Fudbalski sudija Ognjen Valjić za Glas Srpske: Teže suditi u BiH nego u Evropi

Iako je fudbal na višem nivou u Evropi, a utakmice samim tim malo zahtjevnije za suđenje, najteže je da te ljudi prihvate tamo gdje te dobro poznaju.

Rekao je ovo za "Glas Srpske" fudbalski sudija Ognjen Valjić. Banjalučanin polako krči put ka elitnoj grupi evropskih sudija, ali put do tog nivoa bio je posut trnjem.

- Mnogo više respekta prema nama je kada sudimo međunarodne utakmice nego domaće. Ipak, izgradio sam svoje ime i domaći fudbaleri me poštuju, ali u svakom slučaju teže je zadovoljiti njih, publiku i javnost nego one koji te ne znaju.

* GLAS: Kako ste se odlučili za ovaj poziv?

VALjIĆ: Prvo sam počeo da igram fudbal 1993. godine i nisam razmišljao da postanem sudija. Moj pokojni brat počeo je da se bavi ovim poslom, a uz njega sam počeo da čitam literaturu i shvatio koliko, u stvari, ne znam o pravilima fudbala. To me je privuklo, pa mi je brat 2000. godine predložio da polažem.

* GLAS: Kako su izgledali Vaši počeci?

VALjIĆ: Poslije tri godine sam stekao zvanje saveznog sudije, imao sam prednosti zato što sam bio fudbaler i brže je išlo. Ljudi iz FSRS su vidjeli moj talenat, prije svih Ranko Račić, koji je već tada nagovještavao da ću biti kvalitetan. Poslije Druge i Prve lige, od sezone 2007/08. dobio sam šansu u Premijer ligi, a 2010. godine sam predložen za kurs UEFA. Te iste godine saznao sam da sam predložen da od početka 2011. godine postanem međunarodni sudija.

* GLAS: Kada ste imali prvi međunarodni ispit?

VALjIĆ: Sudio sam reprezentacijama do 17 godina u Lećeu 2011. godine, a igrali su Italija, Škotska, Češka i Slovačka. Kontrolor suđenja bio je Kiros Vasaras i dobio sam pozitivne ocjene. To je značilo da ću ubrzo dobiti i povjerenje da sudim seniorske utakmice. To se desilo u julu iste godine, kada sam sudio meč kvalifikacija Lige Evrope između Milsamija i Dinamo Tbilisija. Prošle godine sam dobio meč grupne faze Helsinki - Klub Briž, a ove godine su mi dali još malo značajniju utakmicu Bazel - Leh. Sve ide svojim tokom, dobijam vrlo pozitivne kritike u međunarodnim okvirima.

* GLAS: Da bi sudija došao do evropskih utakmica, potrebno je da se dokaže na domaćoj sceni. U posljednjih nekoliko godina ljudi iz FS BiH delegiraju Vas na najteže utakmice Premijer lige?

VALjIĆ: Ljudi u Sudijskom komitetu mi vjeruju, ali i nameću odgovornost. Prošle godine sudio sam derbi između Sarajeva i Željezničara, koji je dva kola prija kraja odlučivao o tituli. Ambijent je bio sjajan, na tribinama 30.000 navijača. Sve te nekako pokreće da i ti budeš bolji. Do sada sam sudio četiri sarajevska derbija i mnogo, mnogo drugih važnih utakmica.

* GLAS: Svaki duel zahtijeva ne samo fizičku, nego i psihološku pripremu. Kako se spremate za jedan meč, da li obraćate pažnju na fudbalere koji su skloni ekscesima, simuliranju ili slično?

VALjIĆ: Sudija uvijek mora da bude u top fizičkom stanju, vrhunski spreman. Pored toga, potrebno je da pred svaki meč bude psihološki rasterećen i da se koncentriše na meč. Priprema za posebne igrače ili situacije je treći vid pripreme. Obavezno pogledam nekoliko susreta ekipa kojima sudim i pokušam da zaključim ko je čemu sklon. Konsultujem se sa kolegama iz zemalja odakle dolaze timovi ili igrači. O svakom igraču imam svoje mišljenje i od svakog znam šta mogu da očekujem.

* GLAS: Sa kim se od sudija najviše družite?

VALjIĆ: Nekako od početka karijere sam počeo da se družim sa sudijama iz okruženja. To su Milorad Mažić, Ivan Bebek i Damir Skomina, koji su među najboljim sudijama svijeta. Pored njih, to su Masimo Busaka, Frank de Blekere, Hauard Veb i mnogi drugi. Svaki susret sa nekim od njih mnogo znači, jer postajete bogatiji za novo iskustvo i ne libim se da ih pitam za savjet.

* GLAS: Ukoliko ste svjesni da ste napravili previd, da li ste poslije meča spremni da priznate da ste pogriješili?

