Čitajući novine saznao da je sportista godine

Banjaluka - Bivši gimnastičar Mirko Piki Petričević imao je čast da otvori prvu stranicu istorije tradicionalne akcije "Glasa Srpske" Izbor deset najboljih sportista, koja je započeta još davne 1955. godine, a 18. decembra doživjeće svoje 58. izdanje.

Jedna od sportskih ikona Banjaluke je tada proglašen za najboljeg sportistu Bosanske Krajine.

Rado se prisjeća tih trenutaka, dana mladosti kada je  vladao gimnastičkim spravama na ovom području. Objašnjava pomalo komičnu situaciju u kojoj je saznao da je najbolji.

- Iskren da budem, o tome da sam proglašen za najboljeg saznao sam sasvim slučajno. Pred kraj godine došao sam na zimski odmor kući u Banjaluku iz Beograda, gdje sam studirao. Pregledajući "Krajiške novine", koje su se prije toga zvale "Glas", a danas je to "Glas Srpske", vidio sam svoju fotografiju i tekst u kojem stoji da sam proglašen za najboljeg sportistu Bosanske Krajine za 1955. godinu. Bio sam presrećan. U to vrijeme nije bilo svečanosti, ni manifestacija kao danas, pa sam pehar za najboljeg primio naknadno, i to tek 1962. godine - rekao je Petričević.

Sljedeće, 1956. godine Petričević je trebalo da nastupi na Olimpijskim igrama u Melburnu. Međutim, problem je i tada, kao i danas, bio novac, pa reprezentativci Jugoslavije u gimnastici nisu otputovali na najveću svjetsku smotru sporta.

- Poslije takmičenja u Osijeku postao sam kandidat za Olimpijske igre u Melburnu 1956. godine. Bili smo više od dva mjeseca na pripremama u Sloveniji, a onda nam je sedam dana prije početka takmičenja u Australiji rečeno da nema novca za gimnastičare. Razočarenje koje je tada zahvatilo moje drugove iz reprezentacije i mene teško je opisati, ali znam da je u mom srcu uvijek ostao žal zbog Olimpijskih igara. Ne treba ni trošiti riječi da je odlazak na najveću planetarnu smotru san svakog sportiste, tako da će mi to biti ružna uspomena do kraja života - rekao je Petričević.

Svojevremeno jedan od najboljih gimnastičara objasnio je i početke, odnosno prvi susret sa gimnastičarskom spravom karike, koje su obilježile jedno veliko poglavlje njegovog života.

- Nisam imao ni punih šest godina kada sam prvi put ušao u salu Sokolskog doma i odmah sam zavolio ovaj sport. To se može nazvati početkom mog bavljenja gimnastikom, koja je neposredno poslije Drugog svjetskog rata, uz fudbal i atletiku, bila najpopularniji sport - rekao je Petričević.

On sa žaljenjem konstatuje da je gimnastika danas, iako bazni sport, na vrlo niskim granama u gotovo svim zemljama bivše Jugoslavije i da samo trud pojedinaca i veliki talenat daju poneki dobar rezultat.

- Ne znam zašto je gimnastika, kao i atletika, otišla sa velike scene, ali svakako znam da je to nezasluženo. Uvijek smo imali vrlo talentovanu djecu, koja uz pravilan rad i malo ulaganja mogu da postižu fenomenalne rezultate, ali u Banjaluci trenutno nema interesovanja da vratimo gimnastiku tamo gdje je nekada bila. Što se tiče zemalja bivše Jugoslavije, Hrvatska i pogotovo Slovenija su ispred ostalih, a mislim da bi vrlo brzo mogle da ih stignu i ostale zemlje, ukoliko bi se sa djecom pravilno radilo i ukoliko bi imali dobre uslove za bavljenje ovim sportom. Sa grupom entuzijasta pokušavam nešto da promijenim, ali to jako teško ide. Ipak, nadam se da će uskoro doći ljepše vrijeme za ovaj prelijepi sport - naglasio je Petričević.

Kao bivši profesor i pedagog Petričević u potpunosti podržava akciju Ministarstva porodice, omladine i sporta, koje je svim školama u Republici Srpskoj poklonilo po dvije strunjače za vježbanje i organizovanje Malih olimpijskih igara.

- To ipak malo vraća vjeru da će gimnastika, ali i ostali sportovi u Republici Srpskoj ići naprijed i da će se izroditi veliki šampioni. Što se tiče Malih olimpijskih igara, one ponovo dobijaju zasluženi tretman. U svoje vrijeme bio sam zadužen za organizovanje ovog takmičenja i drago mi je što se Igre ponovo vraćaju na velika vrata. Bilo bi idealno kada bi se u njih mogla uključiti sva školska populacija, jer iz kvantiteta uvijek izađe kvalitet. Uz sve to, mladi kroz pobjede i poraze očvrsnu i na psihološkom planu i nauče manire lijepog ponašanja - naglasio je Petričević.

Svjestan je da sport više nije kao što je bio u njegovo vrijeme i da je sada materijalna korist svih učesnika na prvom mjestu.

- Time je sport mnogo izgubio. Poruka mladima je da se bave sportom, jer osim uspjeha i slave, do koje naravno svi ne mogu da dođu, on donosi ne samo fizičku, nego i psihičku stabilnost. Stvara čovjeka, koji je spreman da se uhvati u koštac sa svim dobrom i zlom koje donosi život - rekao je Petričević.  

Banjaluka

Iako je po završetku studija imao ponudu da ostane u Beogradu i dobije mjesto asistenta na fakultetu, Petričević je odlučio da sa vrati u rodni grad.

- Presudila je velika ljubav prema Banjaluci. Vratio sam se u rodni grad i zaposlio kao profesor u Srednjoj tehničkoj školi, gdje sam proveo čitav radni vijek. Iako sam možda u Beogradu mogao da postignem nešto više, nisam se pokajao - rekao je Petričević.

Penzionerski dani

Iako je odavno u penziji, Petričevića nije napustio sportski duh, pa slobodno vrijeme uglavnom koristi za šetnju.

- I dan-danas najviše volim da prošetam i po nekoliko kilometara. To je vrlo lijepa i zdrava aktivnost, koju preporučujem i mlađima od mene - rekao je Petričević.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.