Feljton Petar Pero Perović, banjolučka rukometna legend

Životna filozofija Pere Perovića je "živi za sport, a ne od sporta". Prve sportske korake koračao je u svom dvorištu, zatim na Jelić polju i u "Sokolu". Poslije rata uključuje se kao učenik u rad Društva za tjelesni odgoj Partizan kao gimnastičar, a kasnije i svestrani sportista

ŽIVOTNA filozofija Petra Pere Perovića je "živi za sport, a ne od sporta". Prve sportske korake koračao je u svom dvorištu, zatim na Jelić polju, "Sokolu", i to sve prije Drugog svjetskog rata. Poslije rata uključuje se kao učenik u rad Društva za tjelesni odgoj Partizan kao gimnastičar, a kasnije i svestrani sportista. Da je bio sportski potencijal dokazuje osvajanjem zlatne značke ZREN (vrsta tadašnjeg desetoboja: trčanje, skokovi, bacanja sa zadanim rezultatima). U srednjoj školi reprezentuje svoju školu u gotovo svim sportskim disciplinama. Uporedo s tim počinje igrati aktivno veliki rukomet, odbojku, fudbal i atletiku. Nije bio čest slučaj da je prije podne igrao odbojku ili rukomet, a poslije podne fudbal za Željezničar. Da bi popularizovali veliki rukomet, organizovali bi kao predigru fudbalskoj utakmici, mečeve velikog rukometa. Tako je Peri Peroviću ostajalo samo toliko vremena da promijeni rukometni dres fudbalskim. Kao zaslužan i svestran sportista učestvovao je ne Sveslavenskom sletu u Pragu 1948. godine sa još 15 istaknutih sportista iz Banje Luke. Veliki rukomet ustupa mjesto malom rukometu. Početkom 1949. godine poznati sportski pregalac Hamdija Kadunić donio je prvu rukometnu loptu u Banja Luku, a 29. maja 1949. godine odigrana je prva utakmica velikog rukometa između dvije srednjoškolske ekipe, a za jednu je nastupao i Pero Perović. Prvi rukometni klub, Željezničar osnovan je 1950. godine, a od 1952. godine nosi ime Borca i tako slavno ime nosi sve do danas. I od tad počinje blistava sportska karijera rukometnog velikana Pere Perovića, sportske legende. Mali rukomet je daleko dinamičniji od velikog rukometa, zanimljiviji, rezultat se mogao brzo promijeniti, padalo je više golova, a individualne i kolektivne akcije bile su atraktivnije. Prvi i najznačajniji rezultat rukometaša velikog interesa bio je osvajanje prvog mjesta u BiH u Lukavcu, 1953. godine. Autsajder je pobijedio renomirane i favorizovane klubove Bosne iz Sarajeva i Slobodu iz Tuzle. Rukometni klub Borac je 1957. godine postao član novoformirane lige od osam članova u malom rukometu. U tom periodu najznačajniji uspjeh postignut je 1957. godine kad je Rukometni klub Borac bio pobjednik Kupa Jugoslavije u kojem je učestvovalo 15 klubova. Taj datum, 29. novembar 1957. godine, bio je kruna uspjeha u tom periodu, a Rukometni klub Borac ušao je u anale i elitu malog rukometa u Jugoslaviji. Od tad se redaju uspjesi, osvajanja prvog mjesta u prvenstvima i kupovima Jugoslavije. To je era banjalučke škole rukometa, poznate i u svijetu. Jugoslovenski stručnjaci organizovali su škole rukometa, a rukometaši Borca su bili demonstratori, jer su činili okosnicu jugoslovenske reprezentacije. "Šreuba", "indijanac" i "cepelin" do tad neviđene atraktivne i efikasne akcije u rukometu su originalne, za njih saznaje i svijet zahvaljujući školi rukometa banjolučkih velemajstora. To je bio doprinos svjetskom rukometu. Naročito su bile zanimljive utakmice u Beogradu, Leskovcu, Skoplju, Bjelovaru, Zagrebu... ali se znalo Borac je pobjednik. Atmosfera i kolektivni duh uz izuzetne individualne sposobnosti, talanat, drugarstvo bili su garancije uspjeha. Rukometni klub Borac za državni tim davao je i po šest igrača, skoro cijelu postavu. Iako su treneri bili samouki, nikad ih nije napuštao entuzijazam. Znali su gubiti čitavu generaciju (mijenjala je klubove iz različitih pobuda), stvarana je druga, treća, četvrta. U svim tim podvizima Pero Perović je igrač, kapiten, kasnije uspješan trener, član stručnog štaba, uprave. Rukometni klub Borac gotovo tri decenije žario je i palio Evropom, osvojio bezbroj trofeja i titula. Pero Perović bio je selektor reprezentativcima Jugoslavije, a u dvije generacije odnjegovao je šest igrača koji su bili olimpijski pobjednici. Njegovi igrači, po završetku karijere bili su istaknuti treneri reprezentacije Jugoslavije i omladinske reprezentacije BiH. Sva potrebna znanja nesebično je prenosio Pero Perović, rukometna legenda. Kao igrač krasile su ga samo najbolje karakteristike, ipak je bio najpoznatiji kao glavna poluga tima, znao je sve što se u rukometu moglo znati. Jak, stamen, kao od stijene odvaljen s dobrom tehnikom i nadserijskom fizičkom pripremljenosti. Naizgled kao gorostas, ali uvijek smiren i staložen. Za Rukometni klub Borac odigrao je u svojoj dugogodišnjoj karijeri preko 330 utakmica i na svim bio kapiten ekipe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.