gornja Pecka, koje je udaljeno od Mrkonjić Grada dvadesetak kilometara, iznjedrilo je svjetske šampione, pa je stoga vaterpolo u ovom kraju popularniji sport od fudbala. I bakini susjedi prate igre "delfina".

- Svi mi čestitaju, kažu svaka čast, a meni srce zaigra. Oni čak i više prate utakmice nego ja. Svaku počnem da gledam, ali ponekad ne izdržim do kraja, pogotovo kada je "gusto". Navijam za Gojka da ne primi pogodak, da zaustavi sve šuteve protivnika, a za Duška da postigne gol. Svaki put se nerviram kada promaši, ali, na sreću, posljednjih nekoliko godina to se rijetko dešava. Ipak, nekada kada krene po zlu, priznajem da ugasim televizor, a onda poslije utakmice zovem sina da vidim da li su uspjeli pobijediti. Kada mi je rekao da su pobijedili u finalu protiv Hrvatske, bila sam presrećna - kaže Grozda.

Iako blizu nje živi rođaka, sve mečeve gleda sama u svom domu.

- Tako sam navikla, mogu i da zagalamim ili nešto "lanem", a da me niko ne čuje. Do sada su pobjeđivali skoro svaki put kada sam sama gledala, pa ne bih da ih ureknem i da mijenjam svoje navike - rekla je baka.

Baš kao što su i sada kada su osvojili u vaterpolu skoro sve što se može osvojiti i to po nekoliko puta, dvojica braće bili su i kao mali vrlo jednostavni i pristupačni.

- Sjećam se svakog raspusta kada su dolazili i radili seoske poslove. Sa ocem Jovom uvijek su kosili, kupili, a bili tužni kada bi se morali vratiti u Novi Sad. Nije što su moji, ali oni su zlatni momci u svakom smislu. Ni sa jednim nisam imala problema kad su bili mali. Nisu bili nemirni, uvijek su bili odmjereni. Slušali su oca, majku, mene i postali prave ljudine. Nikada nisam čula da su nekom nešto nažao učinili, momci su za primjer, a nikog od komšija, prijatelja ili rođaka nisam čula da nešto loše kažu o njima - rekla je baka Grozda.

Kada smo joj rekli da je Duško proglašen i za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva po izboru novinara, suza joj je zaiskrila u oku.

- Nisam mogla ni da sanjam da će jednog dana moj unuk biti najbolji. Mnogo sam ponosna što iz kuće Pijetlovića i ovako malog mjesta moji momci doguraše ovako daleko. Uvijek kažem samo neka su zdravi, kao i sva djeca na ovom svijetu, ali sada kada su osvojili zlato, potvrdili su da se trud i rad isplati. Moj sin Jovo i snaha Mira mnogo su ih podržavali dok su trenirali, a sada se sve isplatilo - rekla je baka.

Iako je prije tri godine zagazila u devetu deceniju života, teška srca zimu provede u Novom Sadu. Kako kaže, čim se vrate laste, moli djecu da je vrate u rodni kraj.

- Najljepše mi je ovdje. Tu sam odrasla, sa svojim mužem podigla djecu koja su se skućila u Novom Sadu. Žele da zastalno pređem kod njih, ali ja želim da budem na svom ognjištu. Meni je puno srce kada sam ovdje, a kad oni svi dođu, ne žalim ni da umrem - zaključila je baka Grozda.

Čestitke

Nije mali broj slučajnih prolaznika koji zakucaju na vrata bake Grozde samo kako bi je upitali za zdravlje i čestitali na uspjehu unuka.

- Juče su mi na vrata pokucala dva momka i pitala da li sam ja baka Gojka i Duška. Kada sam im rekla da jesam, izgrlili su me, izljubili i čestitali na medalji osvojenoj u dalekoj Rusiji - rekla je Grozda Pijetlović.

Uspomene

Slike unuka Gojka i Duška, kao i slike djece drugog sina nalaze se pored televizora u bakinoj kući.

- Svaki put kada prođem pogledam u svoje unuke, molim se za njihovo zdravlje i želim da budu uspješni u onom što rade. Često me zovu, pitaju za zdravlje, a ja im kažem da sam dobro kada znam da su oni zdravi, srećni i uspješni - rekla je Grozda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.