Darko Nestorović: Život za porodicu i fudbal

Darko Nestorović je najbolji strijelac zeničkog Čelika u njegovoj istoriji i jedan od najperspektivnijih fudbalskih trenera u Republici Srpskoj. U proljećnom dijelu Prve lige vodiće fudbalere Slobode iz Mrkonjić Grada.

Njegov život i karijera su bili puni uzbuđenja, a putem azbučnog reda otkrio je neke stvari koje do sada ni sa kim nije podijelio. Za čitaoce "Glasa Srpske" Nestorović ovako vidi svoju životnu i profesionalnu azbuku.

Aleksandar - Moj otac. Značio mi je mnogo, ali na moju veliku žalost, nije više među živima.

Bog - Vjerujem u Boga i nastojim da živim po božijim zapovijestima. Trudim se da svoju djecu vaspitavam u tom duhu.

Vjera - To nam je jedino ostalo u ovim ružnim i tužnim vremenima, gdje se čojstvo mjeri u parama, gdje su neljudi isplivali na površinu, gdje je treći sprat u prizemlju, a prizemlje na trećem spratu.

Golovi - U mojoj karijeri sam postigao više od 150 golova i svakog mogu da se sjetim. Svaki mi je drag na svoj način. Ipak, jedan bih izdvojio. Godine 1987. Čelik za koji sam igrao je na "Marakani" pobijedio Crvenu zvezdu sa 1:0. Postigao sam pogodak u 86. minutu, na golu Beograđana bio je Živan Ljukovčan. Sutradan mi je stigla razglednica u kojoj mi jedan čovjek zahvaljuje što sam ga napravio bogatašem. Dobio je "trinaesticu" na sportskoj prognozi, jer je jedini stavio "dvojku" na Čelik.

Drugovi - Ima ona Bajagina pjesma "Moji su drugovi biseri rasuti po cijelom svijetu..."

Đačko doba - Najljepše doba. Bio sam odlikaš i najbolji učenik i u osnovnoj i u srednjoj školi. Dao sam i prvu godinu na pravnom fakultetu, međutim, prevagnula je ljubav prema fudbalu. Nisam pogriješio.

Edukacija - Smatram da je edukacija, u mom poslu, veoma značajna. Pored Više trenerske škole, završio sam program za B i A licencu, a na UEFA profi programu mi je ostao još diplomski rad.

Život - Nije me mazio. Probijao sam se, šibalo me sa svih strana, a ja sam ostajao uspravan, zajedno sa svojom porodicom, koja mi je najvažnija u životu.

Zmija - Jedino stvorenje koje me plaši i koje ne volim da vidim u svojoj blizini.

Iskrenost - I poštenje su osobine koje najviše cijenim kod ljudi. Danas je, nažalost, takvih ljudi veoma malo, ali oni zavređuju moju pažnju i respekt.

Jovana - Moja kćerka, mjezimica! Druga godina je srednje ekonomske škole i talentovana je za sve sportove. Voli muziku i lijepo pjeva, što može da zahvali pokojnom djedu Aci od koga je naslijedila taj talenat.

Karijera - Igrao sam fudbal na najvišem nivou. Bio sam reprezentativac bivše Jugoslavije zajedno sa Stojkovićem, Pančevom, Mrkelom, Savićevićem, Dikom Stojanovićem, R. Mihajlovićem... U to vrijeme bili smo dobra generacija. Bio sam kapiten svih selekcija BiH, najbolji igrač, strijelac i sa dvadeset godina najmlađi kapiten Čelika u istoriji. Igrao sam i za inostrane klubove u Švedskoj, Norveškoj, Kini, Grčkoj i bio reprezentativac Hongkonga.

Licemjerje - Ljudska osobina koju najviše mrzim i nastojim da sa licemjernim ljudima ne dolazim u kontakt.

Ljubav - Svu svoju ljubav usmjeravam prema porodici, supruzi Violeti, sinu Milošu i kćerki Jovani, a oni to uzvraćaju istom mjerom, na najljepši mogući način.

Miloš - Moj sin. Prva je godina pravnog fakulteta i veliki fudbalski talenat. Nije krenuo mojim stopama i fudbalu dao od sebe ono najbolje, već se okrenuo nauci i učenju. U tome ima moju punu podršku.

Nikola - Sveti Nikola, moja krsna slava.

Njegovati - Treba sve oko nas njegovati. Bebe se njeguju da bi porasle, priroda da bi bujala, tradicija da bi se očuvala, ljubav da bi trajala...

Ostrog - Mjesto gdje se nalazi svetinja koju svako od nas treba da posjeti. Kada sam s porodicom u Crnoj Gori uvijek odemo do manastira Ostrog da se poklonimo moštima svetog Vasilija Ostroškog. Nastojimo da provedemo što više vremena u dvorištu manastira, jer na tom mjestu čovjek može da osjeti samo zadovoljstvo i duhovni mir.

Porodica - Ona mi je sve u životu i za nju živim. Supruga Violeta je stub porodice i kroz naš zajednički dvadesetpetogodišnji život prošli smo dobro i zlo. Kruna naše zajedničke sreće i uspjeha su sin Miloš i kćerka Jovana.

Rođenje - Dolazak na svijet moje djece je nešto najljepše što je moglo da mi se desi u životu.

Strijelac - U svakom klubu u kojem sam igrao bio sam najbolji strijelac ekipe. Najupečatljiviji trag sam ostavio u Čeliku gdje sam ostao najbolji strijelac svih vremena u prvoligaškoj konkurenciji. Za mene je to velika čast, jer sam postigao da i pored svih "zvučnih" imena koja su igrala za Čelik, to budem baš ja.

Trener - U današnjem vremenu besparice i obilja loših ljudskih osobina teško je biti i ostati čovjek-trener-učitelj, ali u pravom smislu tih riječi.

Ćutanje - Ponekad je bolje pametno ćutati...

Umea - Grad u Švedskoj gdje sam u trideset šestoj godini završio svoju igračku karijeru i okačio kopačke o klin. Na tu odluku me navelo saznanje da sa saigračima u svlačionici nisam imao zajedničke teme i interesovanja jer su oni bili mnogo mlađi od mene. U tim trenucima moja razmišljanja su bila upućena prema mom sadašnjem poslu.

Fudbal - To je moj život! Njemu sam se posvetio od malih nogu. Bog mi je podario talenat koji sam i te kako iskoristio i uz moju volju i upornost bio uvijek među najboljim fudbalerima.

Hamar - i Hongkong su gradovi u kojima sam igrao i koji su mi ostali u lijepom sjećanju. Hamar je norveški grad iz bajke, a Hongkong najinteresantniji i po meni veoma lijep kineski grad.

Crkva - Mjesto gdje nalazim svoj duhovni mir.

Čelik - Klub u kojem sam ostavio svoju mladost, u kojem sam sazorio i kao igrač i kao čovjek i klub kojem mnogo dugujem. Pet godina sam igrao za Zeničane i ostavio neizbrisiv trag u klubu sa "Bilinog polja". Jedna sam od legendi kluba i uvijek sam rado viđen gost u Čeliku.

Džemperi - Oni su omiljeni dio moje garderobe.

Šuma - Kao veliki ljubitelj prirode često svoje slobodno vrijeme provodim boraveći u njoj, a šetnja šumom je nešto što me opušta i relaksira.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.