Dragan Kusmuk, trofejni džudista: Teško iz provincije do uspjeha

Dragan Kusmuk je višestruki prvak Jugoslavije u džudu, jedan od rijetkih koji je tri puta spojio titulu apsolutnog pobjednika i pobjednika u svojoj kategoriji.

Osvojio je bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu u Norveškoj 1985. godine kada je prvak bio Grigorij Veričev iz tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Više puta je osvajao medalje na balkanskim šampionatima.

* GLAS: Sada već daleke 1985. godine osvojili ste bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu. Kakav je sada Vaš pogled na to?

KUSMUK: To je najveći uspjeh džuda u BiH. Najuspješniji sam džudista BiH svih vremena. Nema se tu šta mnogo pričati, ponosan sam na taj rezultat i to je to. Imao sam pregršt bronzanih i srebrenih medalja, ali, nažalost, nikad nisam bio prvi.

* GLAS: Šta Vam je, po Vašem mišljenju, nedostajalo tada da se popnete neku stepenicu više?

KUSMUK: Razmišljao sam o tome. Nikada nisam imao ličnog trenera, bio sam u Željezničaru i Sarajevu, ali nismo imali trenere, praktično smo bili samouki džudisti. Možda da sam sa ovim mojim fizičkim predispozicijama imao trenere, da sam bio član francuske ili njemačke džudo federacije, vjerovatno bi bili bolji i moji rezultati. Rusi su uvijek bili iznad nas, oni su neprikosnoveni.

* GLAS: Radili ste borbe i sa Vladimirom Putinom, nekad predsjednikom, a sada premijerom Ruske Federacije, kakav je on kao borac?

KUSMUK: To su bili treninzi, on nije bio veliki džudista kao mi, bio nam je sparing partner. To je bilo 1982. i 1983. godine, kada smo išli u Rusiju na pripreme. Te treninge smo imali u Moskvi i Sankt Peterburgu. On je tada bio u kategoriji do 78 kilograma.

* GLAS: Ko su bili džudo šampioni u vrijeme kada ste Vi bili aktivni sportista?

KUSMUK: Pa uglavnom su to Rusi, ja sam sa njima imao borbe, to su Novikov, Kuznjecov, Kotorotov, Veričev i drugi.

* GLAS: Ko Vam je bio najteži protivnik i sa kim je bilo najteže boriti se?

KUSMUK: Pa svakako je to, nažalost, sada pokojni Grigorij Veričev, koji me baš "razbio" nekoliko puta. Tukao me je na Olimpijskim igrama, a i na Evropskom prvenstvu u Beogradu 1986. godine. On je bio višestruki prvak Evrope, tako da od njega gubiti nije bilo sramota.

* GLAS: Radili ste kao trener u Džudo klubu Sokolac iz Sokoca, jeste li još uvijek aktivni u tom poslu, ima li talenata?

KUSMUK: Da, radio sam, ali nisam više trener sokolačkih džudista. Talenata ima, ali problemi sportista iz provincije su brojni. Teško je iz provincije do uspjeha.

* GLAS: Šta mislite o odluci Vlade Republike Srpske da dodijeli penzije sportistima koji su osvajali medalje?

KUSMUK: Mislim sve najbolje. Svaka čast onima koji su se sjetili ljudi koji su postigli neke zapažene rezultate. Za mene je ovo baš pogodak, ja ništa ljepše od ovog nisam mogao da doživim. Ovo je jedan motiv više i za mlade koji se bave sportom da će, ukoliko postignu neke značajnije rezultate, ipak imati obezbijeđenu egzistenciju.

Ragbi

* GLAS: Osamdesetih godina prošlog vijeka radili ste u Kanadi sa njihovim ragbistima. Kako je to tada izgledalo?

KUSMUK: To je bilo sada već dalekih osamdesetih godina, kada sam radio sa njihovim ragbistima i igračima američkog fudbala, što je bilo sasvim novo iskustvo za mene.

Žiri

* GLAS: Član ste žirija "Glasa Srpske" za "Izbor deset najboljih sportista Republike Srpske", koliko Vam to znači?

KUSMUK: Mnogo mi znači, veliko priznanje. Svaka čast i na organizaciji i na svemu. Meni je čast biti među šampionima kao što su Drago Karalić, Zdravko Rađenović, Rade Unčanin. Ipak je lijepo kada vas se neko sjeti, kada cijene vaše rezultate. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.