VALjIĆ: Kao mlađi sudija ponekad sam se postavljao autoritativno prema igračima i onda kada sam svjestan da sam pogriješio. Što sam stariji i iskusniji, shvatam da sudije nisu roboti i da mogu pogriješiti. Bolje je prihvatiti grešku i sugestiju ako to osjetiš.

* GLAS: Da li ste nekada doživjeli da Vam je neko prijetio ili "savjetovao" kako da sudite?

VALjIĆ: Odgovorno tvrdim da mi niko u dosadašnjoj karijeri nije prijetio. Idem na utakmicu, izađem na teren i sudim ono što vidim. Poslije meča najčešće krenu priče o tendencioznom suđenju, namjernim greškama i slično, ali nikada u karijeri nisam svjesno učinio tako nešto.

* GLAS: Komentatori tokom prenosa utakmice obično kažu za nekog igrača da je pretrčao kilometre i kilometre, koliko tokom 90 minuta pretrči jedan sudija?

VALjIĆ: Gotovo isto, čak i više od pojedinih igrača. Fudbaleri, u zavisnosti od pozicije koju igraju, obično pretrče između osam i 12 kilometara, a na dva nedavna meča pretrčao sam nešto više od deset kilometara. Jednom je to bilo u meču Lige Evrope u Bazelu, a drugi put na derbiju između Željezničara i Sarajeva.

* GLAS: Da li vrhunski sudija može da bude profesionalac, odnosno da se posveti samo tom poslu?

VALjIĆ: Kod nas je za sada suđenje hobi od kojeg se može zaraditi, ali svi imamo neki stalni posao. Po zanimanju sam diplomirani ekonomista i zaposlen sam u Područnom fudbalskom savezu Banjaluka. Sa druge strane, u najrazvijenijim zemljama Evrope i svijeta sudije su profesionalci koji odlično zarađuju.

* GLAS: Ko je najpoznatiji fudbaler kojem ste sudili?

VALjIĆ: Počeću od domaćih fudbalera. Od malih nogu sudio sam sadašnjem reprezentativcu Ognjenu Vranješu, nedavno je Armin Hodžić postao drugi najmlađi strijelac u Ligi šampiona. Od međunarodnih stvarno ima mnogo zanimljivih imena.

* GLAS: Koji stadion je na Vas ostavio najjači utisak?

VALjIĆ: Bio sam dodatni sudija na "San Siru" i osjećaj je nevjerovatan. Ni Bazelov "Sent Jakob park" ništa ne zaostaje, čak je možda i moderniji.

* GLAS: S obzirom na to da još uvijek spadate u grupu mladih sudija, koji je Vaš krajnji cilj?

VALjIĆ: Uvijek sam išao stepenicu po stepenicu. Sa 26 godina sudio sam Premijer ligu, tri godine kasnije postao međunarodni sudija, a sve češće dobijam šansu u Ligi Evrope. Trenutno sam u drugoj kategoriji, a ukoliko bih ušao u prvu, Liga šampiona bi postala nadohvat ruke i to mi je idući cilj.

Gol tehnologija

* GLAS: Šta je po Vama bolje rješenje, gol-tehnologija ili uvođenje dodatnih asistent sudija?

VALjIĆ: Tehnologija na gol-liniji pomaže samo pri postizanju pogodaka, dok od dodatnih sudija imate pomoć i u drugim segmentima igre. Pravi dodatni sudija mnogo pomogne i zato sam za drugu opciju.

Zvižduci

* GLAS: Kako se osjećate kada Vam cijeli stadion zviždi?

VALjIĆ: To me je pitao i jedan prijatelj, a odgovorio sam mu da se osjećam kao bitan i primijećen. To je nešto što mi daje dodatni motiv. Niko ne voli da sudi beznačajne utakmice. Ako ne stremiš nečem višem, cijeli život ćeš ostati prosjek, a ja to definitivno ne želim.

Kolina

* GLAS: Kako je izgledao Vaš susret sa jednim od najboljih sudija Pjerluiđijem Kolinom?

VALjIĆ: Iz njega odišu autoritet i objektivnost. Jako je harizmatična osoba i susret sa njim je nešto što svaki sudija sanja. Njegove greške na terenu prihvatale su se drugačije. U njegovo vrijeme statistički bolji sudija je bio Markus Merk, ali je on uspijevao da sve amortizuje svojom harizmom. Jednostavno, čovjek ima sve što je potrebno za vrhunskog sudiju.

Kladionica

* GLAS: Šta sve jedan sudija ne smije da radi u privatnom životu?

VALjIĆ: Uh, odakle da krenem... Nedavno me je jedan prijatelj zamolio da se fotografišemo. Bilo je to ispred jednog stadiona, u čijoj blizini je bila kladionica. Primijetio sam to i zamolio ga da se okrenemo na drugu stranu, kako neko ne bi pomislio da smo se slikali ispred kladionice. Ovo je samo jedna od sitnica, moramo da vodimo računa o svemu, da budemo primjer i ne iskačemo iz okvira.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.