Finiš ABA sezone otvorio pitanje opravdanosti gomilanja stranaca: Domaći igrači donose titule

BANjALUKA - Da li je veliki broj stranaca uistinu neophodni regionalnoj košarci? Jesu li njihove zarade adekvatne prikazanom na terenu? Zašto se, kada se rezultat lomi, po nepisanom pravilu “izgube” sa parketa?

Ova pitanja si mnogi ljubitelji igre pod obručima postavljaju u finišu sezone, a da to rade s pravom, pokazala je druga utakmica finalne serije ABA lige u kojoj je Crvena zvezda savladala Budućnost (85:79) i povela sa 2-0.

Jer, u situaciji kada prvoj violini “crveno-bijelih” Džordanu Lojdu ništa nije polazilo od ruke, dirigentsku palicu je preuzeo Ognjen Dobrić uz podršku Marka Simonovića i sjajnu defanzivnu rolu Branka Lazića. Na drugoj strani, Džastin Kobs, Melvin Edžim, Vili Rid su “nestali”, pa su kestenje iz vatre vadili Danilo Nikolić i Nikola Ivanović.

Igra trilinga Dobrić - Simonović - Lazić naprosto tjera da se zapitamo zašto je klub sa Malog Kalemegdana ove sezone angažovao devet (!) stranaca. Pomenuti Lojd, Lendri Noko, Lengston Hol i Duop Rit su, uz povrijeđenog Korija Voldena, i dalje u rosteru (otišli su Emanuel Teri, Tejlor Ročesti, Džoni O'Brajant, Kino Kolom). U posljednjoj utakmici trojica su imala mršav učinak: sa Lojdom na terenu ekipa je bila u zaostatku 11 pena, Hol je ostvario minus pet indeksnih poena, dok je Rit igrao svega 13 sekundi. Noko je opravdao povjerenje sa 15 pogodaka i sedam skokova. S druge strane, Dobrić je ubacio 27 koševa, od kojih i ključnu trojku kada se lomilo. Sa Lazićem u igri srpski sastav je bio na “plus 15”, sa Simonovićem na “plus 18”.

Po vrlo sličnom scenariju su se “karte dijelile” i kod Budućnosti. Nikolić je gotovo sam vukao ekipu, ubacio je 27 poena za indeks 30, dok su sa Ivanović na terenu “đetići” bili u plusu 14 poena. Kada je igrao Kobs, situacija je bila dijametralna - “minus 15”. Slično se može konstatovati i za izdanje Vilija Rida (-10) i Amadea dela Valea (-7).

Kada na navedene brojke dodate i način na koji pojedinci igraju, kako se bore za grb, da se za svaku loptu bacaju na “glavu”... te kao i da ovakva izdanja nisu tek sporadična pojava, već da se ponavljaju iz sezone u sezonu, onda pitanja s početka teksta uistinu jesu na mjestu.

Pogotovo ako se zna da je, primjera radi, Partizan odradio sezonu sa pet stranaca i - nije se proslavio pošto je praktično na sredini prvenstva ispao iz trke za plej-of. Kratkih rukava je ostala i Cedevita Olimpija sa pet Amerikanaca, dok ih je Mornar imao šest i, doduše, napravio iskorak i zaigrao u doigravanju gdje je bio lak zalogaj za Budućnost.

- Ovo jeste kompleksna tema, ali meni je drago zbog što su domaći igrači bili lideri u drugom meču finala ABA lige. Moj stav je da treba pružati šansu našim košarkašima. To onda govori i o kvalitetu same lige. Siguran sam da i dalje imamo dovoljno dobrih, mladih igrača koji mogu da nose svoje timove. Izuzetno mi je drago što su Zvezdini starosedeoci podneli najveći teret u ovako važnim utakmicama. Možda je i klub pred sebe stavio preveliki cilj i broj stranaca, što se pokazalo kao ne baš dobar plan. Veliki broj stranaca u ekipi nikada nije dobar, to je staro pravilo - izjavio je košarkaški stručnjak Zoran Sretenović.

Prema njegovim riječima, kod izbora stranaca nije bitno samo njegovo košarkaško umijeće, nego “kompletan paket”.

- Bitan je odnos prema saigračima, klubu. Imamo Primer Igokee koja je ove godine napravila izuzetno dobar izbor i na koncu rezultat - zaključio je Sretenović.

Upravo je Igokein strateg Dragan Bajić savršen sagovornik za ovu temu. Kako je rekao, on kao trener uvijek teži da u timu ima jednog, najviše dva Amerikanca, ali da problem pravi podatak da su kvalitetni igrači sa ovih prostora skuplji od onih sa strane.

- U sezonu smo ipak krenuli sa tri stranca. Opredijelili smo se i da damo šansu igračima iz naše akademije i oni su to povjerenje opravdali. Isto tako, Edina Atića možemo smatrati domaćim košarkašem, tu su još i Marko Jošilo, Stefan Fundić, Nikola Jovanović, Milan Vulić. Uvijek ću birati naše košarkaše ispred Amerikanca ako mogu da nađem adekvatan kvalitet - jasan je Bajić.

Najbolji trener ABA lige za sezonu na izmaku nije želio previše da se upliće u analizu stranaca Zvezde i Budućnosti.

- Oni su igrali Evroligu i Evrokup. Mi nismo u tom rangu. Činjenica jeste da je Zvezda imala visoke ambicije, dovela više stranaca i da plan nije krenuo kako treba. Takođe, treneri sigurno očekuju od stranaca da preuzmu odgovornost u finišu. To je, čini se, izostalo u slučaju posljednje utakmice Zvezde i Budućnosti - zaključio je Bajić.

Igokea da bude primjer

Da se može raditi i drugačije, najbolji primjer je Igokea. I “igosi” su, istina, u prethodnim sezonama znali da “lutaju” sa pojačanjima, ali su ovog puta okrenuli drugi list i mogu biti primjer kako treba raditi. Dragan Bajić je ukazao povjerenje Entoniju Klemonsu, Džekiju Karmajklu i Antabiji Voleru. Kada se Voler povrijedio, kao zamjena je doveden Stiven Grej. Kvartet nije “divljao”, potpuno se podredio kolektivu i to je, uz sjajne role domaćih igrača, dalo rezultate. Igokea je stigla do ABA plej-ofa, igrala Top 16 Lige šampiona, osvojila Kup Srpske i Kup BiH i prvi je favorit za domaću titulu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.